Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović je uputio zahtjev Pravobranilaštvu BiH za "dostavljanje informacije o tome šta su kao nadležna institucija poduzeli u pogledu pravne zaštite državne imovine i imovinskim interesa BiH". Ekspresno je odgovorio Milorad Dodik: "Nikada neće doći na dnevni red pitanje zakona o imovini BiH. Ako Bećirović misli da može nešto da zaštiti neka prošeta ovuda pa da vidi kako će proći."
Kako izgleda srpska reakcija na šetnju, pa makar i u najavi, demonstrirano je jučer kada su u Banja Luci napadnuti novinari i LGBT aktivisti dok su se neformalno okupljali u kancelariji Transparency Internationala. Ovaj incident nije prošao bez reakcije prije svega američke i britanske ambasade u Bosni i Hercegovini, zatim OHR-a i OSCE-a. Potom su uslijedile reakcije gotovo svih domaćih udruženja i institucija, kao i njihovih predstavnika koje financiraju pomenute ambasade i međunarodne institucije.
Bez obzira na to u Banja Luci neće biti LGBT parada ponosa, podcrtao je gradonačelnik toga bosanskohercegovačkog grada Draško Stanivuković.
„Banja Luka će ostati bedem tradicionalno patrijarhalnih porodičnih vrijednosti i na to sam ponosan, ne ulazeći u ničije pravo da voli koga hoće, ali ne i da paradira na taj način“, imperativno ustvrđuje Stanivuković.
S obzirom da su demokracija i standardi ljudskih prava već testirani u Sarajevu gdje su se LGBT parade prošlih godina odvile bez ijednog incidenta, ambasadama i međunarodnim institucijama ostaje da „evropski put Bosne i Hercegovine“ testiraju u dijelu grada najvećeg zagovaratelja europskih vrijednosti – zapadnom Mostaru, glavnom polugradu HDZ-a BiH.
Također, s obzirom na intimne i usmene i svake druge odnose s koalicijom „Trojke“, koja je opet u prisnim odnosima sa HDZ-om BiH, prije svega američkoj i britanskoj ambasadi, trebalo bi biti u interesu da dodatno asfaltira evropski put koalicije koja bi trebala donijeti promjenu. I to na način da na LGBT paradi zapadnom obalom Neretve uz Dragana Čovića ruku pod ruku prošeta i Dinu Konakovića, Denisa Bećirovića, Nermina Nikšića, Sabinu Ćudić, Peđu Kojovića i, naravno i neizostavno, Irmu Baraliju te mahsus Bošku Čavar.
To je ona slika u koju stane sve što se tiče evropskog puta i njegovih vrijednosti. To je ona Konakovićeva programska slika u koju sve stane: I koncept i vizija i misija i emocija i hemija.
Pretpostavljamo da će LGBT povorku u zapadnom Mostaru, za razliku od hladnog i ignorantskog Sarajeva, dočekati cvijeće koje će im se bacati pred noge sve u prekrasnoj duginoj viziji evropske Bosne i Hercegovine.
Štaviše, kao dodatnu podršku ovi paradni sretnici mogu odšetati i do prostorija navijačkog kluba Zrinjski, mogu potom zajedno s Ultrasima posjetiti partizansko groblje u Mostaru i položiti cvijeće tekovinama antifašističke borbe na kojima počivaju sve evropske vrijednosti.
Na koncu, mogu skoknuti i do „Sokola“ gdje bi Dino Konaković mogao svečano upriličiti zajedničku koalicijsku tjelovježbu po uzoru na ona razgibavanja koje su Bošnjaci u tom preduzeću pod vodstvom Dragana Čovića posve svojevoljno izvodili 1993. godine.
Mogao bi se pridružiti i Christian Schmidt te zapjevati „Sviće sokolovi“ koju je naučio u Kiseljaku.
Trebao bi i ambasador Murphy da u tu atmosferu evropskih vrijednosti unese nešto specifično kulturološki američko, da proširi perspektivu i horizonte očekivanja.
Da skine kaubojske čizme, da otpleše indijanski ples, da poruči okupljenima kako niti jedan narod, koliko god indijanski primitivan i nativan bio, ne može samo tako izumrijeti.
Doduše Christian Schmidt bi mogao ostati zatečen jer on još uvijek ne uspijeva razumijevati razilku između bosanskih kauboja i Indijanaca, između bizona i Bošnjaka.
