Prošle nedjelje je Alia Mosallam, egipatska historičarka sa suprugom i troje djece iz Berlina sletjela u Kairo I odmah uhapšena. Vlasti su je držale 17 sati tokom kojih je nekoliko puta ispitivana, objasnio je njezin suprug nezavisnom mediju Mada Masr.

Vijest o hapšenju Mosallam, koja istražuje revolucionarne pjesme egipatske historije, dočekana je valom denuncijacije i solidarnosti na društvenim mrežama, nakon čega je uslijedilo relativno olakšanje kada je, sljedećeg popodneva, državno Tužiteljstvo odlučilo pustiti je.

Njeno hapšenje eskalacija je represije egipatskih vlasti protiv akademskih građana te zemlje, posebno onih koji studiraju i rade u inozemstvu, kao dio sistematske degradacije akademske slobode, smatraju analitičari i grupe za ljudska prava. Egipat posljednjih godina trpi ogroman odljev mozgova i hapšenja su znak da su za one koji odlaze vrata zemlje zatvorena.

"To je način da država kontrolira narativ o onome što se događa u Egiptu", smatra Mohamed Mandour, istraživač na Tahrir Institutu za bliskoistočnu politiku (TIMEP) sa sjedištem u Washingtonu.

Od 2014. godine, u zemlji na čijem čelu stoji predsjednik Al Sisi, napredak u autonomiji i akademskoj slobodi postignut od revolucije 2011. je zaustavljen. Tada je zemlja ušla u vrijeme kontrole, represije, nadzora i cenzure koja je dovela do neviđene regresije na ovom području, kako tvrde analitičari i organizacije za ljudska prava koji su to dokumentirali i osudili.

Mosallam nije prva koja je po povratku iz inozemstva uhapšena u Egiptu. Prvog februara Ahmed Samir Santawy, istraživač koji je magistrirao na Srednjoevropskom univerzitetu u Beču uhapšen je dok je boravio u Egiptu u posjeti svojoj porodici. U junu je, nakon brzog suđenja, Santawy osuđen na četiri godine zatvora zbog "širenja lažnih vijesti".

Prije njih, Patrick George Zaki, istraživač rodnih prava koji je magistrirao na Univerzitetu u Bologni (Italija), također je bio u pritvoru u kairskoj zračnoj luci u februaru 2020. godine i još uvijek je u istražnom zatvoru.

Egipatske vlasti pribjegavaju brojnim taktikama za nadgledanje i kontrolu Egipćana u inozemstvu, kaže Mandour, koji trenutno priprema studiju o ovoj vrsti prakse. To uključuje zadržavanje ili zastrašivanje njihovih porodica u Egiptu, vrbovanje špijuna, korištenje njihovog odnosa s drugim zemljama ili putem kibernetičkih napada.

"Transnacionalna represija postala je jedna od najvažnijih sastavnica egipatske vanjske politike", kaže on.

Hapšenje Mosallam takođe dolazi u vrijeme općeg ponovnog jačanja represije. "U jednoj sedmici smo svjedoci sudskog uznemiravanja, podizanja optužnica, hapšenja i nazivanja teroristima raznih branitelja ljudskih prava, akademika i političara", kaže Hussein Baoumi, istraživač za sjevernu Afriku iz Amnesty Internationala (AI).

„Međunarodna zajednica mora zauzeti javni stav i odbiti da pristane na pogoršanje stanja ljudskih prava u Egiptu, javno osuđujući represiju“, smatra Baoumi.

Ostali slučajevi koji su također privukli posebnu pažnju jesu oni novinara i istraživača Ismaila Alexandranija. Alexandrani je uhapšen krajem 2015. godine na egipatskom aerodromu po dolasku iz Berlina, gdje je prisustvovao konferenciji, a sredinom 2018. godine vojni ga je sud osudio na deset godina zatvora.

Walid Salem, doktorand sa Univerziteta Washington, koji se vratio u Egipat radi terenskog rada na projektu istraživanja nezavisnosti pravosuđa, uhapšen je i nakon toga proveo nekoliko mjeseci u preventivnom pritvoru prije nego što je privremeno pušten.