Najava američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućem vojnom angažmanu u Nigeriji zbog masovnih ubistava kršćana otvorila je pitanja o stvarnim motivima Washingtona. Nigerija, zemlja bogata resursima i podijeljena po vjerskoj i etničkoj liniji, ponovno je u fokusu globalnih sila.
Kompleksna pozadina sukoba
Nigerija je zemlja ogromnih resursa i dubokih podjela. Na sjeveru dominira muslimansko stanovništvo, na jugu većinski kršćansko, dok je centralni pojas vjerski i etnički miješan. Ova raznolikost, iako bogatstvo, ujedno je i izvor čestih unutrašnjih tenzija. Sukobi između stočara i poljoprivrednika, terorističke aktivnosti Boko Harama i Islamske države Zapadne Afrike, te kriminalne bande u ruralnim područjima stvorili su atmosferu trajne nesigurnosti.
Iako zapadni mediji nasilje često prikazuju kao vjerski rat, stvarnost je složenija. Iza sukoba stoje ekonomski interesi, borba za zemlju, kontrolu resursa i političku moć. Ono što se događa nije sistematski progon jedne vjerske grupe, nego niz lokalnih sukoba koji su dobili širu dimenziju zbog slabosti države i rasprostranjene korupcije.
Američki interesi i geopolitička dimenzija
Nigerija je najveći proizvođač nafte u Africi i zemlja s ogromnim rezervama prirodnog gasa, što je ključni faktor energetske stabilnosti regije. Nafta tipa Bonny Light jedna je od najkvalitetnijih na svijetu i izvozi se u SAD i Evropu. Osim energetskih interesa, Nigerija ima strateški položaj u Gvinejskom zalivu, kroz koji prolaze važni pomorski putevi i gdje se ukrštaju interesi Zapada, Kine i Rusije.
Mnogi analitičari smatraju da eventualna američka intervencija ne bi bila motivirana isključivo humanitarnim razlozima, već i željom da se osigura utjecaj u regiji. U trenutku kada Kina sve više ulaže u afričku infrastrukturu, a Rusija jača vojne veze sa afričkim državama, Washington nastoji pokazati da i dalje može oblikovati sigurnosne odnose na kontinentu.
Politički i vjerski kontekst u Nigeriji
Predsjednik Nigerije Bola Ahmed Tinubu, musliman iz naroda Yoruba, suočava se s nizom unutrašnjih izazova: inflacijom, slabom valutom, korupcijom i nesigurnošću. Tinubu je izabran 2023. godine i naslijedio Muhammada Buharija, također muslimana. Njegova administracija pokušava stabilizovati ekonomiju i privući strane investicije, ali mora balansirati između muslimanskog sjevera i kršćanskog juga.
Najava moguće američke intervencije došla je u osjetljivom trenutku. Tinubu je reagovao oprezno, poručivši da Nigerija cijeni svaku pomoć u borbi protiv terorizma, ali da saradnja mora poštovati njen suverenitet. Ovo pokazuje koliko je pitanje nacionalnog ponosa i neovisnosti važno u zemlji s bogatim naslijeđem kolonijalizma i stranog uplitanja.
Potencijalni rizici i posljedice
Eventualno američko vojno prisustvo nosilo bi višestruke rizike. Vojna intervencija mogla bi pogoršati percepciju SAD-a u regiji, gdje su mnogi građani skeptični prema zapadnim namjerama. Svako strano prisustvo moglo bi dodatno osnažiti ekstremističke narative i potaknuti nove napade. Vojna akcija u složenom i raznolikom društvu poput nigerijskog mogla bi dovesti do neželjenih posljedica, uključujući civilne žrtve i produbljivanje etničkih i vjerskih podjela.
Postoje i politički rizici. Takav potez mogao bi u SAD-u biti predstavljen kao odbrana kršćana i demonstracija američke moći, što bi imalo efekat na unutrašnju politiku, posebno među konzervativnim biračima. Međunarodna percepcija, međutim, mogla bi ga tumačiti kao selektivno tumačenje sukoba, u kojem se kompleksna lokalna dinamika svodi na religijsku dihotomiju.
Nigerija između partnerstva i suvereniteta
Nigerija već sarađuje sa SAD-om u borbi protiv terorizma kroz obuku, obavještajne podatke i vojnu podršku, ali izbjegava stacioniranje stranih trupa na svom tlu. Vlada u Abuji nastoji balansirati između zapadnih partnera, Kine i regionalnih saveznika. Previše otvoreno svrstavanje uz Washington moglo bi izazvati otpor dijela stanovništva i političke elite.
Za Nigeriju je pitanje sigurnosti istovremeno i pitanje suvereniteta. Svaka intervencija koja nije dogovorena s vladom mogla bi izazvati političku krizu i povećati nestabilnost. Tinubu zna da bi strani vojni angažman bez šireg konsenzusa mogao narušiti njegovu legitimnost.
Mogućnost američke intervencije u Nigeriji otvara niz složenih pitanja koja prevazilaze granice same zemlje. Iako se opravdava humanitarnim razlozima, u pozadini stoje energetski, geopolitički i politički interesi. Nigerija, bogata resursima, ali podijeljena, ponovno je poprište globalnih rivaliteta.
Za Washington, ovo je prilika da pokaže odlučnost u borbi protiv ekstremizma i obnovi utjecaj u Africi. Za Nigeriju, test suvereniteta i političke zrelosti ostaje ključan. Ishod će zavisiti od toga hoće li prevladati logika saradnje i poštovanja ili logika sile i interesa.
Ako američke namjere budu vođene stvarnim partnerstvom, mogle bi doprinijeti stabilnosti regije. Ako prevladaju geopolitički motivi, Nigerija bi mogla postati polje nadmetanja velikih sila, umjesto prostora mira i razvoja koji njeni građani zaslužuju.
