Plinovod Magreb-Europa (GME), kojim se alžirski plin distribuira u Španiju preko marokanskog teritorija, prva je kolateralna žrtva nedavne eskalacije napetosti između Rabata i Alžira, što je dovelo do prekida diplomatskih odnosa između te dvije zemlje. Alžirski ministar energije Mohamed Arkab najavio je da će od jeseni njegova vlada sav plin koji izvozi u Evropu usmjeravati kroz plinovod Medgaz, koji direktno povezuje Španiju i Alžir preko Alboranskog mora. Izjava implicira njihovu namjeru da ne obnove sporazum kojim se omogućava korištenje plinovoda GME nakon što krajem oktobra istekne ugovor.
GME je plinovod dužine oko 1400 kilometara, od kojih 540 prolazi kroz marokansku teritoriju prije nego što pređe Gibraltarski tjesnac. Otvoren 1996. godine, ima kapacitet za transport više od 8.000 miliona kubika prirodnog plina u Španiju i Portugal, čemu se mora dodati i kvota koja se isporučuje Maroku.
S obzirom na regionalne napetosti u Magrebu, španska i alžirska vlada prošlog su ljeta potpisale sporazum o povećanju kapaciteta plinovoda Medgaz, koji od 2011. povezuje plinska polja Hassi R'mel sa španskom distributivnom mrežom u gradu Almería. Nakon proširenja, koje će biti operativno od jeseni, Medgaz će sa opskrbnog kapaciteta od 8.000 miliona kubika godišnje porasti na oko 10.000 miliona. U investiciju, procijenjenu na oko 900 miliona eura, upustile su se firme koje posjeduju infrastrukturu, alžirski Sonatrach i španska Naturgy, koja je krajem 2019. povećala svoj strateški udio u plinovodu sa 15% na 49%.
Alžir je ključni dobavljač u opskrbi Španije prirodnim plinom, iako se njegov tržišni udio posljednjih godina smanjio zahvaljujući politici diverzifikacije koju je primijenila španska vlada. Nakon što je bio glavni partner u ovom sektoru više od 30 godina, opskrbljujući gotovo 60% španske potražnje, Alžir je u februaru 2020. nadmašio Sjedinjene Države, vodećeg svjetskog proizvođač takozvanog plina iz škriljaca (vađen pomoću hidraulike tehnikom lomljenja), s 27% španskog uvoza. Prema posljednjim dostupnim podacima, Alžir je 2021. godine ponovno stekao vodeću poziciju s 29% tržišnog udjela u Španiji.
U načelu, glavna žrtva zatvaranja GME -a je Maroko, koji je dobio naknadu, svojevrsnu putarinu cestarinu od 7% vrijednosti količine izvoza prirodnog plina na ovaj način. U 2019. ta brojka nije dosegla 50 miliona eura zbog pada svjetske cijene goriva, ali je na svom vrhuncu, 2014., bila blizu 200 miliona eura. Osim toga, GME je osigurao 45% potražnje plina na marokanskom tržištu po povoljnoj cijeni. Predstojeće otvaranje plinskog polja Tendrara, u istočnom Maroku, moći će ispuniti samo dio vakuuma koji je ostavio alžirski plin, jer se procjenjuje da će podmiriti samo 9% potreba alavitskog kraljevstva.
Iako u manjoj mjeri, odluka nanosi štetu i samom Alžiru, zbog čega će se njezini kapaciteti opskrbe plinom u Španiji smanjiti gotovo za polovicu, a ovisit će o jednom izlaznom putu, izgubivši jedan alternativni put do mogućeg tehničkog problema u Medgazu. Istina je da je samo dio tog potencijala iskorišten posljednjih godina, bez GME -a, alžirske vlasti neće moći povećati svoj tržišni udio u slučaju prekida opskrbe od konkurenta. To bi se moglo dogoditi, na primjer, ako bi EU zabranila uvoz plina iz škriljaca zbog velikog utjecaja na okolinu.
Međutim, u svjetlu obnovljenog sukoba između Alžira i Rabata, mogućnost kažnjavanja regionalnog protivnika nadmašila je vlastiti interes.
