Dvadeset i trećeg septembra ove godine pred Apelacionim vijećem suda u Den Haagu održano je posljednje raspravno vijeće u predmetu “Ismail Ziada protiv Bennyja Gantza i Amira Eshela”. U višegodišnjoj parnici poznatoj kao “Ziada case”, holandskoj javnosti i medijima vrlo zanimljivom događaju iz sudskih klupa, izraelski vojni komandanti terete se za brutalna ubistva civila 2014. godine u bombardiranju u pojasu Gaze, kada je Ismail Ziada izgubio šest članova porodice. Takvo što, sudsko gonjenje odgovornih za stradanja hiljada nedužnih Palestinaca u Gazi i na Zapadnoj obali, u svijetu još nije zabilježeno: u Izraelu i Palestini jer nije moguće ni pokrenuti sudski spor, a drugdje u svijetu jer to nikoga ne zanima.
U sudnici žustre, odlično pripremljene i vrlo samouvjerene advokatice Lisa-Marie Komp i Liesbeth Zegveld dale su posljednju riječ tužbe. Pored njihovog imena već godinama stoji “The Nuhanovic Foundation”! Ko je i šta u holandskim sudnicama radi fondacija s poznatim bosanskohercegovačkim prezimenom o kojoj javnost u našoj zemlji malo ili nimalo zna?
Fondacija “Nuhanovic” formirana je 2011. godine u spomen na poznatu podrinjsku familiju, žrtve genocida u Srebrenici. I ne samo u znak sjećanja na tragičnu sudbinu supružnika Ibre i Nasihe Nuhanović i sina Muhameda već i zbog njihovog jedinog preživjelog nasljednika Hasana, bivšeg prevodioca UN-a u srebreničkoj enklavi. On se, kao što je poznato, petnaest godina ustrajno i lavovski borio za istinu o stradanju njegove porodice i u konačnici dobio sudski spor u Holandiji. Fondaciju je osnovala Liesbeth Zegveld, ugledna amsterdamska advokatica, šef odbrane u čuvenom procesu “Nuhanović i Mustafić protiv države Holandije”.
“Priča je počela u kritičnoj fazi našeg procesa. Nakon prvostepene presude 2008. godine, kada je donijeta presuda da Holandija nije odgovorna, nastupio je period u kojem je i Liesbeth bila skrhana i poljuljana u pogledu konačnog ishoda spora. Nazvala me jedan dan i otvoreno rekla: ‘Hasane, ne znam više da li ćemo u ovome uspjeti! Gledaj, ako ne dobijemo u drugostepenoj, mislim da bi bilo dobro da ostane trag o tvojoj porodici. Šta misliš da formiramo ‘The Nuhanovic Foundation’?”, prisjetio se Hasan Nuhanović prvih razgovora s Liesbeth o začetku jedne plemenite ideje.
“Iskreno, meni se ideja dopala jer se željelo i na taj način demonstrirati da moja porodica bude upamćena po našoj borbi za istinu i pravdu, da kroz postojanje jedne fondacije ostane trajni trag o tome. Naravno, to je sve bilo u povoju, tek kasnije je sve pokrenuto, baš 2011, godine kada smo u drugostepenoj presudi ipak dobili našu tužbu protiv države Holandije”, dodaje Nuhanović.
Fondacija je formirana s ciljem pomoći na polju traganja odgovornosti i upotrebe pravnog lijeka u slučajevima kršenja međunarodnog prava svih žrtava rata u cijelom svijetu i do sada svoju misiju uspješno provodi. To se lahko može zaključiti iz transparentno vođene zvanične web-stranice www.nuhanovicfoundation.org, premda Hasan Nuhanović u Sarajevu, zanimljivo je, o tome ne zna ništa više od običnog korisnika interneta.
“Nemam uvida, ne izvještavaju me, da budem iskren. Informišem se kao što se i vi možete informisati na njihovoj web-stranici na engleskom jeziku, ali imam puno povjerenje u njihov rad. Vjerujem da će biti dosljedni u zacrtanim ciljevima Fondacije. Ako se negdje ostvaruje pravda u svijetu, to me zadovoljava u svakom slučaju”, direktan je i otvoren naš sagovornik.
Liesbeth Zegveld ponosna je na prvu deceniju postojanja Fondacije čiji je idejni začetnik i utemeljitelj. Specijalizant za međunarodno pravo i prava žrtava rata, prisjetila se Liesbeth i vlastitih motiva da jedno bosanskohercegovačko prezime i tragična priča iz Genocida u Bosni i Hercegovini postanu simbol borbe za prava žrtava rata u cijelom svijetu.
“Najvažniji razlog da pokrenem ovo udruženje 2011. godine je bio skretanje pažnje na pravdu za žrtve rata, da sve počinjene radnje tokom rata budu propitane, da se utvrdi eventualno kršenja pravila rata i isplati ratna odšteta. Ono što sada vidimo jeste da se uglavnom humanitarni projekti pokreću nakon rata, a da se odgovornost teško pronalazi. To je moralo biti drugačije i mora biti drugačije. Slučaj Srebrenica jedan je od prvih i značajnih slučajeva u kojima je ovo bilo uspješno provedeno. Iz tog razloga, Fondacija nosi ime Hasana Nuhanovića kao jednog od glavnih motora tog posla”, kazala je za Stav Liesbeth Zegveld, radosna da ima priliku govoriti za jedan bosanskohercegovački medij o projektu u koji je ugradila veliki broj svojih slobodnih sati proteklih deset godina i pored zgusnute radne agende traženog advokata tokom cijele godine. Naglasila je i koliko je prikupljanje novca za tužbe civilnih žrtava rata bitan razlog osnivanja Fondacije i djelovanja u brojnim sudskim procesima gdje su prava ratnih žrtava uzurpirana, poglavito na Bliskom Istoku, gdje je Fondacija “Nuhanovic” sve prisutnija.
