Hermann Göring bio je jedna od najmoćnijih i najkontroverznijih figura nacističkog Trećeg Reicha. Njegov život obilježili su vojni uspjesi, politička ambicija, ljubav prema luksuzu i nezasitna pohlepa. Rođen 12. januar 1893. godine u Rosenheimu, u Njemačkoj, Göring je postao komandant njemačkih zračnih snaga (Luftwaffe) i jedan od najbližih saradnika Adolfa Hitlera.

Göring je potekao iz porodice s vojnom tradicijom. Tokom Prvog svjetskog rata služio je kao pilot i postao ratni as. Pridružio se Freikorpsu, paravojnoj organizaciji koja je djelovala u haotičnom razdoblju nakon rata, što je bio uvod u njegovu političku karijeru.

Göring se 1922. pridružio nacističkoj stranci i ubrzo postao jedan od Hitlerovih najpouzdanijih ljudi. Učestvovao je u neuspjelom pokušaju puča 1923. godine (Pivnički puč), tokom kojeg je bio ranjen. Taj je događaj imao dugoročne posljedice na njegovo zdravlje jer je postao ovisan o morfiju, što je obilježilo njegov kasniji život.

Kao drugi najmoćniji čovjek u nacističkoj Njemačkoj, Göring je osnovao Gestapo (tajnu policiju) i uspostavio prvi koncentracioni logor u Dachauu. Iako je Gestapo kasnije preuzeo Heinrich Himmler, Göring je ostao ključna figura u nacističkom režimu.

Kao komandant Luftwaffea, Göring je bio odgovoran za zračnu strategiju tokom Drugog svjetskog rata. U početku je Luftwaffe postigao značajne uspjehe, no njegova nesposobnost da se prilagodi ratnim promjenama dovela je do poraza, osobito tokom Bitke za Britaniju. Göringove pogrešne procjene i samouvjerenost rezultirale su velikim gubicima, što je poljuljalo njegov ugled u očima Hitlera.

Hermann Göring bio je oličenje bahatosti i dekadencije nacističkog režima. Njegova ljubav prema luksuzu bila je nadaleko poznata. Nosio je ekstravagantnu odjeću, skupljao umjetnine ukradene iz okupiranih zemalja i živio u raskošnim dvorcima.

Bio je poznat po ekstravagantnim zabavama i bogatstvu, što je bilo u potpunom kontrastu s teškim životima običnih Nijemaca tokom rata. Među ostalim, obogatio se na otuđenju imovine zatočenih i kasnije ubijenih Jevreja.

Jedan od primjera njegove pohlepe bila je krađa umjetnina iz muzeja i privatnih kolekcija diljem Evrope. Procjenjuje se da je bio lično odgovoran za otuđenje hiljada umjetničkih djela. Njegov raskošni stil života i grandioznost često su ga činili metom satire i ismijavanja, čak i među njegovim kolegama nacistima.

Nakon poraza Njemačke, Göring se predao Saveznicima u maju 1945. godine. Suđeno mu je na Nürnberškim procesima za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Tokom suđenja pokazao je malo kajanja i branio nacističku ideologiju, što ga je učinilo još odbojnijim u očima svjetske javnosti. Osuđen je na smrt vješanjem, no noć prije izvršenja kazne, 15. oktobra 1946., počinio je samoubistvo uzimanjem cijanida.