Mediji često ponavljaju tezu da je Rusija "izolirana" nakon svoje odluke da napadne Ukrajinu. To vrijedi za Zapad, ali ne i za druga područja planete. U arapskom svijetu, većina vlada, uključujući neke od tradicionalnih saveznika Washingtona, zadržala je dvosmislen stav o sukobu. A na arapskim ulicama kao da vlada ravnodušnost: demonstracija nije bilo, s balkona ne vise ukrajinske zastave, ali ni ruske. U javnom mnijenju i na društvenim mrežama prevladava narativ koji je u skladu s tezama Kremlja, iako su neke od tih zemalja izravno trpjele posljedice ruske blokade transporta ukrajinskog žita.
Do sada jedino istraživanje provedeno u nekoliko zemalja regije sa sličnom metodologijom naručio je anglosaksonski dnevnik Arab News. Ukupno je intervjuirano više od 7000 ljudi iz 14 arapskih zemalja. Velika većina, 66%, nije izrazila simpatije niti prema jednom od kandidata, Ukrajini i Rusiji; 18% se izjasnilo da podržava Ukrajinu, dok 16% preferira Rusiju. No, na pitanje ko je odgovoran za rat, ravnoteža je poremećena: 25% je spomenulo NATO, 16% Rusiju i 13% američkog predsjednika Joea Bidena.
“Logično je da se većina ne opredjeljuje i da rat vidi kao nešto strano. Sukob se smatra sukobom između Rusije i Zapada, a ne otporom Ukrajine ruskoj agresiji," objašnjava Timothy Kaldas, egipatski istraživač u think tanku TIME. "I Sjedinjene Države i Rusija počinile su ratne zločine u arapskim zemljama posljednjih godina ili su podržali aktere koji su to učinili", nastavlja on. "Pozivi Zapada na ljudska prava i međunarodno pravo smatraju se licemjerjem", dodaje Kaldas, ponavljajući argument koji je uveliko kružio u regiji, ponavljan kao dokaz zapadnih dvostrukih standarda, s naglaskom na američku invaziju Iraka ili stalna izraelska kršenja rezolucija UN-a bez kažnjavanja.
I u razgovorima uz kahvu i u internetskim raspravama, proruski stavovi su češći nego prokijevski. “Rat su izazvali Amerikanci. Ukrajina je obična marioneta. Većina zala i ratova u svijetu posljednjih desetljeća dolazi iz Sjedinjenih Država”, kaže Kamel, frizer iz Tunisa. Iako tako misli i pomalo je ciničan prema politici svoje zemlje, postaje strastven kad govori o ratu u Ukrajini i, što je još važnije, o ulozi Washingtona u svijetu. Od 14 zemalja uključenih u istraživanje, u Tunisu veći postotak stanovništva (gotovo 20%) podržava Rusiju. Antiimperijalizam, posebno antiamerikanizam, vrlo je moćan u Tunisu. Zanimljivo, isto se događa i u drugim zemljama saveznicima Washingtona, poput Perzijskog zaljeva.
Posljednjih sedmica ponovo je postala jasna zabrinutost koju je Washington izrazio u toj sjevernoafričkoj državi. Nedavna kritika ministra vanjskih poslova Anthonyja Blinkena novog tuniskog Ustava, koji koncentrira gotovo sve ovlasti u rukama predsjednika, pokrenula je lavinu diskvalifikacija, koje takav stav vide kao "nedopustivo miješanje u unutarnje stvari".
Novine moćnog sindikata UGTT (Tuniska opća konfederacija sindikata) čak su poduprle jednu od teorija zavjere koje su kružile zemljom: govorile su o američkom planu da svrgnu predsjednika Kaisa Saida i dovedu na vlast islamiste koji su njima vladali nakon revolucije. Naime, tuniska islamistička stranka (Ennahda) pobijedila je na nekoliko izbora u posljednjem desetljeću.
"Trenutno je u toku kampanja za iskrivljavanje javne percepcije ruskog rata u Ukrajini", kaže u članku koji je objavila Nadia Oweidat, istraživačica Wilson centra koja se specijalizirala za arapski aktivizam u društvenim medijima. Prema Oweidat, obilje proruskih poruka na internetu nije nimalo slučajno. Često dolaze od takozvanih građana Perzijskog zaljeva, ali nije jasno da li iza njih zaista stoje stvarni ljudi: zemlje poput Saudijske Arabije ili Ujedinjenih Arapskih Emirata vrlo su aktivne u digitalnom svijetu i koriste brojne trolove kako bi uticale na javno mnijenje.
"Sada nema arapskih medija koji otvoreno brane američke pozicije", kažu analitičari. A to daje slobodu narativu koji se prodaje u medijima o autoritarnim režimima u regiji koji vjeruju da bi Putinova pobjeda u Ukrajini stvorila multipolarniji svijet. Pobjeda Kremlja, prema ovoj verziji, ublažila bi pritisak na arapske zemlje da demokratiziraju svoje političke sisteme.
Od izbijanja Arapskog proljeća pojavio se snažan kontrarevolucionarni medijski projekat koji napada demokratiju i umjesto toga promovira sisteme kojima dominiraju autoritarne figure. Pod svim tim obzirima i interesima pokopani su ukrajinski civili, čija se patnja jedva primjećuje u arapskim medijima.
