Prije 325 godina, 26. januara 1699., potpisan je u Srijemskim Karlovcima mirovni ugovor između između Osmanskog carstva s jedne, i Habsburške monarhije, Mletačke republike, Poljske i Rusije, s druge strane. Time je okončan rat kojeg je veliki vezir Kara Mustafa-paša poveo protiv Beča. Za Bosnu i Hercegovinu je ovaj mir posebno važan jer je tada formirana sjeverna, zapadna i jugozapadna granica naše domovine koja će uglavnom ostati nepromijenjena do dana današnjeg.
U nastavku donosimo izvod iz knjige Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine Safvet-bega Bašagića, prvog historijskog djela o historiji Bosne u vrijeme osmanske vladavine pisanog na bosanskom jeziku i štampanog na latinici
Godine 1698. u junu Mlečani udare opet na Hercegovinu. Dvije hiljade ih opsjede Počitelj, a tri hiljade sađe na Nevesinje. Ahmed-paša pobi se s njima na polju Nevesinjskom gdje budu Mlečani poraženi. Čuvši za taj poraz oni pod Počiteljem napuste opsadu, pa pobjegnu u Dalmaciju. Da se pokaže u Carigradu, Daltaban-paša sakupi 10.000 vojske, pa otjera hranu u Bihać. Zatijem provali u Hrvatsku Krajinu, gdje popali do hiljadu kuća, poruši grad Novi i tvrđavu, pa s dobrim plijenom vrati se natrag. Međutijem su primorski i dalmatinski Hrvati opsjedali Glamoč.
Čuvši za to napuste opsadu, pa pobjegnu preko granice. Na to paša po dalmatinskoj granici popali petnaest sela, obori šest kula i oplijeni tri župe.116 Na mjesto Daltaban-paše dođe Ćose Halil-paša u oktobru 1698. na Bosnu. U to se sklopi Karlovački mir između Austrije, Venecije i Turske. Granice Bosne su bile: Sava i Una do nadomak Novina, zatijem suhim do Horjan-palanke, a odavde do bihaćkih visočina. Na jugu pripalo je Veneciji: Cetin, Imocko i Makarska, a Hercegovini Kaštel Novi, Risan, Perast, Kotor i Budva.
(...) Karlovačkim mirom zamuknu bojno oružje između Bosne i Hrvatske, Hercegovine i Dalmacije. Zato nam i vrela iz kojih crpimo gradivo za povijest Bosne presušuju na neko vrijeme, jer stari zgodopisci – naročito turski – zanimali su se samo sa zveketom oružja.
