Stav se već duže vrijeme tematski bavi teškim položajem Bošnjaka u Stocu, hercegovačkom gradu u kojem su sistemska diskriminacija i institucionalno zanemarivanje goruća pitanja.

Mladi politolog i stolački aktivista Almin Pehilj svjedoči kako izgleda kada se Bošnjak s diplomom u džepu ne može ni zaposliti, ni odraditi pripravnički staž u vlastitom gradu.

Kroz konkretne primjere, od zapostavljanja u gradskoj administraciji do ekoloških prijetnji i simboličkog brisanja identiteta Bošnjaka, Pehilj ukazuje na stvarno stanje u Stocu, gradu u kojem, kako kaže, zakoni ne vrijede jednako za sve.

Kako smo naveli, njegova priča počinje simbolično, diplomirani politolog koji ne može obaviti pripravnički staž u vlastitom gradu.

- To je dugogodišnji problem i dio narativa koji je stvoren još od povratka Bošnjaka u Stolac, da za njih nema mjesta u javnim preduzećima i gradskoj administraciji. Takav pristup je pogrešan. Mi smo se vratili u grad iz kojeg smo prognani, i Stolac pripada svima podjednako. Niko ne bi trebao imati ekskluzivno pravo na njega, naročito kada je riječ o zapošljavanju i raspodjeli budžeta. Jedini način da promijenimo taj okvir jeste razgovor.

Mi u Stocu moramo početi razgovarati o budućnosti, jer jedni bez drugih ne možemo, sviđalo se to nekome ili ne. Realnu politiku i kalkulacije treba ostaviti po strani. Svima će nam biti bolje ako Stolac postane grad suživota, dijaloga i tolerancije - kaže on na početku razgovora.

Ne smiju ostati sami

U Stocu je sve poruka Bošnjacima da su pogriješili jer su se vratili: "Sve dok ima nas borba će trajati i iskra Bosne će sijati"

Odnos se mora popraviti

Kategoričan je da se odnosi prema Bošnjacima moraju popraviti.

- Ne može u gradskoj administraciji raditi samo šest Bošnjaka od ukupno 83 zaposlena, dok u javnim preduzećima gotovo da ih i nema. Postoje čak i etnički "čista" preduzeća, što je porazna činjenica. Za početak, bilo bi fer da barem 20 zaposlenih u gradskoj administraciji budu Bošnjaci koji su kvalifikovani i imaju diplome, te da u javnim ustanovama barem dvojica budu na direktorskim pozicijama.

Do sada je poruka bila jasna: niste dobrodošli i krivi ste što ste se vratili, zato ćete biti diskriminirani. Ali to se mora mijenjati. Bit će teško, ali shvatite - mi, posebno kao mladi ljudi i politolozi, moramo dati sve od sebe da to promijenimo. Ako mi ne pokušamo, niko drugi neće.

Naš gradonačelnik je gradonačelnik svih nas. On je naš, a mi njegovi građani. Uvijek je dobrodošao tamo gdje žive Bošnjaci - zaboga, nije persona non grata. Res non verba. To je poruka koja mora biti jasna svima: Stolac može biti grad zajedništva, ako to zajedno odlučimo. Kao što kaže Fihte u filozofiji - ne moram sve reći da bi bilo rečeno - naglasio je Pehilj.

Mladi su danas ne tako često glas koji se čuje, ipak, Alminov primjer svjedoči da mogu biti pokretači. Pitali smo ga kako i kada se odlučio aktivirati u Stocu.

- Kroz studiranje na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, sticanjem znanja, razgovore, radionice, uviđam neophodnost bavljenja problemima za početak u sredini odakle dolazim. Mladi u Bosni i Hercegovini moraju dizati glas, stečeno znanje prenijeti u praksu, naročito diplomanti Fakulteta političkih nauka. Uzrok početka individualnog aktivizma i borbe za Stolac jest Fakultet političkih nauka, gdje stičem znanje od eminetnih profesora.

Mislim definitivno da moja priča počinje skretanjem pažnje javnosti na divlje deponije smeća u blizini naselja Gorica, kroz Neformalnu grupu građana Badanj, poljoprivrednih površina i rijeke Bregave. Potpuno neshvatljivo mi izgledaju ovi problemi, te kako je uopće moguće uništavati prirodu, a za to ne biti kažnjen. Mnogi Stočani svjesno na ovom lokalitetu odlažu smeće, ugrožavajući mještane, poljoprivredu, rijeku Bregavu - navodi on.

