Nakon što je na gledanje prve utakmice reprezentacije BiH na Svjetskom prvenstvu potrošio desetke hiljada KM novca građana pokušavajući to opravdati imaginarnim susretima na visokom nivou sa kanadskim zvaničnicima, Bećirović stidljivo pokušava popraviti svoj pad rejtinga. Tako je jučer snimio video podrške Zmajevima u kojem šalje poruku kako je bh. reprezentacija ponos domovine i miliona ljudi koji u BiH žive.

Bez obzira na sve pokušaje njegovog tima za odnose s javnošću, Bećirović ne posjeduje ni minimum harizme, posebno ne one državničke, a svaki njegov nastup djeluje kao birokratizirana verzija nečga što bi u suštini bilo kratko saopćenje.

No, političke teme.

Po ko zna koji put, više je apsurdno i brojati, nakon posjete nekog evropsokog zvaničnika, iz Kabineta Bećirovića stiže saopćenje skrojeno po mjeri pumpanja njegovog nedostatka rezultata mandata, dok naprimjer, visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas, izriče sasvim drugačije stavove.

Bećirović se drži onoga što je u suštini više narativna opredijeljenost no što je zvanična politika aktera na vlasti, a koje je sam on tu i doveo.

Tvrdi Bećirović da je BiH u potpunosti uskladila svoju vanjsku i sigurnosnu politiku sa onom evropskom, sve dok njegov partner u vlasti, Dodikova ekspoztura SNSD-a kroz državnu diplomatsku mrežu te otvorenim posjetama i prijateljskim vezama, sa zvaničnicima kojima je EU uveo desetke sankcija, održava redovan kontakt i veze.

Bećirović molećivo traži od Kallas podršku evropskom putu zemlje u situaciji kada se od Vijeća ministara (čije je formiranje u aktuelnom sastavu omogućio, sve sa destruktivnim političkim silama koje ga čine), pa dalje kroz institucije doslovno blokira i najmanji korak napretka na tom putu.

Kallas, s druge strane, tvrdi da BiH od 2024. godine nije uradila ništa te da je upravo ta zabrinutost razlog njenog trećeg dolaska u našu zemlju. Naglasila je kako se svi u EU i dalje pitaju šta još mogu uraditi kako bi pomogli da se isporuče reforme koje domaćim političarima očigledno nisu prioritet. Istakla je da državna vlada, Vijeće ministara, mora isporučiti rezultate koji su potrebni građanima.

Time Bećirovićeva predstava u dresu reprezentacije nije nikoga zavarala, a kamoli impresionirala. Otkako je sa SNSD-ovom Željkom Cvijanović preglasao Željka Komšića (DF) i time direktno omogućio da državnu vlast čine oni koji su još tokom predizborne kampanje vođene pred aktuelni mandatni period tvrdili da im EU nužno nije prioritet, otvoreno podržavali Putinovu agresiju na Ukrajinu, predsjedavajući Predsjedništva BiH izgubio je svaki kredibilitet da bilo kome dijeli lekcije o bilo čemu. Osim studentima historije na univerzitetu u čije će se katedre vratiti nakon oktobra.

Sada zvaničnici iz RS-a po Bećiroviću predstavljaju direktnu prijetnju miru i stabilnosti, dok mu to nimalo nije bio problem prije skoro četiri godine. Nedostatak iskustvene vizije toga kako bi se politički partneri mogli ponašati nakon što se s njima formira vlast, u potpunosti diskvalifikuje ovog SDP-ovca, ne samo sa funkcije u Predsjedništvu, već i iz političkog života općenito.

Zasljepljenost foteljom i moći koje nudi zgrada Predsjedništva, Bećirovića je uvela u lutanje iz kojeg se ne nazire izlaz, a cijenu njegovog političkog amaterizma danas plaćaju građani. Dok se on bavi jeftinim populizmom, oblačenjem dresova i pisanjem sterilnih saopćenja koja niko izvan njegovog kabineta ne uzima za ozbiljno, realnost na terenu ga svakodnevno demantuje.

Vanjska politika Bosne i Hercegovine, koja bi trebala biti jedna od prizmi državnog suvereniteta, pretvorena je u cirkus sa tri odvojene trake gdje svako vozi u svom smjeru, a Bećirović glumi autoritet.

Njegovo lamentiranje nad sudbinom evropskih integracija pred Kallas i drugim zapadnim diplomatama odavno je prešlo u sferu političkog teatra apsurda. Kako uopće shvatiti ozbiljno državnika koji od Brisela traži popust i "gledanje kroz prste", dok istovremeno njegovi koalicioni partneri iz SNSD-a otvoreno ismijavaju evropske vrijednosti, blokiraju usvajanje ključnih zakona i koordiniraju poteze s režimima pod sankcijama? Odgovor je jednostavan, ne shvata ga niko.

Kallas je to hladno i potvrdila, ostavljajući Bećirovića da se koprca u vlastitim kontradikcijama. Njegov najveći grijeh nije nedostatak harizme, jer se ona svakako ne može kupiti budžetskim novcem niti montirati u videosnimcima na društvenim mrežama, već je to kapitulacija pred destruktivnim politikama u zamjenu za privid vlasti.

Kada je prije nekoliko godina pristao na kompromise koji su obezvrijedili dotadašnje vanjskopolitičke napore, on je potpisao sopstvenu političku kapitulaciju.

No to ga ne sprječava da se ponaša kao iznenađeni posmatrač, da ne kažemo "slučajni prolaznik", a ne kao saučesnik u kreiranju te i takve vlasti.

Pokušaj da se kroz sportske uspjehe i patriotski patos Zmajeva opere politička biografija i zaustavi strmoglav pad rejtinga prozirna je strategija koja nigdje više ne prolazi. Građani pamte kanadske ekskurzije i ko zna koliko novca bačenih u vjetar pod krinkom "diplomatske ofanzive", baš kao što vide i današnju paralizu institucija.

Oktobar se bliži, a sa njim i polaganje računa. Bećirovićeva turneja po zgradi Predsjedništva završava onako kako je i počela – u znaku velikih riječi i nikakvih djela. Vrijeme je da se kabinet zamijeni amfiteatrom, a državnički dres profesorskim odijelom.