Bosna i Hercegovina rijetka je država na Balkanu u kojoj ne postoji organizirana grupa ili politička partija koja se radikalno protivi vakcinaciji protiv virusa korona. Za razliku od ostalih balkanskih zemalja, u kojima se u žestoku raspravu “za” i “protiv” uključuju čak i vjerske zajednice, u Bosni i Hercegovini takvog pritiska nema, osim saopćenja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koja je tražila da se objavi ako u vakcinama postoje sastojci svinjskog porijekla, a objavljivanje tih detalja omogućit će vjernicima da odluče žele li se vakcinirati ili ne.
Potpuno je drugačija situacija, recimo, u Rumuniji, u kojoj je arhiepiskop Teodosie Petrescu iz tamošnje Pravoslavne crkve jedan od najutjecajnijih antivakserskih glasova. Nakon što je mjesecima otvoreno prkosio ograničenjima broja ljudi na molitvama u crkvi, nedavno je izjavio da vakcina ima brojne nuspojave i da je odobrena bez testiranja na ljudima. “Sveta je pričest jača od bilo koje vakcine”, izjavio je sredinom januara, što su na društvenim mrežama prenijele brojne nacionalističke i konzervativne grupe.
Petrescuov stav nije službeno stajalište Rumunske pravoslavne crkve, ali ga dijele neke desničarske partije. Zastupnica u Parlamentu Rumunije Diana Sosoaca podržala je arhiepiskopa. Ona je članica Saveza za rumunsko jedinstvo, koji je u prvom izlasku na izbore dobio devet posto glasova, a u svojim redovima ima simpatizere koji simpatiziraju “Čeličnu gardu”, rumunski fašistički pokret iz Drugog svjetskog rata.
U većinski katoličkoj Hrvatskoj protivljenje vakcinaciji predvodi “Vigilare”. Ta konzervativna nevladina organizacija, na čijoj internetskoj stranici stoji naslov Budni i ponosno retrogradni, smatra da je pobačaj zločin i tvrdi da se vakcine izrađuju od stanica pobačenih fetusa, što ova udruga osuđuje kao čin suučesništva s “ubistvom nerođene djece”.
Iako je Vatikan vakcinu proglasio “moralno prihvatljivom”, neki su katolički svećenici izrazili rezervu. Jedan od njih jeste monsinjor Vladimir Dugalić, glavni sekretar Hrvatske biskupske konferencije, koji je nedavno izjavio na lokalnom radiju da bi neke vakcine protiv korone mogle biti “etički neprihvatljive” zbog svoje udaljene povezanosti s pobačajem. Sljedeći uobičajeni argument među onima koji odbacuju vakcinu jeste onaj o individualnoj slobodi od nametanja države u ime javnog zdravlja. Naprimjer, Hrvatska udruga roditelja aktivista upozorava na mogućnost da vlada nameće ograničenja kretanja nevakcinisanima, čime de facto prisiljava sve na imunizaciju.
U Srbiji je nositeljica antivakserke kampanje psihijatrica Jovana Stojković, koja vodi pokret “Živim za Srbiju”. Ona se protivi upotrebi maski i osuđuje “postojanje farmaceutske mafije” koja “koristi virus da posluje na štetu običnih ljudi”. Ta je psihijatrica osvojila jedan posto glasova na prošlim izborima, a slični se glasovi čuju i u ostalim balkanskim zemljama. Prema anketama, postotak stanovništva koje odbija vakciniranje kreće se između 30 i 35 posto u Mađarskoj te 44 posto u Hrvatskoj i Rumuniji. Ipak, posljednji trendovi pokazuju da se povećava broj onih koji odobravaju vakciniranje.