Status qou

Predsjednik Gradskog vijeća Stolac Edim Šator za Stav: Povratak Bošnjaka je bio politički incident. Koliko je ovdje države, toliko je i imamo

Zajedno s komšijama pokrenuo je ovo pitanje, te ga uputio lokalnoj vlasti u Stocu, Ministarstvu, trgovine, turizma i okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i Federalnom ministarstvu okoliša i turizma.

Na drugoj strani, kroz aktivizam otkrivaju kako gradska deponija smeća nema okolinsku dozvolu, što potvrđuje dopis MTTO HNK, napominje on. 

- Shodno tome lahko je zaključiti kako deponija egzistira mimo zakona. Gradska deponija smeća se nalazi svega pedesetak metara od korita rijeke Bregave, poljoprivredna proizvodnja biva svedena na minimum, a također tu je nacionalni spomenik države Bosne i Hercegovine pećina Badanj.

Čak gradonačelnik Stoca javno u emisiji na TV HZHB priznaje postojanje deponije suprotno zakonu. Javnost nije mogla vjerovati o kakvoj ekološkoj katastrofi govorimo. Ovi problemi nikada nisu predstavljeni onako kako bi trebali, pa se postavlja pitanje koja je bila njihova uloga kroz rad Gradskog vijeća. Ne mogu vjerovati kako nisu znali situaciju na ovim lokalitetima. Stolačkim političarima čak delegiranje ovih problema smeta i voljeli bi ih minimalizirati, od nekih namjerno izostaje podrška zbog ličnih interesa. Institucije moraju raditi svoj posao - naglašava Pehilj.

^{Pehilj: Stolac može biti grad zajedništva, ako to zajedno odlučimo}

Dodaje da mnogi politički akteri jesu obećali posvećivanje pažnje problemu divljih deponija, ali ništa nisu uradili - osim formalnih saopćenja i prebacivanja odgovornosti jednu na druge.

- "Ako zatvorite gradsku deponiju (nema okolinsku dozvolu za rad) gdje ćete onda voziti smeće? Bit će vam možda skuplje" - riječi jedne osobe iz Vlade FBiH tokom poziva u julu mjesecu ove godine. Komunalno poduzeće pošalje dopis nadležnim institucijama za potvrdu saniranja divljih deponija, slijedi uvjeravanje iz Sarajeva, dok mještani znaju i vide - pomaka o ovom pitanju nema. Do razgovora sa lokalnim vlastima uprkos našoj želji nije došlo. Čak je prema Vladi FBiH otišao zahtjev za pomoć, odgovor čekamo - kaže naš sagovornik.

"Od plakanja nema koristi, ciljeve znamo", nastavio je on: sanacija divljih deponija i zabrana odlaganja smeća na lokalitetima Gorice/Radimlje, zatvaranje gradske deponije smeća i pronalazak nove prihvatljive lokacije.

Moramo biti u Stocu

Javnost mora biti u Stocu svaki dan, ističe on, ali, nažalost, dugi niz godina ih nije bilo.

- Kroz jednu medijsku ofanzivu trebaju vršiti pritisak dakako na sve nivoe vlasti u državi Bosni i Hercegovini. Podsjećati ih da imaju odgovornost za stanje Bošnjaka Stoca, počeli su se pravdati kako nisu znali šta za dešavanja na jugu. Ispade Stolac daleko u Iranu, uz naravno loš signal i tehnološko nerazvijen sistem informisanja. Od mjeseca aprila traje borba, osnovni cilj je dobijanja pažnje javnosti kao domino efekat polučenja početka rješavanja naših problema. Bošnjaci Stoca imaju jasne strategije, istina treba ih malo nadograditi:

1. Jasna i glasna poruka o višegodišnjoj diskriminaciji,

2. Efikasna komunikacija i medijska prisutnost,

3. Homogeniziranje predstavnika svih političkih stranaka sa sjedištem u Stocu,

4. Organizanje razgovora gdje će biti prisutni svi građani Stoca,

5. Stvaranje međusobne savjetodavne mreže Stolačkih političara, privrednika, profesora, NVO organizacija, mladih itd - naveo je on.

