On AIR | 28.05.2025.

U prvom licu

Avdo Huseinović: Često sam bio na udaru, otkrivali smo ljude koje nisu čak ni istražitelji; ko ne slavi svog vojnika morat će tuđeg

Imao je tek 18 godina kada je obukao uniformu Armije Republike Bosne i Hercegovine, a danas iza sebe ima desetine dokumentarnih filmova i knjiga koji svjedoče o najtežem, ali i najčasnijem periodu novije bosanskohercegovačke historije

Autor:  Stav

Avdo Huseinović, čovjek koji je svoje profesionalno i ljudsko biće posvetio misiji dokumentovanja istine o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, bio je gost novog izdanja Stav podcasta "U prvom licu".

Imao je tek 18 godina kada je obukao uniformu Armije Republike Bosne i Hercegovine, a danas iza sebe ima desetke dokumentarnih filmova i knjiga koji svjedoče o najtežem, ali i najčasnijem periodu novije bosanskohercegovačke historije.

U razgovoru s Rabijom Arifović prisjetio se perioda kada je bio u Armiji Republike Bosne i Hercegovine, ali i kako je svoj prvi članak kao novinar objavio 1989. godine.

Govoreći o tome kako je počeo njegov iznimno zahtjevan posao, kazao je kako, kada je uradio prvi dokumentarni film, nije imao namjeru u tome ostati.

Međutim, iako je prvi film rađen u oskudnim uvjetima, Avdo je ponudio novi pristup donošenja priča, što je izazvalo brojne pozitivne reakcije. 

- Desilo se nešto što nismo očekivali, desila se velika gledanost. Uslijedio je poziv za drugi, pa treći film, i tek sam možda nakon pet godina shvatio da sam zaronio u duboke vode i da postoji mogućnost da tu i ostanem. A motiv,... vraća me jedna noć. U životu je uvijek bitan jedan trenutak. Nekad je jedna minuta presudna za najvažnije životne odluke. Jednu noć sam oko ponoći došao kući, gledao sam televiziju. Listao sam kanale i naišao na jedan kanal iz manjeg bh. entiteta, u toku je bio dokumentarni film "Na Drini grobnica". Imajući osnovno saznanje o onome šta se na području toka Drine izdešavalo, vidio sam da je to podvala, historijski falsifikat, zamjena teza. Tu noć nisam mogao zaspati. Nakon toga sam s nekoliko prijatelja razgovarao o tome, bili smo motivisani da mi nešto pokušamo uraditi, i tako je nastao prvi film - ispričao je Huseinović.

On je u svojim filmovima ispričao brojne teške priče. U filmu "Silovanje u ratu - nevidljivi ožiljci" donio je priču o četrnaestogodišnjem mladiću kojeg je rođena majka predala srpskim vojnicima.

- Slučaj Stipe Varivode je baška slučaj, možda ne postoji u historiji čovječanstva takav. On je dijete miješanog braka, otac je bosanski Hrvat a mati bosanska Srpkinja, rođen u vanbračnoj vezi. Otac je poginuo u saobraćajnoj nesreći, ostao je s majkom, pa je bio u Sarajevu, smješten u jednoj ustanovi. Došao je u Kalinovik pred početak agresije, gdje mu je majka živjela. Njega će rođena mati, Višnja, izručiti srpskim vlastima u Kalinoviku. On to svjedoči, kazala je: "Uzmite ovo moje kopile". Oni će ga odvesti u logor u srednjoj školi u Kalinoviku, nakon toga je preživio torturu, vođen je u Miljevinu, na različite lokacije, svjedok je brojnih zločina. Išao je s nama u Kalinovik, na lokaciju. Jedna šokantna, zdravom umu neshvatljiva priča - kazao je on. 

Također, potresna je priča i o Bećiru Dedoviću, u filmu "Foča - crna kutija zla".

- Priča o Bećiru Dedoviću jedna je od najpotresnijih koje smo radili. Pristao je da to ispriča. Snimili smo na lokaciji gdje se to desilo. Zauvijek ću nositi tu rečenicu. Kada prilaze srpski vojnici, u selu više nema otpora, Bećiru njegov teško ranjeni sin kazuje: "Babo, krv ti halalim, nemoj dozvoliti da padnem živ, da me muče, da me oni unakaze" - ispričao je Huseinović.

On je zbog svog rada bio i na udaru prijetnji, procesa, ali je još odlučniji da ustraje u svojoj misiji.

- Često sam bio na udaru. Ali mogu da te ospore, nikako da te uspore. Kada sam shvatio da sam već duboko zaronio u te dubine, vrlo brzo postao svjestan da ovo nije pisanje poezije, da ovo nisu životne uspomene, nego da smo ušli u opasno polje, da se bavimo opasnim pričama, da otkrivamo imena ljudi za koje čak i istražitelji nisu imali podatke, i to ljudi koji su ober zločinci, koji su lično ubili od 50 do 300 ljudi, svojom krvavom rukom. Kada otkrijete jednog takvog zločinca, a koji uživa zaštitu, ili je postao biznismen, moćan čovjek, zasigurno da to nije jednostavna situacija - naglasio je on u Stavovom podcastu.

Na kraju je uputio i jasnu poruku.

- I da smo nestali, za nama niko suzu ne bi pustio, nestajali su i brojniji narodi. Onaj ko ne slavi, ne poštuje, ne vrednuje svog vojnika, historija je to pokazala, morat će i voljeti, i slaviti, i poštovati tuđeg - poručio je on. 

Cijeli razgovor gledajte na našem YouTube kanalu. 

U prvom licu

Aldin Tucić: Najvažnije je da je žena sretna

U prvom licu

Šta je budućnost čovjeka u eri umjetne inteligencije?

U prvom licu

Dennis Gratz – romanopisac, filmofil i majstor borilačkih vještina

U prvom licu

Jasmin Geljo: Mima Šiš se vraća luđa nego ikad

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh