Hrvati su, jučer, oslobodili selo Ravno u Popovom polju i izbili na Žegulju, između Stoca i Ljubinja. Žegulja je i u vrijeme banovina bila granica. Ravno je ono selo koje su četnici nedavno spalili, najavljujući tako rat Bosni i Hercegovini. Među četnicima u Ljubinju i Trebinju panika. Pratim na karti ove operacije, premda mi je teren poznat “uživo”.
Reportaža Muslimanskog glasa o Fati Turkušić koja je bombama branila prilaz svojoj kući. Ne znam je li to prema Mojmilu, ili prema Žuči. Fata je moja vrsnica a, eto, borac je. Ona je u odbrani upotrijebila jedini argument koji ti Divljaci zaslužuju.
I uvažavaju.
“Tog dana, njene komšije Šućuri, Radonje i Trapare, pod zaštitom vojske, počeli su razarati i paliti njenu ulicu. Mada je prethodno među komšijama Muslimanima i Srbima postignut dogovor o nenapadanju i zaštiti. Fata u to nije vjerovala. Kad je napad započeo, izašla je u svoju bašču sa dvije bombe i čekala. A onda je na njihovu kuću pošla grupa bradatih i masnih, pijanih zločinaca. Fata ih je hrabro čekala ispod kruške dok nisu prišli dovoljno blizu. Onda je bacila jednu pripremljenu bombu. Vidjela je kako je eksplozija bombe razbacala četnike i čula njihove jauke. Zatim je bacila i drugu bombu i bila je spremna otići i po treću ali ju je u tom trenutku pokosio četnički rafal. Ranjena je u obje ruke i desnu nogu. Tako ranjena pritajila se iza stabla kruške jedan sat dok živi napadači nisu otišli. Poslije toga, mada teško ranjena, sama se izvukla do susjedne kuće odakle je prebačena u bolnicu.”
Naši su snimili jedno od naređenja đenerala Mladića. Ovo đeneralsko naređenje zvuči tako prostački kad se sluša, a kada se napiše – izaziva gorak osmijeh u Sarajlija pošto taj Divljak još nije zapamtio ni sve lokalitete koje treba uništiti:
Velušići tuci, i Pofaliće, tamo nema srpskog življa mnogo… I na Predsedništvo ti još jedan plotun pali!… Tuci ponovo Velušiće, i Predsedništvo, i Baščaršiju, s jedne i druge strane.
Đeneral Mladić će umrijeti, možda prirodnom smrću, ali će ove njegove prostačke riječi ostati zabilježene – na vijeke vjekova. Amen!
(Alija Isaković, Antologija zla, Ljiljan, Sarajevo, 1994)
