Kako je za Stav počeo pisati svoj “Jezički savjetnik”, koji redovno objavljuje, šta je doktora nauka Alena Kalajdžiju u jednoj vožnji autobusom i u jednoj pekari izazvalo da dio svog znanja podijeli s javnošću? Šta je uopće dužnost naučnika, posebno bošnjačkih intelektualaca, kada govorimo o obrazovanju te kakve to veze ima s bosanskim jezikom? Šta je imao reći o pojavi javnog linča koji se provodio nad lingvistima poput rahmetli Dževada Jahića? Zašto, pritom, Bošnjaci iz akademske zajednice šute u strahu da ih se ne proglasi “nacionalistima”.

Kako su nam željeli podvaliti tzv. zajednički jezik, a šta su zakonomjernosti bosanskog jezika? Šta je to u biti zajednički prostor? “Je li to onaj prostor u kojemu se mi odričemo vlastitosti; nama je godinama osporavano samoraspoznavanje, spas je u vrednovanju vlastitosti”, napominje.

“Prošlo je trideset godina i te naše velike i male boginje, kako kaže profesor Jahić, trebale su već proći inkubaciju. Ali nisu. To je poražavajuće. Zašto? Zato što postoje centri moći koji nas raspamećuju. Podložni smo tome, nažalost”, upozorava Kalajdžija.

Kako sačuvati katedre i odsjeke bosanskog jezika na univerzitetima i privući studente s obzirom na to da je poražavajuće mali broj onih koji upisuju taj studij na fakultetima? Kalajdžija ima rješenje, a ako se nešto ne uradi uskoro će nam nedostajati profesora bosanskog jezika, odnosno neće imati ko predavati bosanski jezik.

“Za sitne pare dajemo ljude vani, a koliko smo uložili u njihovo obrazovanje”, kaže Kalajdžija.

Nedostaje li Bošnjacima kolektivne svijesti i odgovornosti, posebno kada je riječ o očuvanju bosanskog jezika?

Kakav je odnos medija prema bosanskom jeziku? “Puna su nam usta bosanskog jezika, ali zabijamo glavu u pijesak poput nojeva. Ako ima svijesti i volje, ima i rješenja”, govori Kalajdžija navodeći primjere o tome šta se događa u javnom medijskom prostoru.

“Zajednički život znači razumijevanje različitosti i njihovo uvažavanje”, tvrdi Kalajdžija opisujući društvene bolesti u kojima “neki još žive u jezičkom srpsko-hrvatskom sistemu”.

Šta znači nacionalna grupa predmeta? Naime, je li moguće čuvati bošnjački identitet ako uz bosanski jezik ne unosimo i ono što je misao o sebi, što podrazumijeva učenje o vlastitoj književnosti i historiji?

“Učio sam svoj maternji jezik od tuđe matere, hoću reći da smo puni nametnutih kompleksa”, objašnjava Kalajdžija kada govori o traumama iz svojeg školovanja koje su ga i životno odredile i usmjerile u lingvistiku.

“Postoji li milion nečega za što bi prodao ideju i ono što zastupa kao naučnik”, pita glavni urednik Stava Filip Mursel Begović u podcastu “Intervencija” svog sagovornika, a s obzirom na veliki broj onih Bošnjaka koji odjednom urade reviziju svojih nekadašnjih istraživanja te doslovno “pljunu” na vlastiti narod radi para i radi dnevnopolitičkih naloga.

“Ne d’o Bog iskušenja, ali ni za kakve pare, nizašta. Ali začudim se šta se događa s ljudima”, govori Kalajdžija.

Šta će biti s Rječnikom bosanskog jezika Dževada Jahića nakon njegovog preseljenja na Ahiret?

Kako je moguće da institucije izbjegavaju svoje nadležnosti kada je riječ o očuvanju bosanskog jezika i uopće bošnjačkog identiteta?

Kalajdžija otvora i pitanje čuvanja bosanskog jezika u dijaspori i u manjem entitetu te prenosi svoja iskustva s obzirom na to da je stalno prisutan “na terenu”.

“Bosanski jezik je platforma oko koje se mogu okupiti svi Bošnjaci bez obzira na ideološke i stranačke pripadnosti, ali bosanski jezik nije bošnjački jezik”, primjećuje Kalajdžija.

Šta je Kalajdžija imao za reći o načinima kako se brani bosanski jezik od nijekanja? Pitanje je: “Braniti ili afirmirati?” Naime, polazimo od toga da je bosanski jezik neosporna naučna činjenica, on je aksiom. Nema rasprave o bosanskom jeziku, ali naš je zadatak da ga afirmiramo. Ono što je sigurno, tvrdi Kalajdžija, da ne zna niti jednog bosnistu koji je osporavao hrvatski ili srpski jezik ili da je nijekao pravo Hrvata i Srba da govore svojim jezikom.

Kakav je odnos naučnika Bošnjaka lingvista s njihovim kolegama na srpskoj i hrvatskoj strani?

No, šta je s onima koji nose bošnjačko-muslimanska imena a niječu vezu Bošnjaka i bosanskog jezika, odnosno “mute vodu”? Kalajdžija ima odgovor i pritom otkriva šta je “garant našeg opstanka”.

Alen Kalajdžija ovih je dana izdao zbirku priča Dok zrijem – pabirčenja po patrljcima prošlosti u izdanju “Dobre knjige”, o čemu je također bilo riječi u podcastu. “Identitarno-kulturološka potraga je moje suštinsko pitanje”, objašnjava Kalajdžija koji je govorio i o problemima u radu s kojim se susreće Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu.