Admir Ždralović rođen je u Bugojnu 1989. godine, gdje je završio osnovno i srednje školovanje, a diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Ogromno iskustvo stekao je vodeći lokalni tim na projektu Međunarodne organizacije za migracije “Podrška mladima u lokalnim zajednicama u BiH”, kroz koji je prošao mnogobrojne edukacije i radionice, a što mu je omogućilo direktan rad s mladima. Trenutno je zaposlen na mjestu šefa poslovnice Zavoda za zdravstveno osiguranje SBK, a odnedavno ima položen ispit za stalnog sudskog vještaka ekonomske struke.
Njegov politički put trasiran je kroz porodicu, pripravnički angažman i djelovanje kroz Asocijaciju mladih SDA, odnosno Općinsko vijeće, gdje trenutno obnaša svoj drugi mandat.
“Interesovanje za politiku kod mene je razvijano kroz odgoj. Kao dijete dva demobilisana borca koja su radila u kompleksu 'Slavko Rodić' i čiji su roditelji najljepše godine odrastanja utkali u odbranu domovine, politička situacija u domovini je bila stalna tema. Također, smatram i da je ekonomija isprepletena s političkim sistemom, čime je uspostavljen i dobar temelj za razumijevanje političkih procesa. U konačnici, kroz pripravnički staž u jedinici lokalne samouprave Općine Bugojno i praćenje sjednica Vijeća rodila se ta želja da budem dio tih procesa i neko čiji se glas čuje”, kaže na početku razgovora za Stav Admir Ždralović.
Sretna okolnost za Ždralovića bilo je imenovanje dr. Mahmutbegović za povjerenika OO SDA Bugojno,koja je prepoznala mlade kadrove i dala im odgovornosti, zaduženja i podršku.
“U tom trenutku na čelo posrnule općinske organizacije SDA Bugojno za povjerenika je imenovana dr. Melika Mahmutbegović, koja je otvorila proces vraćanja stranke na njoj prirodno pripadajuću poziciju, a kao osoba koja je pokazala izvrsnost u svojoj struci i djelovanju, te s općepriznatim ugledom, dr. Mahmutbegović je prepoznata kao novi lider koji je vratio nadu, a potom i snagu mladima. Povjerenje da predvodi mlade snage dobio je Amir Šečibović, danas ministar u Vladi SBK, što dovoljno govori o tome da su mladi dobili prostor da pokažu svoje sposobnosti i znanje. Sveukupno, i svjesno sam to ostavio za kraj odgovora, novo rukovodstvo je pokazalo da će ideju i ime rahmetli Alije Izetbegovića nositi dostojanstveno i ponosno kroz svoje djelovanje”, ističe Ždralović.
U novoformiranom rukovodstvu Admir Ždralović imenovan je za sekretara Izvršnog odbora (2014–2020), a poslije i člana Izvršnog odbora KO AM SDA SBK, te člana povjereništva AM SDA BiH. U Općinskom vijeću Bugojna Ždralović je predsjednik Komisije za budžet i finansije.
Sa Ždralovićem razgovaramo o njegovom odnosu prema politici, motivima za političko djelovanje, ekonomskom stanju u Bugojnu, položaju mladih u politici, dijaspori, izborima...
STAV: Koji su Vaši motivi ulaska u politiku?
ŽDRALOVIĆ: Prvi motiv je sadržan u tome da promjene i boljitak ne mogu doći od posmatranja i vjerovanja, za njih moramo djelovati i raditi. Rekao bih da je to bio razlog da postanem politički aktivista, na prvom mjestu, čime bih u svakom trenutku i na mjestu u kojem se nalazim mogao dati svoj doprinos.
STAV: Kakvo iskustvo imate kroz djelovanje u Općinskom vijeću Bugojna?
ŽDRALOVIĆ: Mladim osobama je od neprocjenjive vrijednosti iskustvo vijećnika. Lokalna zajednica je nešto što reguliše i uređuje građanima najbliže elemente života. Infrastruktura, stipendiranje, stambena problematika, sport, kultura, informisanje, predškolski odgoj i još mnoge usluge su regulisane kroz lokalni parlament. Kroz uređivanje oblasti u lokalnom parlamentu, ako ste marljivi i predani, morate učiti regulativu koja dolazi s viših nivoa i time postavljate najjače temelje za dalji rad i kroz zakonodavnu i izvršnu vlast.
