Nedavno objavljeni audiozapis telefonskog razgovora između predsjednika SNSD-a Milorada Dodika i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića ponudio je javnosti rijedak i nefiltriran uvid u dubinu političkog jaza koji dijeli dvojicu lidera.
Iako razgovor obiluje optužbama i teškim riječima od Milorada Dodika koje često prelaze granicu osnovnog bontona, dublja analiza ukazuje na to da se iza ovog dijaloga kriju, što je odavno jasno, dvije suprotstavljene vizije države.
Dodik koristi strategiju populističkog prkosa i negiranja institucija, dok Izetbegović, uprkos oštrom tonu, svoje tvrdnje temelji na ustavnim i zakonskim okvirima, što mu u ovom duelu daje prednost argumentiranosti.
Dodikovo "ulizivanje Izraelu"
Naime, sama srž sukoba počela je oko tumačenja pojma "sila".
Dodikov pokušaj da Izetbegovićev poziv na institucionalno zaustavljanje njegove politike predstavi kao prijetnju fizičkim nasiljem ili "mudžahedinskim napadima" djeluje kao ne tako vješta zamjena teza.
Izetbegović je u razgovoru bio decidan, tj. on ne priziva sukob, već "silu zakona" i intervenciju pravosuđa. U državi koja je pretendent na članstvo u Evropskoj uniji, poziv na odgovornost pred sudovima zbog antidejtonskog djelovanja mora se smatrati legitimnim političkim zahtjevom, a nikako prijetnjom.
Jedan od najupečatljivijih dijelova razgovora odnosio se na vanjsku politiku i moralne pozicije, gdje je Izetbegović oštro kritizirao Dodikovo, kako je rekao, "ulizivanje Izraelu". On je povukao paralelu između Dodikovog negiranja unutrašnjih problema i podrške operacijama u Gazi, optužujući ga za nedostatak empatije prema civilnim žrtvama.
Izetbegović ovdje pogađa bolnu tačku Dodikove diplomatije – selektivnu podršku koja često služi samo za dobijanje poena kod određenih međunarodnih krugova, zanemarujući pritom univerzalne ljudske vrijednosti koje bi svaki iole savjestan i moralan čovjek morao uvažavati.
Kada je riječ o unutrašnjim pitanjima, Izetbegovićevi argumenti o ekonomskoj stagnaciji i egzodusu mladih imaju snažno uporište u stvarnosti. Njegova tvrdnja da Dodikova politika stalnih blokada i zaustavljanja NATO puta direktno šteti penzionerima i mladim ljudima jeste bolna ekonomska činjenica. Politička nestabilnost koju Dodik generira decenijama direktan je uzrok niskog životnog standarda u oba entiteta.
Također, Izetbegović opravdano otvara pitanje položaja povratnika, upozoravajući na diskriminaciju u entitetu Republika srpska, što potvrđuju brojni izvještaji o neproporcionalnoj zastupljenosti naroda u tamošnjim institucijama.
Psovanje države
Najteži dio dijaloga nesumnjivo je bio onaj o genocidu.
Dodikovo otvoreno negiranje sudski utvrđenih činjenica i psovanje države u kojoj živi i radi, stavlja ga u poziciju političkog autsajdera u odnosu na civilizacijske norme. S druge strane, Izetbegovićevo insistiranje na poštovanju žrtava i zakonskih okvira predstavlja odbranu dostojanstva države.
Iako ovakvi razgovori zaista mogu zabrinuti dobar dio bh. javnosti, činjenica je da Izetbegović nastupa s pozicije zaštite ustavnog poretka i prava na povratak, dok se Dodik drži retorike izolacionizma i negiranja.
Kada se sve sabere i oduzme, ovaj razgovor je pokazao da se "hajdučka politika", kako ju je Izetbegović nazvao, teško može suprotstaviti argumentima koji se pozivaju na zakon, ekonomiju i elementarno poštovanje ljudskih prava.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh