Alisa Teletović nedavno je predstavila Bosnu i Hercegovinu na prestižnom Međunarodnom sajmu savremene umjetnosti Art Paris, održanom u čuvenom Carrousel du Louvreu. Njenih šest slika, izloženih u okviru postavke galerije ZeeArts Gallery, oduševilo je ljubitelje umjetnosti iz cijelog svijeta.

Na ovoj grupnoj izložbi, koja je okupila 16 izvanrednih umjetnica s različitih strana svijeta, naša predstavnica je istinski zablistala, ponosno predstavljajući svoj autentični stil i svoju domovinu.

Kulturološka priča

Art Paris Salon International d’Art Contemporain - Carrousel du Louvre bio je hram umjetnosti u kojem su sve učesnice donijele svoj vizuelni jezik, senzibilitet i kulturološku priču. Koncept je bio ženski pogled na svijet kroz snagu stvaranja, a postavka je bila zamišljena kao svojevrsni dijalog između kontinenata i identiteta.

Cjelina je stvarala osjećaj globalnog ženskog glasa - univerzalnog, ali duboko ličnog.

Publika je prepoznala originalnost i strast Alise Teletović, što je rezultiralo velikim interesovanjem za njena djela. Inače, Teletović je više od umjetnice - ona je ambasadorica umjetnosti, graditeljica mostova između kultura i promotorka kreativnosti kao univerzalnog jezika jedinstva i nade.

- Poziv da izlažem u Art Paris Salon International d’Art Contemporain - Carrousel du Louvreu došao je kroz saradnju s međunarodnom galerijom ZeeArts Gallery, s kojom dijelim vrijednosti duži niz godina o umjetnosti kao mostu između kultura. Na Art Paris sam željela predstaviti radove koji govore o unutrašnjoj snazi, ranjivosti i obnovi čovjeka, temama koje su duboko povezane s mojim ličnim iskustvom. Vodila sam se idejom da moji radovi ne predstavljaju samo mene, već i energiju Bosne i Hercegovine - zemlju koja kroz umjetnost i dalje gradi dijalog, iscjeljenje i mir.

Teletović tvrdi da je kultura najplemenitiji ambasador jedne zemlje. Dok se granice i politike mijenjaju, umjetnost ostaje tiha, ali snažna "diplomatija duše".

- Male zemlje poput Bosne i Hercegovine kroz kulturu imaju priliku pokazati svoju autentičnost, tradiciju i bogatstvo različitosti. Umjetnost prevodi ono što riječi ne mogu - ona spaja, a ne dijeli.

Veliko poštovanje i znatiželja prema bh. umjetnicima

Kada smo Alisu Teletović upitali kakav stav evropska i svjetska javnost ima prema umjetnicima iz Bosne i Hercegovine kada se nađu na velikim smotrama umjetnosti poput ove, ona nam govori kako osjeća da postoji veliko poštovanje i znatiželja prema našim stvaraocima.

- Osjećam da postoji veliko poštovanje i znatiželja prema umjetnicima iz Bosne i Hercegovine. Mi nosimo slojevitu priču - o ratu, miru, transformaciji i duhovnoj otpornosti. Na međunarodnoj sceni to se prepoznaje kao jedinstven i duboko autentičan glas, a ponosna sam što sam dio te priče i što svojim radom taj glas činim vidljivim. Kroz godine sam izgradila prepoznatljiv izraz koji spaja bol i ljepotu, nestajanje i svjetlost, ranjivost i snagu. Svijet nas tek upoznaje, ali vidi u mom radu sposobnost da iz iskustva gubitka i tame stvorimo nešto plemenito, suštinski važno i egzistencijalno.

Također, progovorila je za Stav i o položaju slobodnih umjetnika u svijetu u kojem živimo.

- Slobodni umjetnici danas djeluju u složenom prostoru između kreativnosti i ekonomije. S jedne strane, imamo neograničene mogućnosti izraza i globalne vidljivosti; s druge, nestabilnost i manjak institucionalne podrške. Ipak, upravo ta sloboda ono je što mene i moje stvaralaštvo čini autentičnim - jer ja ne stvaram da bih pripadala sistemu, već da bih kroz umjetnost preobrazila svijet, probudila osjećaj i podsjetila ljude na snagu ljepote i ljudskosti te ih pozvala da otvore svoje srce.

Nadovezujući se na prethodni odgovor, našu sagovornicu smo pitali koliko je danas umjetnik prinuđen praviti kompromise između visoke i primijenjene umjetnosti.