Smatram da je općinsko vijeće najvažnija stepenica koju treba preći kada se aktivno bavite politikom. Kada je u pitanju lični rezultat, nakon što sam reizabran u Općinsko vijeće Bugojno na prošlim lokalnim izborima, sigurno da je na prvom mjestu usvojena inicijativa kojom je izmijenjena odluka o građevinskom zemljištu, čime su mladi oslobođeni 80 posto troškova građevinske dozvole na 150 m2 korisne stambene površine pri prvom rješavanju stambenog pitanja. Također, usvojena je odluka o uspostavljanju registra općinske imovine koju sam predložio ispred Kluba SDA. Naravno, moram reći da je u proteklom mandatu, ali i ovom, zadovoljstvo biti vijećnik Kluba SDA s obzirom na to da smo napravili značajne iskorake i kroz budžet dajemo doprinos u rješavanju problematike koja je u nadležnosti viših nivoa vlasti, a tu svakako treba izdvojiti porodilje (usvojena odluka kojoj svakoj porodilji pripada 1.000,00 KM bez obzira na radnopravni status), poljoprivredne poticaje, zdravstveni sektor.
STAV: Bugojno spada u red depopulacijskih sredina u Bosni i Hercegovini koje nisu uspjele u proteklom periodu ostvariti značajniji iskorak po pitanju poduzetništva i privlačenja investicija. Ko je odgovaran za ovakvo stanje?
ŽDRALOVIĆ: Depopulacija ima duboku genezu. Njeni počeci su još u “zlatnoj” deceniji bivše države, a onda se trend nastavlja u turbulentnom ekonomskom periodu Jugoslavije (inflacija, dug, loša trgovinska razmjena...), da bi u Agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu doživjela svoj vrhunac i sigurno da možemo konstatovati da se nismo uspjeli oporaviti. U ovoj genezi, svakako, možemo dodati i posljednje godine obilježene niskim natalitetom i intenzivnim odlascima stanovništva iz Bosne i Hercegovine. U ovom je procesu značajna činjenica da Bugojno ima najveći odliv stanovništva u Kanton Sarajevo, gdje naši mladi ostaju raditi nakon završenog školovanja. Svi navedeni problemi imaju svoj uzrok, potpuno ili dijelom, u lošem privrednom, odnosno ekonomskom ambijentu. Privreda Bugojna je, do Agresije, bila oslonjena na nekoliko velikih privrednih društava kao što su “Slavko Rodić”, Kožara, “Gorica”, “Špedicija”, koje su ratnim dejstvima ugrožene, a poslijeratnom privatizacijom skoro potpuno uništene. Sigurno je važno reći i da je Bugojno nakon rata ostalo kadrovski deficitarno.
Teško je izdvojiti krivca ili krivce kada dodamo da je Bugojno imalo ogromnu političku važnost, a čemu svjedoči odluka prijeratnog rukovodstva Općine da istu pripoji tzv. Hrvatskoj republici Herceg-Bosni i uvede kunu kao zvaničnu valutu, i sigurno da se borba za Bugojno vodila i u godinama poslije rata.
Međutim, smatram da je bilo dovoljno vremena da se sumira stanje i pripremi za tranzicijski proces i iskoriste prilike koje su došle s kapitalističkim sistemom. Bugojno je imalo oštećenu, ali vrlo potentnu infrastrukturu (industrijske zone i prostorni plan koji je projicirao razvoj Bugojna s brojem stanovnika do 80.000) s geografskim položajem koji čine četiri ulaza i izlaza te pozicionirana u srcu naše države, što je trebalo iskoristiti kao temelj ekonomskog oporavka i razvoja. Kapitaliziranje geografskog položaja, revitalizacija privredne infrastrukture i ulaganje u nove poslovne zone te aktiviranje ljudskog potencijala koji bi poboljšao ambijent za poslovanje u našoj općini doprinijeli bi privlačenju investicija, ali i pokretanju ogromnog kapitala koji postoji u Bugojnu. Na ovom putu je i nekoliko konkretnih ideja kao što je uspostavljanje carinskog terminala u našoj općini, subvencija za izgradnju proizvodnih hala, pokrivanje troškova pokretanja obrta i malih biznisa.
