Godine 2010. posjetio sam Muzej Anne Frank u Amsterdamu, glavnom gradu Nizozemske, u kojem je dubok utjecaj mlade djevojke koja se bori s užasnim uslovima koje je nametnula nacistička okupacija postao opipljiv.
Anne Frank, rođena 1929. simbolizira otpor tokom najmračnijih dana Drugog svjetskog rata. Bježeći od nacističkog progona, ona i njena porodica potražili su utočište u Amsterdamu, skrivajući se u tajnom dijelu kuće. Annin dirljiv dnevnik dokumentira svakodnevne borbe i emocije onih koji se skrivaju, nudeći univerzalnu poruku nade i tolerancije. Porodica je otkrivena 1944. godine i tako je prekinut Annein život.
Njen je dnevnik, međutim, preživio i postao jedan od najsnažnijih i najčitanijih izvještaja o holokaustu, osiguravajući da Annein glas i dalje odjekuje kroz generacije, podsjećajući nas na ljudsku cijenu netolerancije i važnost očuvanja lekcija o povijesti.
Neodoljiva stvarnost njezine borbe i krajnje tragedije duboko me dirnula i ostavila u meni dubok osjećaj tuge.
Sada, dok pratim mnogo od onoga što stanovnici Gaze danas pišu, a da ne znam hoće li preživjeti noć, dok znam da ovaj put užas dolazi od onih koji su kapitalizirali smrt miliona, slično Anneinom iskušenju, preplavljen sam dubokim osjećaj mučnine.
Ovaj osjećaj odražava mudrost Hannah Arendt koja je, kao njemačko-američka historičarka svjedočila suđenju Adolfu Eichmannu, ključnoj osobi u orkestraciji holokausta.
Istraživanje Hanne Arendt "banalnosti zla" proizašlo je iz njenih članaka o suđenju Eichmannu, pod kojima je mislila da svi mi imamo potencijal postati zli i pomiriti se s tim što se događa u našim svakodnevnim životima, razdvajajući da zlo nema nikakve veze s nas.
Mislim da je krajnje vrijeme da shvatim mudrost u Arendtinim riječima, dok se hvatam u koštac s uznemirujućim izjavama izraelskog predsjednika Herzoga koji tvrdi: “Nema nevinih u Gazi” ili perspektivom Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) koje navode da je njihov cilj je "uništenje, a ne tačnost". Da sve bud emučnije, postoje izjave poput one izraelsko-francuske advokatice Nili Kupfer-Naouri, koja tvrdi da čak ni djeca nisu nevina...
Izraelska vojska ubila je više od 11.000 Palestinaca u ovom sukobu od sedmog oktobra prema Ministarstvu zdravstva u Gazi, a više od polovine su djeca i žene. Osim toga, oko 2700 osoba se vodi kao nestalo, za koje se pretpostavlja da su zarobljene ili poginule ispod ruševina.
Stvarnost koja para srce je pojačana sviješću da se čini da milioni Izraelaca imaju zajedničku banalnost zla, korozivni način razmišljanja koji može zarobiti bilo koje ljudsko biće ako ga se nauči vjerovati u svoju superiornost, pravo i percipiranu superiornost svojih života nad drugima.
Iako Izrael možda pogrešno vjeruje da je pronašao "konačno rješenje za palestinsko pitanje", međutim, historija služi kao jasan podsjetnik da su se takvi pristupi u prošlosti pokazali pogrešnim i neodrživim.
Hilal Kaplan je novinarka i kolumnistica. Kaplan je također član uprave TRT-a, nacionalnog javnog emitera Turske, ovaj je komentar objavio Daily Sabah.