- Umjetnik je uvijek balansirao između izraza i egzistencije. Grafički i produkt dizajn meni nisu kompromis, već drugi način komuniciranja s ljudima. U svemu tražim estetiku i smisao. Umjetnost, bilo visoka ili primijenjena, mora zadržati autentičnost i dušu - jer bez nje gubi se istina. Tehnologija je otvorila nova polja - digitalne galerije, NFT-umjetnost, interaktivne instalacije. Međutim, i dalje vjerujem da srce umjetnosti ostaje isto: ljudska emocija, potez kista, dah boje. Tehnologija može biti alat, ali ne i zamjena za ljudsku suštinu. Mogu li nove generacije, oblikovane trendovima i instant-kulturom, sačuvati autentičnost i ponuditi umjetnost koja dolazi iz unutrašnje istine, a ne samo iz prolazne forme? Pitam se.

Život između dva kontinenta kao most između dva identiteta

Alisa Teletović rođena je u Banjoj Luci 1974. godine, ali svoje djetinjstvo provodi u Mostaru. Počinje slikati apstrakciju s 11 godina, a s 15 godina ima prvu samostalnu izložbu slika. Zbog izbijanja rata, odlazi u Austriju, a 1994. godine emigrira u Australiju. Tokom 17 godina života u Australiji, Teletović se afirmirala kao samostalna umjetnica. Do dana današnjeg našu sagovornicu i percipiraju kao bosansko-australsku umjetnicu, a nama otkriva da ju je život na dva kontinenta uveliko oblikovao kao kreativca i osobu.

- Moj život između dva kontinenta postao je most između dva identiteta: unutrašnje pripadnosti i vanjskog putovanja. Australija me naučila otvorenosti i samopouzdanju, dok me Bosna vratila korijenima i emotivnoj traumatičnoj dubini. Ta kombinacija stvorila je moj likovni jezik - pun svjetlosti, boja, i duhovnog traganja za domom u sebi te traganja svog izraza kroz slike. I zaista moje slike su drugačije, prava umjetnost, ne pripadam trendu, i šta je "in" sada, ne pratim druge umjetnike, ne kopiram, ne slikam s fotografija, već iz unutrašnjeg srca.

Atelje kao utočište

Na samom kraju, Alisa Teletović govori da je za nju atelje sveti prostor, utočište. To je mjesto koje je osnava dobrom umjetniku, tu se uozbiljuje. Tu se tišina pretvara u boju, a misao u formu.

- Umjetnik bez svog kutka, svoje sobe stvaranja neovisno od kuće u kojoj živi, često gubi koncentraciju i ritam stvaranja. Moj atelje u Sarajevu je prostor slobode, introspekcije i ponovnog susreta sa sobom. Umjetnost je poziv, ali i profesija. Ona traži dušu, ali i disciplinu. Da bi umjetnik stvarao, mora i živjeti - mora moći platiti atelje, platno, boje, kistove, rentu. Zato često ponavljam: prodati sliku ne znači prodati dušu, nego potvrditi da umjetnost ima vrijednost.

Kaže kako godinama pokušava mijenjati poglede koji su umjetnost vidjeli samo kao hobi, a ne kao rad koji nosi i znanje, i iskustvo, i emociju. Umjetnik mora, tvrdi, živjeti od svog stvaranja jer ako umjetnost ne može da živi - tada ni društvo ne može napredovati. 

Prepoznavanje domaćih autora

- Danas se, srećom, scena pokreće. Ljudi počinju prepoznavati domaće autore, žene umjetnice, nova imena. Ali ono što nam sada treba jeste kupovna moć i obrazovanje publike - razumijevanje razlike između instant umjetnosti koja nastaje po trendu, brzo i površno, i autentične umjetnosti koja nosi dubinu, proces i lični trag. Mnogi su godinama bili prepušteni sebi, bez podrške, bez prostora da nauče kako gledati umjetnost, kako prepoznati pravu umjetnost od prolazne. Sada tek učimo da cijena ne mjeri samo materijal, nego i vrijeme, emociju, iskustvo i poruku koju umjetnik nosi u sebi.

Njena misija je, kaže nam, upravo to - pokazati primjerom da umjetnost može biti i profesionalna, i duhovna, i tržišna. Da umjetnik može biti samostalan, dostojanstven i vidljiv.

- Jer kad ljudi nauče prepoznati vrijednost prave umjetnosti, tada počinje i istinska promjena - ne samo u galerijama, već u svijesti cijelog društva. To nama treba.