STAV: Mentori su dio učenja i napredovanja mladih kroz obrazovanje, posao, NVO i politički aktivizam. Koga nam možete u Vašoj političkoj karijeri izdvojiti ko je pozitivno utjecao na vas?
ŽDRALOVIĆ: Potpredsjednica FBiH, naša dr. Melika Mahmutbegović i trenutni predsjednik OO SDA Bugojno Amir Šečibović.
STAV: Status i zastupljenost mladih i žena u politici česta su pitanja koja izazivaju različite reakcije i rješenja. Kako poboljšati zastupljenost mladih i žena u politici u cilju vraćanja univerzalnih ljudskih vrijednosti u naše društvo?
ŽDRALOVIĆ: Mislim da je od ovog pitanja važnije pitanje kvalitete i sposobnosti osoba koje vode procese. Nisam zagovornik kvota jer su kvote rezultat kalkulacija, a ono što se dobije kalkulacijom u našem društvu ne prestaje biti predmetom kalkulacija. Mislim da je mnogo važnije da imamo sposobne, kvalitetne, inicijativne, aktivne i odgovorne osobe u politici koje će svojim radom učiniti više za cijelo društvo, pa tako i za žene i za mlade, nego da imamo žene i mlade koji će kalkulisati i neće opravdati ukazano povjerenje. S kriterijima postavljenim na ovaj način i u utakmici sposobnih neće biti važno koliko je žena ili mladih, jer će tu utakmicu pobjeđivati sposobne žene i mladi, a taj rezultat je najvažniji za svako društvo.
STAV: S obzirom na administrativno uređenje, građani Bosne i Hercegovine izlaze na izbore svake dvije godine, a zbog političkog stanja, izborna kampanja konstantno traje. Kako se u takvim okolnostima izdignuti iznad kratkoročnih interesa i dokazati građanima/glasačima opredijeljenost za dugoročni i strateški rad i djelovanje?
ŽDRALOVIĆ: Izbornim sistemom koji imamo mi se uvijek nalazimo u predizbornoj ili izbornoj godini. Uz nizak izborni prag, ova činjenica je izuzetno jak multiplikator populizma. U konačnici, glasači vas na lokalnim izborima ocjenjuju na osnovu vlasti koja je formirana po općim izborima, a onda na općim na osnovu lokalnih, iako ta vertikala vlasti gotovo da nije jednoobrazna. U ovakvom ambijentu se gubi fokus s dugoročnih i strateških ciljeva s obzirom na to da taj isti ambijent forsira ono što bi trebalo dati instant-rezultate. Iskreno se nadam da će doći vrijeme da izbore imamo u istoj godini.
STAV: Uslijed rata i ekonomskog stanja, Bugojno ima znatnu dijasporu koja se zadnjih godina povećava. Kako uspostaviti komunikaciju i saradnju dijaspore i općinske administracije?
ŽDRALOVIĆ: Mislim da se niti jedan nivo vlasti ne može pohvaliti konkretnim i strateškim aktivnostima na ovom polju. U narednom periodu predložit ću inicijativu koja bi trebala dati doprinos ka uspostavljanju saradnje između dijaspore i lokalne zajednice. Temelj te saradnje bi bila u pruženoj ruci lokalne zajednice ka dijaspori stavljanjem na raspolaganje naših resursa istoj rezultirajući obostranim koristima. Kada govorimo o dijaspori, onda trebamo biti svjesni da govorimo o našim komšijama kojima je Bosna jedina domovina i imamo obavezu da oni osjećaju da domovina misli na njih, da je ona njihovo utočište iz kojeg su krenuli i kojem se uvijek vraćaju.