"Često je misao koja dolazi na razmišljanje ta da Sarajevo nije dovoljno pomoglo Bošnjacima Stoca, iako je moglo, da smo bili moneta za potkusurivanje, ne razumije se dovoljno značaj Stoca, možda smo ostavljeni na milost i nemilost, često prepušteni sami sebi", naglasio je Pehilj.

- Moram istaknuti jedan zaista simpatičan primjer. Od trenutka kada sam došao u Sarajevo, prije otprilike tri godine, i započeo studij na Fakultetu političkih nauka, neprestano sam govorio o situaciji u Stocu i problemima s kojima se suočavamo. Cilj mi je bio da javnost shvati kako se ne radi o nekom udaljenom mjestu, već o gradu koji je svega tri sata niz rijeku dolje ka jugu. Tokom studija upoznao sam mnogo kolega iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine, ali sam ozbiljniju komunikaciju i prijateljstvo razvio s Kasimom, Farisom, Abdullahom i Almedinom.

Danas, nakon tri godine, upravo su oni moja najveća podrška u borbi protiv sistemske diskriminacije. U trenucima kada sam razmišljao da odustanem, njihova podrška, mudri savjeti, riječi ohrabrenja bile su ključne da nastavim. Dakako im hvala, blago Stocu na njihovoj prisutnosti. Situaciju u Stocu sada poznaju gotovo bolje od mene, te šaleći se, kažem da su postali pravi Stočani - a to, vjerujte, ne može svako - priča nam Pehilj. 

Glavni imam MIZ Stolac

Mersed ef. Šabanović: Stolac bi trebao biti jak bedem na granicama BiH, moramo znati gdje je crvena linija

Stočani su narod posebnog karaktera, ističe on, "s njima ne može baš svako, niti oni mogu sa svakim".

Kroz historiju su pokazali snagu i ponos: dva puta su pobijedili Napoleona i spašavali veliko Osmansko carstvo.

- Ta tradicija otpora, dostojanstva i čvrstine dio je našeg identiteta, i zato mi posebno znači kada vidim da su i moji prijatelji iz drugih krajeva usvojili taj duh i stali rame uz rame u našoj borbi. Upravo ovo je jedan od načina mobilizacije javnosti, kroz razgovor, lične veze i prenošenje istine iz prve ruke. Stočana ima širom svijeta, i malo je gradova ove veličine koji mogu da se pohvale tolikim brojem poznatih, uspješnih i izuzetno pametnih ljudi u svim sferama života. Međutim, mnogi od njih danas se uglavnom hvale da su iz Stoca: ponosno ističu da su Stočani pobijedili Napoleona, spašavali Osmansko carstvo, dali reisu-l-ulemu, člana Predsjedništva BiH, književnike, filozofe, pjesnike i ambasadore - ali rijetko javno govore o diskriminaciji Bošnjaka u Stocu. A upravo bi njihova snaga, glas i utjecaj mogli odigrati ključnu ulogu u skretanju pažnje javnosti na te probleme - smatra naš sagovornik. 

Simbol ustrajnosti

Stočani, ponosni čuvari dostojanstva i zajedništva

Brojni problemi Bošnjaka

Ovih dana svima su nam jasno predočene prepreke i diskriminaciju s kojima se Bošnjaci Stoca suočavaju. U razgovoru s Alminom još jednom smo podsjetili na njih.

- Do sutra se može bez prestanka govoriti o diskriminaciji Bošnjaka u Stocu, a da se sve opet ne kaže. Stvarni položaj Bošnjaka u Stocu danas gotovo je isti kao što je bio i godinama unazad - primjer sistemske diskriminacije, uz tek poneke nijanse poboljšanja. Jedina vidljiva promjena jeste da je općina Stolac postala grad, i da od 2012. imamo funkciju predsjedavajućeg Gradskog vijeća koju obnaša Bošnjak. Sve ostalo, nažalost, ostalo je isto.

