U tekstu objavljenom u The Washington Timesu, bivši guverner Illinoisa i član Trumpovog političkog kruga Rod Blagojevich iznosi argumente koji gotovo u potpunosti odražavaju stavove Milorada Dodika o Bosni i Hercegovini. Iako se na prvi pogled radi o analitičkom osvrtu na stanje u BiH, suština članka jeste politička poruka – pokušaj oblikovanja međunarodne percepcije o potrebi novog ustavnog poretka u kojem bi Bosna i Hercegovina bila preuređena u tri etničke jedinice. Takav narativ nije slučajan; on se uklapa u širi geopolitički okvir u kojem se BiH ponovo pokušava predstaviti kao prostor sukoba civilizacija te kao potencijalno žarište "islamskog radikalizma" unutar Evrope.

Trumpov narativ

Blagojevichev tekst otvoreno ponavlja Dodikove teze: da Bosna i Hercegovina ne funkcioniše, da je visoki predstavnik "kolonijalni upravitelj" te da se stabilnost može postići samo stvaranjem trećeg, hrvatskog entiteta i redefinisanjem Federacije BiH. Ovakav prijedlog, koji se naizgled poziva na samoodređenje naroda, u suštini je zagovaranje etničke teritorijalizacije zemlje, što direktno ruši temeljni princip Dejtona – jedinstvenu državu s dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

Blagojevich koristi model tzv. "Trumpovog realizma", referirajući se na Abrahamove sporazume između Izraela i arapskih država, predstavljajući ih kao primjer "praktične normalizacije" umjesto "ideološkog jedinstva". Prevedeno na bosanski kontekst, on sugeriše da Bosna treba priznati postojeće realnosti – dakle, etničke podjele – i formalizovati ih u ustavnom okviru. Takav diskurs, iako upakovan u terminologiju mira i stabilnosti, zapravo nosi ideološku matricu podjele i legitimizacije etničkog separatizma.

Pogubljeni zgubidani

Tramvaj će do Hrasnice, ne do State Departmenta: Šta rade Bošnjaci dok Dodik sa Amerikancima dogovara rušenje OHR-a?

Ono što je posebno indikativno jeste pokušaj da se aktuelni rat između Izraela i Palestine iskoristi kao analogija. Blagojevich implicitno povlači paralelu između Izraela i kršćanskih naroda u BiH, odnosno Srba i Hrvata, predstavljajući ih kao branitelje zapadne civilizacije u okruženju navodnog islamskog radikalizma. Na taj način, bošnjački politički faktor se posredno poistovjećuje s prijetnjom koju Zapad prepoznaje u islamističkim pokretima. Takva retorika nije nova – ona se javlja još od 1990-ih, ali sada dobija novu funkciju: da se opravda destabilizacija zemlje kroz "realistične reforme".

Politička pozadina

Blagojevichev tekst dolazi svega nekoliko mjeseci nakon što je boravio u Bosni i Hercegovini, gdje je zajedno s Dodikom ponavljao gotovo identične poruke – o nužnosti ukidanja Ureda visokog predstavnika (OHR), o nefunkcionalnosti BiH i o potrebi realnog preustroja. To otvara ozbiljno pitanje: testira li se kroz medijske istupe ljudi bliskih bivšoj Trumpovoj administraciji teren za novi dogovor između Dodika i dijela američkog političkog establišmenta?

Analiza

Borbe klanova, Dodikove igre i teren za sina: NSRS bira Cvijanović, CIK joj oduzima mandat u Predsjedništvu BiH, Igor na čelu SNSD-a?

U tekstu se eksplicitno traži ukidanje Ureda visokog predstavnika i njegovo zamjenjivanje novim modelom međunarodnog nadzora bez tzv. bonskih ovlasti. To se može tumačiti kao potencijalni element političke nagodbe – scenario u kojem bi Schmidt bio povučen, a BiH prepuštena unutrašnjem dogovoru tri naroda, uz minimalno međunarodno prisustvo. Neki novi visoki predstavnik bez bonskih ovlasti koji bi možda sjedio van BiH. 

