Napustila nas je Ljubica Ostojić 29. maja. Poetesa, prozna i teatarska spisateljica, dramaturg, spisateljica za djecu, profesorica. Topla, plemenita, nenametljiva duša. Otišla je tiho – onako kako je i živjela, a živjela ja za ono što ju je ispunjavalo – umjetnost pisane i kazane riječi. Tako ovaj nepravedni i nesavršeni svijet napuštaju oni snažni i samosvojni – bez leleka, bez protesta, bez lamentiranja zbog nepravedne i nezaslužene skrajnosti iz kulturne i umjetničke žiže.
Ljubica Ostojić nesumnjivo je jedno od najvećih književnih imena u BiH. Moderan književni izraz, urbani senzibilitet, ekspresivnost literarnog glasa, izoštrena perceptivnost, bogata asocijativnost, lucidne i britke opservacije, uz jednu vrstu specifičnog ironijskog otklona karakteristike su njenog književnog opusa.
Ljubica Ostojić debitirala je knjigom pjesama Vrijeme za ukras daleke 1969. godine. Pedesetogodišnjica književnog stvaranja obilježena je objavljivanjem izvrsne prozne knjige Vještičija posla, koja se svojim duhom i estetskom ostvarenošću posve približila poetičkom idealu moderne pripovjedačke proze, koji u sebi sabire elemente fantastičnog, poetike apsurda, dokumentarističkog verizma, suptilne ironije i samoironije.
Istim povodom objavljena je knjiga njezinih novih dramskih tekstova. Knjiga sadrži četiri drame. Dvije drame iz savremenog života (Onaj odozgo i Marcellov projekt za budućnost) koje se bave odnosima unutar jedne obitelji, “malim ljudima” naše svakodnevice u postratnom i vremenu tranzicije u kojem baš takvi, pripadnici srednjeg sloja postaju najveći gubitnici u društvu. Ljubica Ostojić u tim dramama, da bi sačuvala ljudsko dostojanstvo svojih likova, njihov identitet građana, prekida dramsku situaciju uvođenjem interludija te naizgled duhovitu i nerijetko satiričnu igru pretvara u duboku unutrašnju dramu s kojom se svako može identificirati. Druge dvije drame Rijeka čudovodnica i Penelopa, kraljica Itake pripadaju ciklusu poetskih drama. Iako svaka ima različito tematsko uporište, obje karakterizira autoricina snaga pjesnikinje koja ne preza krenuti u potragu za iskonskim tragovima tankoćutljive ženske spoznaje i imaginacije simbolično imanentne vilama i bogovima, a koje se kriju u starim mitološkim i obrednim igrama, u legendama i usmenoj narodnoj predaji.
Obilježavanje pedesetogodišnjeg uspješnog bavljenja pisanjem obilježeno je i izborom iz poetskog opusa. Knjiga Onkraj doslovnog svijeta rekapitulirala je ono najbolje iz tog opusa i na izvjestan način pokazala svu raskošnost poetike Ljubice Ostojić. Taj je izbor isto tako pokazatelj sterilnosti aktuelnog književnokritičkog valoriziranja moderne bh. poezije. Kao tanani misaoni lirik i postromantični bjegunac od današnjih kerefeka raznih izama, Ljubica Ostojić u svojim je najboljim stihovima ostvarila fine evokacije egzistencijalnih tjeskoba i dojmljive iskaze unutarnjih lomova tankoćutna duha u sukobu s novom realnošću svijeta. Stoga objavljivanje tog izbora znači ne samo rehabilitaciju nedovoljno pročitanog opusa nego i doprinos poznavanju i prepoznavanju polustoljetne bosanskohercegovačke poetske scene.
Obimnim, raznorodnim i estetski respektabilnim opusom prepoznatljivog umjetničkog rukopisa koji je stvarala pet desetljeća, Ljubica Ostojić trajno je obilježila noviju bosanskohercegovačku književnost i kulturu. Za nju je pisanje bilo utočište i razlog postojanja pa se zato iz njezinih djela iščitava istinska stopljenost umjetnosti i egzistencije, života, knjige i pozorišta.
U ovom trenutku nevjerice da moju prijateljicu, moju Cicu, više neću ni čuti ni vidjeti, izgovaram naglas njezine stihove:
Znaj, umiranje je čista ljepota,
Te ozaren treba pred Smrt stati.
Smrt je u tebi bila sveg života:
Sada je i tebi u njoj postojati.
LJUBICA OSTOJIĆ rođena je 1945. godine u Beogradu, preminula je 2021. u Sarajevu. Osnovnu i srednju školu završila je u Sarajevu. Diplomirala je na Likovnom odsjeku Pedagoške akademije i na Odsjeku za komparativnu književnost-teatrologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Tokom svoje karijere radila je kao dramaturg Dramske scene Pozorišta mladih i kao profesionalni pisac sa statusom slobodnog umjetnika, kao dugogodišnji pozorišni kritičar u revijama Odjek i Književna revija i listovima Oslobođenje i Večernje novine. Bila je urednik dokumentarne, eksperimentalne i poetske drame na Radiju Sarajevo, dramaturg-saradnik u Mostarskom teatru mladih (MTM). Od 1994. do 2016. godine radila je kao predavač Praktične dramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti (ASU) u Sarajevu, u zvanju redovni profesor. Pisala je radiodrame, TV drame i scenarije, kritiku i esejistiku iz oblasti pozorišne umjetnosti, književnosti i likovnih umjetnosti. Dramaturg je i adaptator brojnih predstava u savremenom pozorištu. Napisala je i objavila 17 knjiga poezije i proze, 11 dramskih tekstova, 12 knjiga poezije i proze za djecu. Njena poezija, kritika i radiodrame prevođene su na engleski, albanski, njemački, mađarski, makedonski, turski, slovenački, poljski, češki, slovački, grčki, francuski jezik. Od 1974. godine član je Društva pisaca BiH, a od 2007. godine član je i P.E.N. Centra. Dobitnik je više književnih i teatroloških nagrada i priznanja. Posebno je značajna Međunarodna nagrada za doprinos razvoju dramskog odgoja “Grozdanin kikot” (2000).