Diskriminacija je prisutna na više nivoa: otimanje državne imovine, njeno prisvajanje i prodaja stranim investitorima, kao i gradnja solarnih panela iznad naselja - suprotno zakonu. Instaliranje gradske deponije smeća pored rijeke i nacionalnog spomenika BiH - pećine Badanj - te poljoprivrednih površina, također mimo zakona. Neadekvatno postupanje u vezi s divljim deponijama smeća u naselju Gorica, koje se nalaze tik uz rijeku i obradive njive. Neasfaltiranje ulice Uzinovići, gdje 99 posto stanovništva čine Bošnjaci. Nepravedna raspodjela budžeta i zanemariva zastupljenost Bošnjaka u javnim ustanovama i preduzećima. Također nekim od njih je uz grad Stolac osnivač FBiH.

Nazivi ulica koji odražavaju jednostranu sliku identiteta grada - imamo, recimo, ulice Vladka Mačeka, Hrvatskih branilaca, kneza Domagoja, dok nema ulica koje nose imena uglednih Stočana poput Maka Dizdara, Nijaza Durakovića, Alije Isakovića, Branka Šotre ili don Ljube Planinića. Murali i grafiti Herceg-Bosne, koji kod Bošnjaka i dalje bude ratne traume. Bošnjačke mahale koje ni danas nemaju javnu rasvjetu ni asfaltirane puteve. Nelegalno iskopavanje šljunka iz korita rijeke Bregave i njena devastacija, bez ikakve reakcije nadležnih institucija - navodi on.

Nema odustajanja

Stolac nije marginalna lokalna epizoda, Stolac je snažna poruka - pitanje opstanka Bosne i Hercegovine

Ovo su samo neki od problema, a ima ih, nažalost, još mnogo.

- U Stocu kao da zakoni ne važe jednako za sve. Institucije ne reaguju, inspekcije ne izlaze na teren, a zahtjevi građana ostaju bez odgovora. Ponekad se pitam - šta se još mora desiti da bi institucije počele raditi svoj posao i shvatile da su tu zbog svih građana, a ne samo zbog jednih? - ističe Pehilj. 

^{Pehilj: Ključna uloga kada je riječ o diskriminaciji Bošnjaka u Stocu leži upravo u rukama stolačkih političara}

Pitali smo ga i kako vidi ulogu bošnjačkih političara iz Stoca, te da li su svjesni problema i zašto često ne djeluju.

- Ključna uloga kada je riječ o diskriminaciji Bošnjaka u Stocu leži upravo u rukama stolačkih političara, naročito gradskih vijećnika i predstavnika probosanskih stranaka u Stocu. Da se narodski izrazim - trebaju prevrnuti svaki kamen i pokucati na sva vrata kako bi pokušali riješiti ovu situaciju. Dužnost im je da iskoriste poznate Stočane, da se povežu s narodom, da poznaju njihove životne i socijalne prilike, i da budu prisutni na terenu tokom cijele godine, a ne samo u predizbornim kampanjama. Pomoć moraju zaslužiti svi građani, bez stranačkih i ličnih podjela.

Danas u Stocu uz postojeće aktivne probleme imamo nezaposlene, bolesne ljude, usamljene starije, studente i poljoprivrednike koji jedva sastavljaju kraj s krajem - a konkretne pomoći često nema. Da se nisu aktivirale brojne neformalne grupe građana, o ovim problemima se vjerovatno i dalje ne bi govorilo - ništa od ovoga ne bi bilo. Upravo su građani ti koji su pokrenuli lavinu i natjerali političare da više ne mogu šutjeti, htjeli to ili ne. Neophodno je voditi razgovore sa svima koji mogu pomoći - bez obzira da li dolaze iz različitih političkih stranaka, nivoa vlasti, dijaspore, institucija ili privatnog sektora - kaže on.

Iskazao podršku

Bakir Izetbegović u Stocu: Ovdje imamo aparthejd, ali došli smo poslati poruku da Bošnjaci nisu sami i da se neće sami boriti

Kako napominje, Stolac se ne može promijeniti ako ostane zatvoren u uske krugove, bez saradnje i otvorenosti prema rješenjima.

