Prvo je Istraga objavila jedan od najzanimljivijih tekstova ovih dana, onaj u kojem se tvrdi kako premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić, sa dijelom NiP-a namjerava, preko Sindikata, srušiti generalnog direktora BH Telecoma Amela Kovačevića (NiP). Sve je slatko u tom tekstu. Novci, fotelje, utjecaj, žene srednjih godina koje svoju moć šire i van kuće. U tom su tekstu i razlozi bunta sindikata radnika BH Telecoma koji su od od Vlade Federacije zatražili smjenu generalnog direktora BH Telecoma. Makar treba, istine radi, reći da su terenski radnici, seeviseri i monteri, mizerno plaćeni. Za razliku od onih u kancelarijama.
Ukratko, Kovačević nije dao krvavo zarađene novce u predizbornim kampanjama televizijama N1 i Face, Amir Zukić je džaba zagledao u suze u Konakovićevom oku, ukinut je i nekakav lab iz kojeg su plaćane serije domaćih autora pa je Konaković sa svojim kućnim Edhemom Fočom javio Nikšiću, a ovaj se s tim složio, da je naumio smijeniti bljedunjavog Kovačevića.
Onda je, jedva sat vremena kasnije, stigla potvrda tačnosti teksta. Valjda da sanira štetu i preduhitri priče o smjeni direktora BH Telecoma, iz Vlade je saopćeno da je održan sastanak na kojem su se okupili svi poimenice prozvani u članku ali kako bi razgovarali o pomoći bh. sportu i kinematografiji.
Zanimljivo, sastanku je prisustvovao Elmedin Konaković iako nema nikakve veze ni nadležnosti kada je u pitanju finansiranje ni sporta ni kinematografije. Sve je to entitetski nivo pa se moglo možda pomisliti kako je, kada je sport u pitanju, tu kako bi prenio vlastita iskustva vezana za uništavanje klubova i saveza. Ili iskustva nakon uloga u jeftinim sapunicama, kada je kinematografija u pitanju.
Ali ne, onim zlobnicima koji bi tako nešto pomislili Konaković se obratio svisoka, tvrdeći, u vučićevskom stilu, da se trebaju zapitati oni kojima njegovo prisustvo smeta zašto im njegovo prisustvo smeta.
Jer on je, kako prenosi Konakovićev odgovor portal Klix, dugogodišnji sportski radnik, bivši predsjednik Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine i Košarkaškog kluba Bosna sa, kako je naglasio, zapaženim rezultatima.
Naravno, Konaković, baš kako i Vučić, galamom pokušava sakriti da nije uopće odgovorio otkud on na tom sastanku i zašto. Ali, kao i uvijek kada je Konaković u pitanju, kad se slegne prašina izazvana njegovim mlataranjem i utihne buka od velikih, glasnih riječi, brzo se sazna da su stvari vrlo prizemne.
Naime, kako tvrdi Istraga, Konaković je bio na sastanku na kojem se dogovaralo o podjeli dividende od BH Telecoma. A zakonom to nije dozvoljeno. Štaviše, jasno je precizirano: “Ko posreduje, koristeći svoj službeni ili društveni ili uticajni položaj ili drugi status, da službena ili odgovorna osoba u institucijama u Federaciji ili strana službena osoba ili arbitar ili sudija porotnik izvrši ili ne izvrši službenu ili drugu radnju, bit će kažnjen kaznom zatvora u trajanju od jedne do osam godina”, piše u stavu 2 člana 382 Krivičnog zakona Federacije BiH.
Službeni status Konaković nije imao. Nije mogao prisustvovati sastanku. A nije mu prvi put da to čini. Treba naglasiti da je, na osnovu iste odredbe Krivičnog zakona FBiH, u toku krivični postupak protiv Amira Zukića i drugih. No, s obzirom da je pod kišobraniom Ambasade, teško je očekivati da će Konakovića iko pozvati na odgovornost. Štaviše, on se uvijek može pozvati na presedan kada je sarajevsko Tužiteljstvo, u slučaju otimačine službenog pečata, zaključilo da nije uradio krivično djelo jer nije bio svjestan da čini krivično djelo.
Nikšića i ne treba spominjati, on i dalje hladno ignorira presude suda kakva je ona u slučaju imenovanja članova UO i NO sarajevskog Kliničkog centra.
Politika po mjeri Ambasade i njihovih duplih standarda. Ili, kako je to lijepo sumirao professor Jahja Muhasilović u svom Twitter komentaru: “Kada Dino Konaković 'kadrovira' po BH Telekomu to onda nije trgovina utjecajem, kada vrši pritisak na upravu to nije politički mobing.”
