Aktuelno predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović (SDP), boraveći nedavno u Donjem Vakufu, na pitanje medija o tome šta su njegovi najveći uspjesi tokom mandata, istakao je da se radi o jednom - usvajanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici.

Usvajanje ove Rezolucije nesumnjivo je višestruko simbolički važno za sve žrtve i preživjele genocida u Srebrenici. Međutim, korištenje i instrumentalizacija takvog gesta postali su primarni metod djelovanja Bećirovića i njegovog mentora Zlatka Lagumdžije. Nastavak rada na Rezoluciji bio je prvenstveno moralna obaveza svakoga ko se zalaže za civilizacijske vrijednosti, ipak, Bećirović danas najveću ranu Bošnjaka koristi u dnevnopolitičke svrhe, dok mediji bliski Trojki tom istom narodu imputiraju navodni "kriminalni DNK".

Smatrajući da niko neće kritikovati njegovo pozivanje na rezoluciju UN-a jer je riječ o iznimno osjetljivom pitanju obojenom snažnim emocionalnim nabojem, Bećirović i njegov privatni PR Lagumdžija izbjegavaju otvoreno priznati da su inicijatori tog dokumenta bivša ministrica vanjskih poslova Bisera Turković te bivši član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović na prijedlog udruženja koja su se tim pitanjem godinama aktivno bavila. 

I dok se Bećiroviću obraća s velikim "L" kao "lideru", Lagumdžija pokušava prikriti činjenicu da su udruženja žrtava, na koja se tako zdušno poziva kada je potrebno njihovu decenijsku, nepatvorenu bol iskoristiti u predizbornoj kampanji,  ukazivala na potrebu usvajanja rezolucije mnogo prije nego što se on sjetio upotrijebiti je kao element šire strategije obračuna s političkim oponentima.

Morbidno korištenje žrtava za unutrašnje dnevnopolitičke potrebe metod je djelovanja onih koji negiraju zločine iz '90-ih, uključujući i genocid, te predstavlja novo dno, čak i za eksponente stranaka Trojke.

Lagumdžija se tako, uime BiH, pridružio sponzoriranju Rezolucije o osudi napada Irana na susjedne arapske zemlje (Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Jordan), bez obzira na to što Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein u UN-u ranije nisu podržali Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

Istodobno, Bećirović se krije iza paravana birokratiziranih javnih nastupa i nekoliko orkestriranih događaja kako bi popravio imidž narušen djelovanjem u vlastitom interesu, dok njegove bitke vode režimski mediji i pojedinci kojima je pomogao da dođu do funkcija.

Kako je moguće da političar koji od početka mandata ignorira ključne probleme građana, ne komentariše važne procese i narušava međunarodni ugled zemlje u sjedištima EU i NATO saveza, dopušta da predvodnik njegove medijske odbrane bude čovjek koji je godinama radio za Azerbejdžan, državu koja za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici uopće nije glasala? Zar svekoliko Lagumdžijino lobiranje u UN-u nije trebalo rezultirati time da upravo država u kojoj je redovno boravio i koju promovira podrži dokument od takvog značaja?

Generalna skupština UN-a do sada je usvojila preko 900 rezolucija i kombinovanih tekstova koji se tiču, naprimjer, Palestine, gdje Izrael nastavlja provoditi genocid pred očima cijelog svijeta. Zbog toga je bilo neophodno da se BiH proteklih godina u promijenjenim geopolitičkim okolnostima dodatno fokusira na svoj NATO put i evropske integracije. No, gdje se nalazimo danas?

Fiktivna diplomatija i blokada evropskog puta

Od obećanja da će se prioriteti na putu ka članstvu u Evropskoj uniji rješavati u prvim mjesecima aktuelnog mandata, preko ustavno-pravne i sigurnosne krize koju je izazvao Bećirovićev koalicioni partner Milorad Dodik (SNSD), stiglo se do ukupno nula rezultata. Sasvim je stoga jasno da SDP-ov član Predsjedništva podršku mora tražiti od vjernih megafona, nagrađenih ambasadorskim pozicijama ili imenovanjima za stalne predstavnike.

Bosna i Hercegovina ne samo da nije ostvarila napredak na EU i NATO-u, već vrijedi podsjetiti i na to da je Bećirovića u Briselu odbio primiti generalni sekretar Saveza Mark Rutte, nakon što je shvatio da česte posjete služe prvenstveno u promotivne svrhe predsjedavajućeg Predsjedništva. Iluzije o diplomatskim uspjesima i tobožnjoj ofanzivi pod dirigentskom palicom Bećirovića predstavljaju upravo to - narativ bez ikakvog utemeljenja u stvarnosti.

Drsko frontalno

Kampanja na točkovima: Rani start za Bećirovića

Riječ je o političaru koji suspenduje vlastite stavove bez ičijeg pritiska. Tako je, u nedostatku iskustva i vizije, preglasavanjem Željka Komšića (DF), sa SNSD-om formirao saziv Vijeća ministara koji je postao institucija za permanentnu proizvodnju kriza, gdje ne postoji minimum političkog dogovora, a jedini akti koji se usvajaju jesu izvještaji.

Bećirović je, također, uslovljavao državni budžet zahtjevom da se u njega uvrsti finansiranje BHRT-a, da bi samo sedam dana kasnije promijenio mišljenje, ne želeći bijes uposlenika državnih institucija usmjeren ka svojoj krhkoj pojavi u izbornoj godini.

Obmane pred izbore i izostanak rezultata

Zbog niza nepopularnih poteza koje je povlačio godinama, medijska mašinerija Trojke primorana je izmišljati nepostojeće pobjede kako bi pokrpila pukotine u njegovom imidžu. Monotona melodrama kojoj svjedočimo samo je maska za potpun izostanak vizije i uporno recikliranje tema od kojih građani nemaju nikakve koristi.

Lakoća kojom Bećirović izbjegava polaganje računa za godine nerada graniči s drskošću, dok su od obećanih reformi ostala samo isprazna saopćenja za javnost. Svaka kriza "rješava se" povlačenjem, pognutom glavom i čekanjem da oluja prođe.

Diplomatski "uspjesi" Bećirovića i Lagumdžije fiktivne su tvrdnje usmjerene na prikrivanje činjenice da su građani gledali tek turističke posjete o trošku poreskih obveznika. Takvo ponašanje odavno je prepoznato u međunarodnim krugovima, jer BiH predstavljaju ljudi bez političkog kapaciteta, čije se djelovanje odvija na marginama događaja, bez ikakve suštinske težine.

Simuliranje državništva balon je koji će neumitno pući. Izborna godina razotkrila je paniku u redovima SDP-a, koju više ne mogu sakriti naučene fraze ili citiranje Ustava. Na pitanje o konkretnim rezultatima Bećirovićevog rada odgovor ostaje nula, dok je građanima Bosne i Hercegovine dosadilo gledati politički amaterizam upakovan u skupo odijelo bez ikakvog sadržaja, a koji jedino brane oni kojima je predsjedavajući Predsjedništva dodijelio funkcije.