- Kroz historiju smo imali raznih stolačkih političara, od onih koji su pomogli obnoviti pola Stoca i najvažnije objekte u čaršiji do onih koji su zahvaljujući Stocu profitirali i izgradili političke karijere. Imamo i pojedince koji i danas aktivno bez pompe pomažu Stocu i Bošnjacima. Ali treba otvoreno reći: politika nije za svakoga. To je složena disciplina koja traži znanje, odgovornost i upornost. Mnogi ne poznaju definiciju politike, osnovne političke pojmove, niti razumiju svoje mogućnosti. Da moraju sjesti na predavanja iz politike, mnogi bi vjerovatno odustali već nakon prvog časa. Danas bošnjački političari u Stocu trebaju učiti od drugih kako se vodi ozbiljna politika - jer to je, kako se kaže, umijeće nemogućeg.

U tome su nam i Mostarci pomogli, jer su dali glas našim problemima kada ih mnogi drugi nisu htjeli čuti. Ali jedno je sigurno: od kauč politike i pilićarske politike nema ništa. Vrijeme je za aktivno djelovanje, razgovore, saradnju i istinsku odgovornost. Vrijeme je definitivno za nove, mlade generacije bošnjačkih političara u Stocu, koji će znati šta znači terenski rad, zajedništvo i borba za sve građane, a ne samo za uski krug ljudi. Nije za sve kriva lokalna vlast, i mi moramo priznati vlastite greške i propuste. Kako je govorio rahmetli predsjednik Alija Izetbegović: "Lijepe laži ne pomažu, gorke istine mogu biti ljekovite" - poručio je, između ostalog, Pehilj.

Prestati sa šutnjom

Sanel Kajan za Stav o Stocu: "Šta hoćeš, kao da je bitna nacionalna zastupljenost", to mi govore i "naši" zastupnici; na svako moje pitanje Gradskoj upravi Stoca muk

Često čujemo da gradske institucije uopće ne odgovaraju na upite i zastupnička pitanja koja se tiču prava Bošnjaka. Kako kaže naš sagovornik, i neodgovaranje nosi sa sobom jaku političku poruku.

- Zašto se ne odgovara? Upravo ta šutnja sve govori. Lokalna vlast, svjesno ili ne, odbijanjem da odgovori na pitanja koja se tiču prava Bošnjaka, pokazuje da ne želi davati na važnosti temi diskriminacije. Oni smatraju da je bolje prešutjeti nego priznati problem, jer bi svako priznanje otvorilo prostor za raspravu, argumente i odgovornost. Činjenica je da Bošnjaci u Stocu čine oko 40 posto stanovništva, a da su zastupljeni sa svega tri posto u gradskoj administraciji i javnim preduzećima. To nije samo statistika, to je ogledalo odnosa prema jednom narodu u vlastitom gradu. Ono što bi za neke trebalo biti sramota, za druge je, nažalost, postalo izvor ponosa, jer nisu "dopustili" da se Bošnjaci zaposle - kaže on.

Takva politika vodi tihoj, postepenoj marginalizaciji, ocijenio je on.

- Danas nas je manje u institucijama, a sutra će nas biti manje i u samom gradu. Na taj način, kroz mir, pokušava se ostvariti ono što nije postignuto devedesetih godina.

Teško je prihvatiti činjenicu da su se Bošnjaci vratili, a da se sve čini kako bi im se taj povratak otežao. Još teže je gledati kako oni koji bi trebali rješavati naše probleme, nas same doživljavaju kao problem.

Do sada je upućeno više od 50 zastupničkih pitanja, ali odgovora gotovo da i nema. Ipak, uspjeli smo jedno: postavili smo Stolac na mapu političkog dijaloga i otvorili temu o kojoj se godinama šutjelo. Dobijamo reputacijsku borbu kroz argumente, a to je prvi korak ka stvarnim promjenama. Danas mnogi znaju za diskriminaciju u Stocu, dok se ranije govorilo samo o nekim drugim oblicima diskriminacije, koji često i nemaju stvarno utemeljenje.

Ali o svemu treba govoriti, uvijek je bolje razgovarati nego šutjeti. To je put koji vodi naprijed, jedan američki model vođenja politike: dijalog, otvorenost i spremnost da se čuje i druga strana. Bosna i Hercegovina ima mnogo teških tema, ali njena raznolikost mora biti prednost, a nikako mana. Naša zemlja je najviše sebi slična onda kada se temelji na vrijednostima ZAVNOBIH-a - jednakosti, antifašizmu i međusobnom poštovanju. Samo na tim temeljima možemo graditi društvo u kojem će svi građani, bez obzira na ime i vjeru, imati jednaku šansu da uspiju i žive dostojanstveno - ističe on.

