U bosanskom su prisutna dva bliska uzvika: aj i haj. Oba bilježe rječnici, oba imaju svoju upotrebnu vrijednost, oba imaju specificirana značenja.

Iako se može naći više značenja povezanih s uzvikom aj, neće se pogriješiti ako se ustanovi da je dominantno značenje ovog uzvika povezano s boli: “Aj, što me boli stomak!” U bosanskoj praksi neće se čuti izraz: *“Haj, što me boli stomak!” A zašto? Zato što je uzvik haj povezan s dominantnim značenjem čuđenja, divljenja, iako rječnici mogu dati i neka druga značenja, iako su ona vjerovatno povezana s nekim uvezenim jezičkim praksama u bosanski govorni prostor.

Tako, naprimjer, u srpskoj jezičkoj praksi oblik aj ima značenje boli i značenje čuđenja, što svakako može biti predmet preciznijeg istraživanja, što u ovom slučaju nije posrijedi.

Dokaz tome jeste, naprimjer, potvrđena upotreba naslova sevdalinke objavljena na YouTube kanalu RTRS-a, gdje orkestar u pratnji Hanke Paldum izvodi ovu pjesmu.

U naslovu pjesme stoji: Aj, kolika je Jahorina planina. Međutim, kada Hanka izvodi pjesmu, ona pjeva: “Haj, kolika je Jahorina, planina!” te i u drugim dionicama teksta gdje se javlja ovaj uzvik, upotrebljava uzvik haj.

Hanka je, naučena nesvjesnoj jezičkoj tradiciji, pjevala po svom bosanskom jezičkom tabijatu, što zapravo pokazuje jednu “sitnicu” koja ukazuje na različitost bosanske i srpske jezičke prakse. S druge strane, Vajta u Teškoj industriji pjeva ovu pjesmu s dominantnim oblicima uzvika aj, shodno, bezbeli, tadašnjim uzusima srpskohrvatskog jezika. Zato ništa nije slučajno!

Haj, kolika je Jahorina, planina!