Amra Adrović rođena je u Beranama u Crnoj Gori, gdje je provela dio djetinjstva. Živjela je i školovala se u Sarajevu, gdje je završila Prvu gimnaziju i diplomirala na Medicinskom fakultetu 2005. godine.
Amra je sada u Turskoj, gdje radi kao uspješna doktorica, a od 2018. godine docentica je na Univerzitetu u Istanbulu. “Kada s ove distance pogledam, mogu reći da je odlazak u Tursku bio sudbina. Bila sam dio generacije vrijednih studenata punih entuzijazma i ideala. Međutim, nakon diplomiranja na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, stvari nisu bile onakve kakvim smo ih očekivali. U tom periodu (2005. godina) bilo je teško dobiti posao u struci i specijalizaciju, posebno onu koju želite. Saznala sam tada da Ambasada Republike Turske u Bosni i Hercegovini daje stipendije za postdiplomske studije i specijalizacije. Prijavila sam se i, na moju veliku sreću, dobila stipendiju. Tako je krenula moja turska priča”, kaže nam Amra Adrović.
Za početak života u Turskoj kaže da je bio naporan. Imala je puno obaveza, išla paralelno na kurs turskog jezika i pripremala ispit za nostrifikaciju diplome. To je ujedno bio i najteži period jer nije znala jezik a, kako kaže, Turci generalno slabo govore engleski. Nakon šest mjeseci, kada je već jezik razumjela i počela solidno govoriti, tada se već osjećala da je dio turskog sistema i sve je bilo lakše. Ističe da se u Turskoj ne osjeća kao stranac jer su Turci širokogrud, gostoprimljiv narod koji ima posebnu ljubav prema Bošnjacima. Uprkos svim poteškoćama, od svoje prvobitne ljubavi – medicine – nije odustajala. Put je bio dug i težak.
“Pretklinički predmeti našeg fakulteta su priznati, ali sam klinički dio morala ponovo polagati, na turskom jeziku. Nakon sto sam nostrificirala diplomu Medicinskog fakulteta, polagala sam ispit za specijalizaciju. Dobila sam pedijatriju na Istanbulskom univerzitetu, Cerrahpaşa Medicinskom fakultetu, što je i bila moja velika želja. Nakon završene specijalizacije, polagala sam ispit za subspecijalizaciju. Tri godine sam provela na subspecijalizaciji iz dječije reumatologije, opet na istom fakultetu. Tokom subspecijalizacije sam imala priliku biti dio kliničkih studija i raditi istraživanja koja su kasnije objavljena u naučnim časopisima i knjigama, kako u Turskoj, tako i internacionalno. Od 2018. nosim zvanje docenta na Istanbulskom univerzitetu, Cerrahpaşa Medicinskom fakultetu u Istanbulu”, kaže Adrović.
Pojašnjava da je dječija reumatologija specifična grana u pedijatriji s malim brojem specijalista, globalno. Ističe da reumatološke bolesti kod djece, nažalost, nisu toliko rijetke kao što se uobičajeno misli. To su hronične bolesti, uglavnom autoimunog karaktera, sa znacima hronične upale i ozbiljnim posljedicama ako se na vrijeme ne prepoznaju i ne liječe. Govoreći o najčešćim bolestima s kojima se u praksi sreću, Amra Adrović pojašnjava da su to hronični artritisi, autoimune bolesti tipa sistemski lupus eritematozus i autoinflamatorne bolesti kakva je mediteranska groznica, koja je specifična za mediteranske zemlje (uključujući Tursku). “U suštini se pravi razlog reumatoloških bolesti još uvijek ne zna. Pretpostavlja se da je riječ o genetičkoj predispoziciji uz neki okidač (stres, infekcija, nepravilna ishrana, lijekovi itd.) koji u određenom dijelu života dovede do razvoja bolesti. Ono što mi možemo uraditi jeste da se trudimo da živimo zdravo, da izbjegavamo stres i da se javimo ljekaru ako imamo tegobe poput povišene temperature, slabosti, bolova u mišićima, bolova i otoka u zglobovima, kožni osip”, kaže Adrović.