Glas mladih je važan

Također, razgovarali smo i o tome da li se vidi trend iseljavanja mladih iz Stoca, i koliko je to posljedica osjećaja nepravde i nejednakih mogućnosti, te o tome kako motivisati mlade da ostanu i bore se za promjene unutar sistema, umjesto da napuste grad.

- Da, vidljiv je jasan trend iseljavanja mladih iz Stoca. Nekada je ovaj grad imao mnogo više stanovnika, ali danas se osjeća snažan demografski pad. Prirodni priraštaj je negativan, broj umrlih je veći od broja rođenih, a škole su sve praznije. Nema više ni industrije koja je nekada hranila mnoge Stočane, fabrike su ugašene, a privreda gotovo da ne postoji. Nepravda i osjećaj nejednakih mogućnosti dodatno tjeraju mlade da odu. Ljudi se sele u Mostar, Sarajevo ili inostranstvo, jer odlaze "trbuhom za kruhom". Mnogi od njih nisu otišli zato što to žele, nego zato što ih je pogrešna politika lokalne vlasti natjerala na to - kaže Pehilj.

Postavlja se pitanje - zašto ostati u Stocu ako ne možete dobiti posao, ako ne vidite perspektivu, ako osjećate da vas sistem ne prepoznaje?

- Rješenje postoji, ali zahtijeva hrabrost i odgovornost onih koji vode grad. Potrebno je otvoriti nova radna mjesta, privući investitore i stvoriti uslove za razvoj lokalne privrede. Važno je stimulisati mlade da osnivaju porodice, uvesti dječije dodatke i podržati svaku inicijativu koja doprinosi zajednici. Mladi moraju osjetiti da imaju priliku, da se njihov glas čuje, da mogu graditi život u Stocu. Motivacija dolazi iz osjećaja pripadnosti i vjere da promjene jesu moguće. Zato treba pokazati da se može razgovarati, sarađivati i zajedno tražiti rješenja.

Volio bih da Stolac jednog dana postane primjer poput Tešnja - grad koji je pokazao da se uspjeh gradi radom, solidarnošću i zajedničkom vizijom. Hajde da se, umjesto oko podjela, počnemo "svađati" oko toga ko će više doprinijeti razvoju Stoca - ko će dovesti više fabrika, ko će dovesti Hifu, Violettu, Bingo, Lastu ili druge uspješne firme.

Takvo nadmetanje bi bilo korisno, zdravo i dokaz da smo konačno okrenuli glavu prema budućnosti - smatra Pehilj.

Na kraju je uputio poruku mladim Bošnjacima iz Stoca koji, poput njega, traže svoje mjesto, ali nailaze na zatvorena vrata.

- Kroz šutnju se nastavlja diskriminacija koja traje već više od 25 godina. Mladi su navikli da šute jer je to postalo potpuno normalno. Kada ukažete na probleme, ljudi se čude. iako bi, zapravo, ukazivanje na nepravdu trebalo biti sasvim normalno. Mladi se često podsmjehuju takvim pokušajima i ne zanimaju se za politiku. Žive u nekom svom svijetu, odvraćeni od svega što ima veze s društvenim promjenama. Politika ih se sjeti samo kada treba posmatrače na izborima.

Ali mi moramo vjerovati u promjene. Moramo razgovarati. i to ne samo međusobno, već i s mladima iz svih stranaka i naroda. Samo tako možemo graditi povjerenje i zajedničku budućnost. Vjerujem da mladi mogu vrlo lako pronaći zajednički jezik, ako im se pruži prilika da otvoreno razgovaraju. Ja lično imam odličnu komunikaciju sa svojim mladim komšijama, i to mi daje nadu da Stolac može biti grad dijaloga, a ne podjela. Idemo raditi kroz građanski aktivizam, glas mladih je bitan. Nije isto kada je tu 100 mladih ili 1000 mladih Stočana. Bojim se da će trenutnom pasivnošću vrijeme proći, a uraditi se neće ništa konkretno. Završio bi riječima Stočanina Maka Dizdara: "Na zemlji kamenih spavača posljednji se bude oni koji najduže spavaju, kada se oni probude ne zaustavljaju se" - zaključio je u razgovoru za Stav Almin Pehilj.