Zastupnik u Parlamentu FBiH Admir Čavalić i vijećnik u Gradskom vijeću Živinice Suad Hadžić nova su pojačanja stranke Narod i pravda. Njih je jučer javnosti predstavio predsjednik te stranke Elmedin Konaković.

Za Hadžića tvrdi da je jedan od veoma interesantnih, "agilnih, hrabrih" vijećnika koji se navodno protiv korupcije bori godinama. I sve bi to bilo uredu da nije sljedeće činjenice u isti dan obznanjenje javnosti.

Naime, kako su objavili mediji u našoj zemlji, Hadžić je neposredno prije pristupanja Narodu i pravdi odlukom uprave na čijem je čelu NiP-ov Amel Kovačević, imenovan na poziciju regionalnog menadžera telecom centra u Direkciji BH Telecoma Tuzla. Hadžić je ranije isključen iz sindikalne organizacije BH Telecoma zbog tvrdnji da je djelovao protivno odredbama Statuta te zbog nanošenja "naročito velike štete" interesima Sindikata.  Prije pristupanja NiP-u bio  je član Stranke za BiH koju je napustio u martu.

Politička vjerodostojnosti Naroda i pravde odveć ne postoji, ali vječna "hrabrost" njihovih kadrova gradi sliku stranke čiji se kapital u članstvu mjeri njihovim ličnim karijernim aspiracijama.

Tumači patriotizma

Koordinirani napad vlasti na opoziciju: Licemjerje NiP-a kao posljednja linija odbrane

Vremenski slijed događaja unapređenja Hadžića unutar javne kompanije te njegovog naknadnog pristupanja stranci čiji kadar vodi tu istu javnu kompaniju, opravdano ostavlja snažan utisak političke nagodbe.Iz Naroda i pravde godinama kritikuju druge političke aktere zbog navodnog stranačkog kadroviranja u javnim preduzećima i institucijama, dok svojim ponašanjem demonstriraju upravo to, da se kadrovi bliski NiP-u povezuju sa imenovanjima u državnim, javnim kompanijama.

NiP je tokom mandata u vlasti pokazao da gubi ono što je ta stranka smatrala ključnom političkom prednošću nad konkurentima tvrdnjom da predstavlja drugačiji model upravljanja od onoga koji je godinama kritikovao.

Svakodnevna dramatizacija

Utrka NiP-ovaca s krivičnim prijavama: Stranka bez strategije i koordinacije

Slučaj Hadžića govori u prilog percepciji da su javne kompanije i državne institucije kojima upravlja NiP postali instrument za širenje stranačkog utjecaja. 

Stranka koja je ranije obećavala "obračun sa partijskim zapošljavanjem" u zoru vlastitog političkog pada pokazuje da je upravo ona sve ono protiv čega su njeni eksponenti godinama tvrdili da se bore.