Naša sugovornica posebno istražuje sklerodermiju, za koju kaže da je jedna od autoimunih bolesti u dječijoj dobi koje su, srećom, rijetke, ali mogu imati ozbiljne posljedice i loš ishod. Sam naziv bolesti juvenilna skleroderma znači učvršćivanje kože. Kako pojašnjava Adrović, kao rezultat autoimunog procesa, dolazi do povećane produkcije nefunkcionalnog kolagena, koji se onda taloži u koži, potkožnom tkivu i unutrašnjim organima. Klinička slika je vezana za tzv. fibrozu kože i unutrašnjih organa i posljedičnog poremećaja rada srca, pluća, bubrega itd.
Jedan od profesora na Cerrahpaşa univerzitetu za Adrović kaže da je “Marie Curie današnjice”. Objašnjavajući povod ovog poređenja, ističe da je tokom pripremanja specijalističke teze imala sreću da radi s pomenutim prof. dr. Özgürom Kasapçopurom, šefom Odjela za dječiju reumatologiju na Cerrahpaşa Medicinskom fakultetu. “To je bio početak naše saradnje, koja traje i danas. Zaista sam zahvalna profesoru Kasapçopuru na pruženoj ruci i neizmjernoj podršci, koju imam sve ove godine. On me često upoređuje, povuče paralelu s Marie Curie zbog činjenice da sam došla u stranu zemlju, bez znanja jezika i postala član akademske zajednice, što za jednu ženu, čak i danas, nije lahko. Naravno da je moj uspjeh mnogo manji od onog koji je postigla velika naučnica i dobitnica Nobelove nagrade Marie Curie, ali samo stavljanje u isti kontekst čini me ponosnom i sretnom”, naglašava Adrović.
Kada je riječ o turskom zdravstvenom sistemu, Amra Adrović ističe da nije znala mnogo o njemu prije nego što je došla u Tursku. Nakon što je postala dio zdravstvenog sistema, imala je priliku da se uvjeri da je medicinska nauka u Turskoj jako razvijena, i u naučnom i u tehnološkom smislu. Ističe da se u Turskoj rade sve savremene medicinske procedure koje se rade bilo gdje drugdje u svijetu. Tvrdi da su zdravstveni radnici u Turskoj vrijedni, posvećeni, puno rade i kontinuirano se educiraju. “Sam sistem obrazovanja je takav da tokom školovanja i kasnije usavršavanja imate priliku da steknete puno znanja i iskustva. To vas kasnije čini dobrim kliničarem i stručnjakom u oblasti kojom se bavite. Teoretsko obrazovanje u Bosni i Hercegovini je dobro i pripremi vas za kasniju praksu. U Bosni i Hercegovini postoje odlični stručnjaci s puno znanja i spremnosti da pomognu pacijentu. Problem su ograničene dijagnostičke i terapijske metode. Neke su procedure previše skupe da bi manje zemlje poput Bosne i Hercegovine to mogle priuštiti. Isti je slučaj i s lijekovima”, objašnjava Adrović.
Naglašavajući da i kroz posao ima aktivan kontakt s kolegama iz Bosne i Hercegovine, govori da nekada diskutiraju o pacijentima, posebno kompliciranim slučajevima kojima treba dodatna dijagnostika i terapija. Amra Adrović kaže da im neke pacijente iz Bosne i Hercegovine pošalju ljekari, nekada se pacijenti sami jave i dođu na pregled. Ističe da je uvijek obostrano zadovoljstvo, te da su sretni kada dođu pacijenti iz svih zemalja Balkana, posebno iz Bosne i Hercegovine, kojima mogu pomoći.
Kako poslovno, Amra Adrović za Bosnu i Hercegovinu jako je vezana i privatno. U Sarajevu joj žive roditelji, u Mostaru sestra s porodicom. “Dolazim svakom prilikom i mogu reći da sam uvijek jednom nogom u Bosni. Imam mnogo prijatelja i kolega s kojima redovno komuniciram. Imam dvije kćerke: Zeynep Adra (10 godina) i Nadya Umay (1 godinu). Zeynep potpuno razumije bosanski, malo ga slabije govori. Suprug Tarik se isto trudi da nauči jezik zbog komunikacije s mojom porodicom”, kaže Adrović, dodajući da su kao porodica istureno odjeljenje Bosne i Hercegovine u Turskoj.