Takvo rješenje direktno bi odgovaralo Dodiku i njegovim saveznicima, jer bi otvorilo prostor za faktičku konfederalizaciju i daljnju eroziju državnih institucija.

Instrumentalizacija "civilizacijskog narativa"

U pozadini ovakve argumentacije stoji ideološki konstrukt koji pokušava redefinirati balkansku geopolitičku mapu prema obrascu "kršćanski Zapad" naspram "islamskog Istoka". Srbi i Hrvati se u tom diskursu predstavljaju kao prirodni saveznici Zapada, dok se Bošnjaci prikazuju kao faktor nestabilnosti zbog svoje "islamske orijentacije".

U praktičnom smislu to znači stvaranje atmosfere u kojoj bi svaka inicijativa za jačanje države bila tumačena kao bošnjački pokušaj dominacije, dok bi se etničko razdvajanje predstavljalo kao garancija mira. Takva logika, međutim, vodi upravo suprotnom ishodu – institucionalnoj paralizi i postupnom raspadu države.

Geopolitički interes 

Blagojevichevu intervenciju ne treba posmatrati izolovano. Ona odražava širu dinamiku unutar američke desnice, posebno dijela republikanskog establišmenta koji se poziva na Trumpovu vanjskopolitičku doktrinu "America First". Taj krug već duže vrijeme promoviše realistički pristup prema Balkanu – u praksi to znači smanjenje američke podrške državnim institucijama BiH i povećanje simpatija prema nacionalnim liderima koji se predstavljaju kao "branitelji kršćanske Evrope".

U tom kontekstu, Blagojevichev članak nije puka analiza, već politički signal – testiranje mogućnosti da se BiH pusti u proces unutrašnjeg dogovora bez snažnog međunarodnog nadzora. Takav pristup, međutim, nosi ozbiljne rizike: otvara prostor za jednostrane poteze, urušavanje postojećeg ustavnog okvira i potencijalno nove sukobe.

Ipak, važno je naglasiti da unutrašnji dijalog sam po sebi nije problematičan – naprotiv, on je nužan za dugoročnu stabilnost zemlje. No, takav dijalog može biti produktivan samo ako je lišen maksimalističkih zahtjeva, etničke isključivosti i političke megalomanije. Umjesto da služi kao paravan za teritorijalne ambicije i produbljivanje podjela, on mora postati prostor stvarnog kompromisa i međusobnog povjerenja, zasnovanog na jednakopravnosti svih građana i naroda.

Između realizma i destabilizacije

Retorika o realnom pristupu Bosni i Hercegovini, kakvu zagovara Blagojevich, u suštini je sofisticirana forma pritiska na državni integritet BiH. Ona pod plaštom pragmatizma pokušava legitimizirati ideju etničke podjele, a kroz "civilizacijski" diskurs stvara lažnu moralnu osnovu za isključivanje bošnjačkog političkog faktora.

Kada se sve poveže – Blagojevicheve izjave, Dodikovi zahtjevi te insistiranje na ukidanju bonskih ovlasti – postavlja se opravdano pitanje je li u toku novi pokušaj preuređenja Bosne i Hercegovine kroz američko posredovanje, s ciljem "stabilizacije" koja bi faktički značila njezinu konfederalizaciju. Ako jeste, onda BiH ponovo postaje laboratorija stranih interesa, a ne prostor istinskog mira.

IFIMES upozorava

Nastavak Dodikove secesije i stvaranje "Južne Osetije": Završna faza uspostava ruskih vojnih baza na teritoriji RS-a

U tom smislu, tekst Roda Blagojevicha nije samo komentar o Bosni – on je politička poruka i upozorenje da se kroz retoriku o miru i samoodređenju ponovo pokušava razgraditi ideja zajedničke države. Bosna i Hercegovina je već preživjela jedan pokušaj takve "stabilizacije". Drugi bi mogao biti mnogo pogubniji.