Scena s aktuelnog Svjetskog prvenstva koje se održava širom SAD-a, Kanade i Meksika, na prvi pogled djeluje kao još jedan u nizu navijačkih folklora. Ipak, incident u kojem su argentinski navijači, s vidnim žarom i namjerom, mahali zastavama Izraela direktno ispred klupe i selektora Egipta, nadilazi sportske rivalitete.
Taj čin, prožet političkom provokacijom u trenutku dok se Bliski istok nalazi u plamenu, ogledalo je dubljeg identitetskog lutanja jedne nacije koja se, kroz čitav vijek, čini se, uporno trudi pozicionirati na suprotnu stranu od moralnog kompasa čovječanstva.
Argentina je zemlja kontrasta, ali u sferi globalne etike, ti kontrasti često poprimaju mračne tonove. Da bismo razumjeli današnju grozničavu podršku Buenos Airesa onome što veći dio globalnog juga vidi kao neokolonijalnu represiju, moramo se vratiti u prošlost.
Argentina, osim što je zemlja tanga i fudbala, decenijama je bila najsigurnija luka za one koji su bježali od pravde nakon Drugog svjetskog rata.
Evropa je nastojala vidati rane i prekopavati masovne grobnice, dok je režim Juana Perona širom otvorio vrata tvorcima holokausta i balkanskih klaonica.
"Pacovske kanale" nisu koristili samo njemački nacisti poput Adolfa Eichmanna ili Josefa Mengelea. Argentina je postala utočište i za vrhove kvislinških režima, uključujući i zloglasne pripadnike NDH. Ante Pavelić, čovjek odgovoran za sistemsko istrebljenje Srba, Jevreja i Roma na prostorima Balkana, u Argentini je uživao zaštitu i miran život, slobodan da sanja o povratku zlih ideologija.
Ta historijska mrlja nikada nije istinski isprana. Naprotiv, čini se da je Argentina samo zamijenila dresove, zadržavajući isti radikalni impuls. Sada, pod novim političkim vjetrovima koji pušu iz Casa Rosade, Argentina se opet izdvaja, ali ovaj put kao najglasniji saveznik Izraela u Južnoj Americi, često ignorirajući vapaje za ljudskim pravima i rezolucije Ujedinjenih nacija. Važno je istaći i to da Argentina ima vrlo bogatu jevrejsku zajednicu koja broji oko 200.000 pripadnika, što ih čini vidljivim u ovom dijelu svijeta.
Zemlja koja je decenijama pružala ruku spasa onima koji su planirali i provodili istrebljenje jevrejskog naroda, danas koristi simbole tog istog naroda kako bi provocirala druge, u ovom slučaju Egipat i arapski svijet, usred sportskog spektakla.
Ova transformacija iz nacističkog utočišta u beskompromisnog zagovornika izraelske politike odraz je kontinuirane potrebe da se stoji uz radikalne polove moći, bez obzira na cijenu u ljudskim životima ili međunarodnom pravu.
Mahanje izraelskom zastavom ispred egipatskog selektora demonstracija je političkog sljepila. Argentina, historijski gledano, nikako da pronađe put prema sredini, prema empatiji i prema strani koja ne zahtijeva krv, bilo da je ona u ime "krvi i tla" iz 1945. ili modernih geopolitičkih prestrojavanja 2026. godine.
Pitanje koje ostaje nakon provokacija na stadionu nije koliko Argentina voli Izrael, već zašto Argentina uvijek osjeća potrebu da svoju lojalnost dokazuje kroz antagonizam prema drugome.
Od skrivanja Pavelića do današnjeg glasnog podržavanja konflikta, Argentina ostaje zarobljena u ciklusu u kojem je jedina konstanta biti na pogrešnoj strani historije.
Some Argentina fans responded to Hassan's pre-match commetns by waving an Israel flag at them.
— Football Tweet (@Footballtweet) July 7, 2026
It's always the Argentine fans that do stuff like this. pic.twitter.com/PxpVDWLpSL https://t.co/9DOfQ7bl8P
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh