Presuda Miloradu Dodiku, potezi Aleksandra Vučića, budućnost Bosne i Hercegovine, odnosi Rusije i Sjedinjenih Američkih Država, probosanske snage u odbrani države, teme su o kojima smo razgovarali sa prof. dr. Zijad Bećirovićem, direktorom Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana

Sud BiH izrekao je prvostepenu presudu Miloradu Dodiku. State Department je podržao presudu, dok je poruka iz Kremlja da je presuda politički motivirana i da bi mogla imati negativne i destabilizirajuće posljedice po Balkan. Kakav je Vaš komentar o presudi Dodiku, te da li će kako se to poručuje iz Rusije ona izazvati destabilizaciju Balkana?

- Presuda sa zatvorskom kaznom koja se može zamijeniti novčanom kaznom i nije neka  presuda. Milorad Dodik bi najviše volio da se u Srbiji i RS-u ne zna da se kazna može novčano otkupiti kako bi sebe nastavio predstavljati velikom žrtvom. Ipak je on bazično američki igrač kojeg je američki ambasador u BiH Michael Murphy instalirao u vlast iako su pronađeni dokazi da je na posljednjim izborima za predsjednika RS-a falsificirao glasačke listiće koji su iz sportske dvorane Zetra prebačeni u RS i tamo je stvar zataškana. Vreće sa spornim glasačkim listićima završile su u MUP-u RS-a. Zato je State Department i podržao presudu, jer Dodik je faktički slobodan čovjek, iako ima i žalbeni postupak. Rusija je destabilizirana i jedva čeka ustupke i dogovore sa SAD-om. U Srbiji je situacija nestabilna i mislim da će se ova situacija primiriti na način da će Dodik pokušati  istrgovati ukidanje OHR-a i ukidanje dijela presude o zabrani političkog djelovanja od šest godina. Dodik ovom presudom ostaje u Bosni i Hercegovini, a inače se bio spremio za bijeg.

Nakon prvih ostrašćenih reakcija Dodika i njegovih pristalica, raznih vrijeđanja, prijetnji, nakon dolaska Aleksandra Vučića u Banju Luku lopta je kao spuštena, te vidimo Dodika koji poziva političke sagovornike u Sarajevu da sjednu i dogovaraju se. Istovremeno kadrovi SNSD-a poručuju da će učestvovati u radu svih institucija Bosne i Hercegovine. Šta zapravo radi Vučić? Priprema li možda predsjednik Srbije teren za povlačenje Dodika, eventualno brzu smjenu, iako je on sve do pravosnažne presude, za koju ne znamo naravno kakva će biti, Dodik i dalje predsjednik RS-a i SNSD-a?

- Rekoh da će Dodik trgovati sada na štetu BiH. Dodik pravi probleme Srbiji i on je sa svojom politikom identičan Radovanu Karadžiću koji je "glave došao"i sebi i Slobodanu Miloševiću. Aleksandar Vučić to zna. Mislim da bi u Srbiji svi odahnuli da se ukloni Dodik. Dodik ucjenjuje Srbiju i mislim da i Srbiju uvlači u konfrontaciju i rat sa zapadom. Ideja da se napravi trilaterala SAD-BiH -Srbija i da ove  države idu prema EU, pa čak i prema NATO-u je realna. Mislim da se Rusija ne bi protivila ukoliko dobije od Trumpa ustupke. Trilaterala po kojoj bi i Srbija i BiH ušli istovremeno u EU, a da se Srbija ne miješa u odluku BiH da uđe u NATO ukoliko želi nastaviti svoj put neutralnosti, je prihvatljiva. U toj priči nema mjesta za Dodika, postoji nekoliko kandidata da zauzme njegovu poziciju. Samo BiH i Srbija  od svih bivših jugoslovenskih republika i država tzv. Varšavskog pakta, osim Rusije, nisu ni u EU, ni NATO. Zbog toga trilaterala pod kapom nove američke administracije je put za EU, možda čak i put za NATO za obje države. Oni političari iz Sarajeva, koji eventualno namjeravaju da se sastanu sa Dodikom rizikuju da budu politički sahranjeni.

Mislite li da bi Dodik mogao završiti kao bivši makedonski premijer Nikola Gruevski koji je da bi izbjegao zatvorsku kaznu pobjegao iz svoje zemlje i dobio politički azil u Mađarskoj?

- Neće, iako su mađarski specijalci koji su bili u Banjoj Luci pomogli Nikoli Gruevskom da pobjegne iz Makedonije. Upravo oni na koje se najviše poziva i oslanja Milorad Dodik će mu biti najveći protivnici i presuda mu je najbolji znak. Sljedeći udar će biti fatalan ukoliko nastavi razbijati BiH, a on će nastaviti raditi na secesiji i donošenju novih odluka i zakona. Kao i u proteklim slučajevima nije tražio ocjenu ustavnosti usvojenih zakona, a mogao je i ponovno će ponoviti krivično djelo za koje je već osuđen. Nove odluke i zakoni u Narodnoj skupštini RS, koji se odnose na Sud i Tužilaštvo BiH, SIPA-u, VSTV, Oružane snage i drugo je faktički ponavljanje već presuđenih krivičnih djela.

Očekujete li da bi u narednom periodu moglo biti nekih destabilizirajućih aktivnosti unutar BiH, a izazvanih iz Beograda?

