Na sve veće napade na Bošnjake i državu Bosnu i Hercegovinu regirala je i profesorica sa Columbia Univerziteta Amra Šabić - El- Rayees, koja je poznata u javnosti kao velika aktivistica u Sjedinjenim Američkim Državama u kontekstu promoviranja istine o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.
Njenu poruku prenosimo u cjelosti:
Ne znam da sam ikad u životu viŠe radila, ali da vam se javim jer me mnogi od vas pitaju kakve su moje reakcije na priče o “srpskom svijetu”. Nažalost, ljudi koji ne mogu uspjeti u životu na drugi način nego kroz politiku mržnje i ponižavanja drugih naroda nisu rijetki. Dodik i njemu slični politički pijuni na Balkanu ne žele da ispadnu iz igre, a samo kroz sijanje mržnje mogu ostati u njoj. Njegova biografija je prazna osim jednog reda u njoj: “Stručnjak u sijanju mržnje, rođen u Laktašima, državi Bosni i Hercegovini.”
Takve koji lupaju u prazno treba podsjetiti da Bošnjaci imaju svoju duboku historiju na koju sam ja lično kao član te etničke skupine izuzetno ponosna. Nasa historija je definirana tolerancijom i kulturnim doprinosom Bosni i Hercegovini, ne brisanjem drugih naroda. Moja nada je da historija Bošnjaka kao mirnog naroda postane globalna inspiracija drugima. U Bosanskoj Otoci pored mog lijepog Bihaća postoji džamija koja je prvi put izgrađena 1565, rušena je 4 puta, ali su je Bošnjaci svaki put obnovili, a nisu nikad uzvratili rušenjem tuđih religijskih objekata. Naravno izuzetaka uvijek ima, ali Bošnjaci su nevjerovatan historijski primjer naroda koji je proganjan, ponižavan, nepriznavan i genocidno ubijan, ali koji je stoljećima istrajao i zadržao svoje kulturno bogatstvo i svoj afinitet prema pravim ljudskim vrijednostima. To dokazuje nasu istrajnosti i otpornost na konstante udare prljave i nasiljem vođene politike.
1940-tih godina su nas četnici klali u Kulen Vakufu i sirom BiH, a onda su se pred kraj rata mnogi od tih istih koljača preorijentirali i prozvali partizanima. Sjećam se kao dijete priča o ljudima, nekadašnjim komšijama, koji su primali boračke penzije, a bili koljači Bošnjaka u toku Drugog Svjetskog Rata. Ta usmena historija nije zaboravljena. Danas kroz veliki rad mnogih naših intelektualaca istina izlazi na vidjelo. Nisam ja jedina koja radi i posvećuje svoju karijeru istini i borbi protiv mržnje. Ta borba za istinom i protiv mržnje je dio naše vise stoljetne historije.
Uprkos genocidnim ubijanjima Bošnjaka 1940-tih godina, Bošnjaci sirom BiH su 1941-ve godine samoinicijativno i pismeno objavili MUSLIMANSKE REZOLUCIJE i jasno sebe kao narod stavili na pravu stranu historije i tada osudili fašističke zločine protiv Jevreja, Srba i Roma. Evropa je ćutala, a mi smo bili glasni i jasni u svom stavu prema mržnji i ubijanjima običnih ljudi, majki i djece. Ja upravo čitam izvanrednu knjigu Hikmeta Karcica (na engleskom) o tim oficijalnim izjavama Muslimanske Zajednice protiv genocidnih ubijanja i rasizma. Znaci Bošnjaci ni tada nisu čekali da Evropa I ostatak svijeta formiraju svoje mišljenje o fašizmu nego smo mi jasno stali na stranu ljudskosti i humanosti pa i onda kada je mi nismo doživjeli od strane drugih.
Bošnjačka historija je jedinstven primjer humanosti koja bi trebala biti prva lekcija Dodiku i njegovim pajdašima. Druga lekcija bi trebala da im bude osvrt na propale vizije vuka karadzica i njegosa koji su slično propagirali svoje iluzije srboslavije i srpskog svijeta. Svi oni koji grade svoje identitet na ponižavanju i eliminiranju drugih nemaju šta drugo da ponude svom narodu i svojoj Bosni I Hercegovini osim svojih ličnih kompleksa i okrvavljenog ega i.... naravno jednog, jedinog i jadnog reda u svojoj biografiji da su samo stručni za sijanje mržnje.
A samo Bošnjaci imaju pravo sebe definisati i to smo kroz historiju jasno odradili i kad nam bivši sistemi nisu dali ni glas ni ime, a kamoli političku ili ekonomsku moć. Sada imamo sve uz nas bošnjački identitet koji je jedna neuništiva realnost Balkana i Bosne i Hercegovine. Mi smo bili i ostali svoji, na svome, i niko drugi nema pravo da definise ko smo i šta smo osim nas samih.
Lijep vam dan želim, mirno spavajte…
