Sutkinja Valentina Brnić prihvatila je prijedlog Tulićevog branitelja Sanina Pešte da novinara M.D. pozove kao svjedoka odbrane što je svojevrsna procesna zloupotreba i onemogućavanje medijskog praćenja ovog krivičnog predmeta.
Eto, „ čega se lik dosjetio“. Novinar i „budući“ svjedok nije uspio doznati čak ni okolnosti zbog kojih bi trebao svjedočiti u korist optuženog, a po toj logici stvari svjedok odbrane bi mogao biti i Halil Lagumdžija, predsjednik VSTV-a, koji je koliko i pomenuti novinar involivran ili ima saznanja o Tuliću i njegovom sumnjivom kreditu.
Da će ovaj „visokorizični“ sudski predmet imati i bizarnu muljažu a „ u skladu sa zakonom“ pokazalo se na ovom ročištu kada se uz Tulićevog advokata Peštu „ukazao“ i Davor Martinović iz Mostara ne samo kao advokatska logistika, nego vjerovatno mnogo više kao potpora iz VSTV-a suspendiranom i optuženom zamjeniku glavne tužiteljice USK.
Naime, Martinović je član VSTV-a ispred advokatske struke i bio je to, naravno, i u vrijeme kada je Tulić suspendiran do okončanja ovog sudskog postupka. Ovdje se postavlja pitanje ne suptilnog nego brutalnog sukoba interesa moćnog visokog pravosudnog zvaničnika koji svojim institucionalnim utjecajem može i to i čini, presudno utjecati vjerovatno i na epilog ovog predmeta.
Uloga Martinovića je vjerovatno da svojim „autoritetom“ kao član pravosudnog Olimpa stavi do znanja sutkinji Brnić kako tužioce poput Tulića treba njegovati i čuvati kao posebno zaštićenu vrstu čak i kad čine krivična djela.
Kantonalna tužiteljica Edina Mešić ispitala je četiri svjedoka , bivše i sadašnje članove UO Kantonalnog fonda za boračka pitanja USK kod koga je optuženi Tulić ishodovao povoljni kredit od 95.000 KM sa kamatom od 2 posto sa rokom otplate od 20 godina. Iza zatvorenih vrata sudnice ispitani su Šemsudin Abdić, Nedžad Grošić, Selim Toromanović i Elhad Topić.
Ročištu je prisustvovala službenica OSCE-a Anđelka Knežević.
Nezvanično , sutkinja Brnić ostala je zbunjena kada je prilikom uzimanja generalija optuženog prešutjela činjenicu da optuženi Adnan Tulić ima dvije CIPS adrese- jednu u gradu,a drugu u Lohovu kod Bihaća gdje je izgradio navodni stambeni objekat koji je pretvoren u vilu za iznajmljivanje.
Do sada nismo znali da se na području jedne općine/grada mogu imati dva stalna prebivališta.Ali-može.
(etto.ba)