“Novac je veoma važan da bi se nešto ostvarilo u ovom poslu. Dok je u korporativnom pravu iscrpljen svaki zarez, u ljudskim pravima su kompletna fundamentalna pitanja još nerazrađena i posve neistražen teren, a to je uglavnom zbog nedostatka novca. Nedostatak novca znači da žrtve ne mogu podnijeti tužbu jer ne mogu platiti advokate koji se opet ne žele baviti poslom jer nema para. Na takav način nikad ništa ne bismo uradili na polju ljudskih prava, a kamoli s ratnim pravom. Fondacija ‘Nuhanovic' uspjela je obje tačke staviti na dnevni red, iako ima još mnogo toga da se postigne”, naglasila je ugledna amsterdamska advokatica.
Fondacija novčano potpomaže u podizanju tužbi žrtava rata, učestvuje u pravnom oporavku takvih osoba i publiciranju studija o efektima okončanih sudskih procesa. Novac prikupljaju iz donacija pojedinaca i grantova.
NOĆNA MORA ZA ZLOČINCE
Najviše je pokrenutih tužbi žrtava rata u zemljama Bliskog Istoka: Iraku, Siriji, Afganistanu, Izraelu, a postoje i sudski procesi protiv kolonijalnog nasilja u Indiji i Indoneziji, ugroženim ljudskim pravima u Južnoj Americi. Ipak, posebno se izdvaja spomenuti “Ziada case”, predmet iz 2016. godine o zločinima izraelske vojske u Gazi koji je tek nedavno dobio novi zaplet.
Ismail Ziada je Holanđanin palestinskih korijena, a tužba je protiv Bennyja Gantza, bivšeg zapovjednika Izraelske vojske, i Amira Eshela, komandanta zračnih snaga Izraelske vojske, zbog njihove uloge u avionskom bombardiranju Gaze 2014. godine. U tužbi pokrenutoj pred sudom u Den Haagu koju s najboljim advokatima podupire Fondacija “Nuhanovic”, izraelski vojni zapovjednici smatraju se odgovornim zbog napada na familiju Ismaila Ziadaa u izbjegličkom kampu Bureij 20. jula 2014. godine, kada je ubijeno sedam osoba, od čega šest članova porodice Ziada: Muftia Ziada, Ismailova sedamdesetogodišnja majka, braća Hamil, Yousef i Omer, snaha Bayaan i dvanaestogodišnji bratić Shabaan.
I dok izraelska strana traži da Ismail Ziada pravdu ostvari pred izraelskim sudovima, negirajući nadležnost holandskog pravosuđa u ovom slučaju, Liesbeth Zegveld smatra da palestinske žrtve rata tamo ne mogu ostvariti pravdu jer su sudovi praktično zatvoreni za Palestince. Zato se pozvala na holandske zakone koji omogućuju da pitanja genocida i teških ratnih zločina i van teritorija Holandije mogu biti pokrenuta pred holandskim pravosuđem ako oštećena strana, holandski državljanin, što Ziada jeste, ne može ostvariti svoje pravo.
Ismail Ziada traži odštetu u visini od 535.000 eura zbog materijalne i nematerijalne štete njegove porodice pretrpljene u Gazi kada je ubijen 2.251 Palestinac. Izraelski vojni zapovjednici u posljednji čas odredili su advokata pred haškim sudom na početku vjerovatno duge sudske bitke, u kojoj su zastupnici tužbe vrlo optimistični. Znajući da bi pravna borba mogla trajati godinama, Fondacija je pokrenula veliku kampanju prikupljanja novca, a odziv je iznad očekivanja. Ove sedmice očekuje se definitivni stav Apelacionog suda.
Hasan Nuhanović ispričao nam je zanimljiv detalj iz dana kada je Fondacija bila u nastajanju, a današnja direktorica Frederiek De Vlaming mu se otvoreno požalila kako ljudi ne mogu izgovoriti prezime Nuhanović i da je možda uputnije nazvati je “N Foundation”.
“Rekao sam joj na susretu u Den Haagu, nakon nekog suđenja, da mogu uraditi šta hoće, da se neću miješati, ali da bi propustili veliku simboliku ako bi se odustalo od tog imena. Naime, pojasnio sam joj da je porijeklo moga prezimena od Nuha, a. s., po Bibliji Noa. Ona zna priču o Nuhovoj lađi / Nojevoj barci i da je to simbolički jako dobro za ime fondacije kad ga je već Liesbeth tako zamislila. Da ta Fondacija bude nešto kao Nuhova lađa za sve stradalnike rata, posljednja slamka za obespravljene ratne žrtve. Jako joj se dopalo to moje objašnjenje i rekla mi je: E to je dovoljan razlog da baš bude Nuhanovic. Tako je i bilo”, pojasnio nam je za kraj Hasan, čije prezime u imenu jedne holandske fondacije i 26 godina nakon Genocida u Srebrenici (pro)goni i noćna je mora svih zločinaca diljem svijeta.
