Imidž Angele Merkel, nekada lošeg policajca njemačke štednje, popravio se brzinom munje: sada je svi vole. Mnoštvo ličnosti iz politike, novinarstva, finansija i društvenog života Barcelone okupilo se u utorak u Barceloni da prisustvuje privatnoj prezentaciji memoara Angele Merkel "Sloboda", koju je napisala njena savjetnica i politička povjerenica Beate Bauman.
Privatno bi moglo biti eufemizam. Oko 450 ličnosti nominalno je pozvano na događaj, koji se održava u sedištu RRA, izdavača knjige, uz koktel i naknadnu večeru na kojoj su se gosti gurali da dobiju potpis na knjigu ili se fotografišu sa njima.
Svi su došli da razgovaraju, po riječima voditelja događaja, o “najrelevantnijem ličnom i političkom svjedočenju Evropske unije”. A Merkel je pokazala svoje iskustvo i izbjegla je sva relevantna pitanja o aktuelnim događajima koja joj je dopisnica La Vanguardije iz Berlina, Marija Paz Lopez, postavila tokom događaja.
Merkelova ne preferira ni Rahoya ni Sancheza, dva španska premijera s kojima je imala posla tokom svojih 16 godina kao kancelarka. „Sjajno sam radila sa obojicom“, odgovorila je bivša konzervativna liderka, koja je priznala da je postala „loš policajac“ štednje tokom krize eura početkom prošle decenije.
Ona je izdržala pitanje o usponu ekstremne desnice, a da nije željela da komentariše španski Vox ili italijansku premijerku Meloni. Kazala samo nekoliko riječi o AFD-u u svojoj zemlji. Merkel smatra da se "sve demokratske stranke" moraju "potruditi" da riješe probleme koji su povećali podršku ultra grupama, ali bez preuzimanja njihove agende. “Ovo nije lahko, ima ljudi koji ne slušaju”, navela je ona.
Nije je željela govoriti mnogo o Donaldu Trumpu, kojeg knjiga definira kao političara fasciniranog autokratama poput Vladimira Putina i koji upravlja najvećom silom na svijetu kao da je riječ o ulaganju u nekretnine. „Mislim da će biti saradnje (sa EU)“, odgovorila je Merkel. “Bilo je i u njegovom prvom mandatu.”
Moguća koalicija između konzervativaca i zelenih u Njemačkoj nakon izbora u Njemačkoj u februaru? „Odlučila sam da se ne mješam u poslove svog nasljednika i zato ne želim da odgovaram“, rekla je Merkel, prije nego što je priznala da su u njenoj zemlji potrebne reforme.
Da li je demokratija u opadanju? Ni tu nije bila previše govorljiva: „Ako hoćemo slobodu moramo biti tolerantni“, odgovorila je. “To je veliki zadatak za koji moramo ohrabriti naše mlade ljude. Moramo tražiti zajedničke tačke.”
Odlomak iz njene knjige opisuje sastanak s Putinom na kojem je ruski predsjednik, svjestan Merkel imala neugodno iskustvo sa ujedom psa 1990-ih, doveo svog psa na sastanak s tadašnjomm kancelarokom 2007. Kasnije se pravdao da nije bio svjestan njenog straha.
“Godinu dana prije tog događaja dao mi je ogromnog plišanog psa i rekao mi da budem mirna, da ne ujeda”, odgovorila je Merkel. “Teško mi je povjerovati da bi zaboravio.”
Ni Merkel nije priznala greške tokom svog mandata. Ni za komercijalne veze sa Rusijom za dobijanje njenog gasa – „ne smatram da je to nešto za osudu“ – niti za njenu politiku štednje, niti za odbijanje Ukrajine da uđe u NATO 2008. godine. „Ne žalim zbog svojih odluka niti se kajem za bilo šta“, rekla je.
Merkel je također branila svoju odluku da ne zatvori njemačke granice kada su hiljade migranata hrlile u Mađarsku, što joj je donijelo simpatije među južnim zemljama. On je, međutim, branila i ono što je bilo poznato kao “tursko rješenje” da zemlja djeluje kao zaustavljač migracija zahvaljujući fondovima Evropske unije i praksi koje su teško usklađene s ljudskim pravima.
Najzanimljiviji je dio u kojem je Merkel govorila o svom djetinjstvu, mladosti i prvim godinama odraslog života u Istočnoj Njemačkoj. Također o njenoj ulozi žene u politici i nekim ličnim aspektima njenog vremena u javnoj upravi.
Priznala je da je studirala fiziku jer je gravitacija bila ista i u komunizmu i tako ne bi imala problema, da nikada nikoga nije izdala tokom godina života pod sovjetskim jarmom, u kojima se moralo praviti „ravnoteža“ kako bi se izbegao sukob. „Umjetnost življenja leži u znanju gdje su granice države“, dodala je.
Merkel je priznala da je moguće sretno živjeti u diktaturi i upotrijebila je svoje djetinjstvo kao primjer. "Država nije sve", odgovorila je. “Imala sam prijatelje i porodicu i na mali način sam mogla živjeti svoj život,” objasnila je. “Iako bih, naravno, željela da se rodim u demokratiji.”
Pad Berlinskog zida otvorio joj je novi svijet. “Zapad je mirisao na dobar sapun, na kvalitetnu kafu, na prirodne proizvode”, prisjetila se Merkel, koja je istakla da obično nosi šarene jakne za razliku od sive boje njenih prvih 30 godina života u Istočnoj Njemačkoj.
Ponovno ujedinjenje Njemačke omogućilo joj je da otkrije politiku i shvati da ne voli toliko nauku. “Nisam željela provesti 12 ili 14 sati u laboratoriji istražujući”, prisjetila se ona. “Ljudi su me jako zanimali i zato sam završila u politici.”
Merkel je pokazala da pamti neke od novinskih članaka koji su je kritikovali, te je u više navrata koristila formulu "neko je to pisao o meni" što se odnosi na napade koje je primila tokom godina rada u javnoj službi: zato što je bila žena, ali i zbog toga što je sa istoka u zemlji u kojoj je do danas još više od 80% visokih zvaničnika saveznih vlasti odraslo u zapadnoj Njemačkoj
Merkel je bila jedina kancelarka u Nemačkoj. Ona je sebe definirala kao feministkinju, ali sa nekim nijansama, bez poistovjećivanja s “klasičnim feminizmom ljevice” ne želeći da se predstavi kao “standardni nosilac bilo čega”.
Velika posjećenost prezentacije njene knjige naglasila je prazninu koju je ostavila političarka čija diskrecija i ograničeni ego danas izgledaju kao rijetkost, čak i stil iz nekog drugog doba, uprkos činjenici da je tek prije tri godine donijela odluku da napusti funkciju. "Veoma sam sretna zbog svoje političke karijere, ali i zbog toga što više nisam tu", rekla je Angela Merkel.