- Ne. Najave trilaterale će stvari posložiti. Vrijeme je da se Srbija primi u EU zajedno sa BiH, pa čak i u NATO. Rusija ima svoje prioritete i mislim da trenutno politički rovari čak i protiv Srbije.

Može li se zaista, s obzirom na preslagivanje geopolitičke scene, desiti da dođe do ostvarenja Dodikovog, odnosno plana SANU-a koji je i autor Deklaracije Svesrpskog sabora od juna 20024., da se RS otcijepi i proglasi nezavisnost?

- SANU nije formalno osnivač svih tih sabora i deklaracija, a jeste učestvovao. Čudi me da nije. Jer ako je SPC oficijelni potpisnik, zašto nije SANU? Čak mislim da SANU nije zadovoljan zvaničnom politikom Srbije. Vidite da se nisu oglasili u vezi sa demonstracijama u Srbiji. Samo luđaci mogu misliti da mogu podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Ne samo da to zapad ne bi formalno dopustio, čak sam uvjeren da bi NATO reagirao ili pojedine članice NATO. Isto tako BiH koja ima iskustvo genocida. Sigurno da bi patriote koje vole BiH znale se politički i vojno oduprijeti svakom nasilnom pokušaju prekrajanja granica.

Šta kažu Vaše analize? Kakvu budućnost BiH može očekivati s obzirom na iznenadne političke poteze koje povlači Donald Trump, Evropske unije koja pokazuje da uopće se ne snalazi u datim okolnostima, te Srbije koja uporno kidiše na dio naše zemlje. Hoće li se Vučić zaustaviti zarad spašavanja vlastite kože, s obzirom da se pogubio sjedeći istovremeno na nekoliko stolica ili će prebacivati stalno svoje probleme u našu avliju?

- Svako vodi politiku za koju misli da je najbolja u danom trenutku i u njegovom interesu. Niko nije potpuno siguran. Ključ  svih odnosa su odnosi SAD-a i Rusije. Sve drugo će biti u skladu sa njihovim dogovorom. Velikodržavni koncepti nemaju budućnost i bolje je da se sada stvari poslože u regionu. Nema promjena granica. Svaka promjena je rat. Ne treba niko da potcjenjuje sadašnju geopolitičku situaciju, jer svaka država može da bude dovedena u pitanje. Ako EU nije sigurna, pa kako će biti sigurna bilo koja država na Balkanu, uključujući i Hrvatsku koja je NATO i EU država? Svi su na testu i samo možda jedan pogrešno povučen potez može ugroziti državu. Mislim da susjedi BiH moraju znati da su možda više izloženi rizicima i ugroženiji od BiH, jer se od njih i više očekuje. Zbog toga preporučujem oprez svima kada je u pitanje razbijanje BiH, da im se ne bi vratilo kao boomerang.

Kada sagledate u cijelosti bh. političku scenu, sve što se događa trenutno, vidite li mogućnost okupljanja probosanskih snaga u jedan zajednički blok, koji bi imao strategiju, viziju, a ne pojedince koji u politici soliraju i svako priča svoju verziju. Ima li te mudrosti, mogućnosti da se prevaziđu sujete, lični animoziteti? Ko bi bio po Vama naidealnija ličnost da okupi probosanske snage u jedan front?

- Mali narodi i države  trebaju imati lidere. Cijeli svijet zna za lidere poput Aliju Izetbegovića, koji je u najtežim ratnim uvjetima sačuvao dostojanstvo i izvojevao državnost Bosne i Hercegovine. Danas je Milorad Dodik grobar srpskog naroda, a Čović hrvatskog, a uz to zajednički rade protiv BiH. Tzv. probosanske  snage ne postoje, jer su usmjerene  samo na vlast i raspodjelu fotelja. Imate vječne stranačke lidere sa stažem od 10 do skoro 25 godina na čelu partija i stranaka i ne misle se još povući. Patriotizam je nešto što mora imati međunarodnu validnost i snagu. Takvog lidera ne vidim u BiH.

Danas EU i Ukrajina nisu dio pregovaračkog procesa. Alija Izetbegović i BiH su bili učesnici svih pregovora uključujući Washinghtonski i Dejtonski sporazum, u najtežim okolnostima. Danas znamo da  je Međunarodni sud u Hagu (ICTY) svojim zadnjim presudama definitivno presudio da su prema BiH bila dva udružena zločinačka poduhvata (UZP) iz susjedstva, oba iz 1991. godine, sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom na čelu UZP-a. U BiH postoji sedam istina: tri političke, tri historijske, a samo jedna  tačna i međunarodno priznata – sudska, koja je potvrđena u brojnim sudskim presudama.

Tzv. probosanske snage ne koriste sudsku istinu i iskustvo Alije Izetbegovića i zato, između ostalog, imamo mnoštvo prosječnih lokalnih političara i političarčića koji su podkapacitirani za "velike utakmice", odnosno nesposobni su da adekvatno brane Bosnu i Hercegovinu. Ministar odbrane BiH Zukan Helez je možda do sada opravdao očekivanja i zadržao je neokrnjeno Ministarstvo odbrane i Oružane snage BiH kao respektabilne partnere NATO -a i sačuvao reformu odbrane od dnevno - političkih utjecaja.