Zbog sveučestalijeg i sveprisutnijeg narativa koji se dominantno širi društvenim mrežama da je Alija Izetbegović: izdao državu, da je čovjek Dobrice Ćosića, da je uzurpirao i preoteo poziciju predsjedavajućeg u Predsjedništvu BiH od Fikreta Abdića, da je dijelio Bosnu, obećavao zlatne kašike, izdao Srebrenicu; prva tema razgovora s profesorom Mulaosmanovićem bio je upravo ovaj narativ, razlozi za njega, ciljevi i posljedice koje donosi. Argumentirano, na osnovu cjelokupnog djela Izetebegovića, svih njegovih javnih istupa, njegovih knjiga, intervjua, tekstova profesor Mulaosmanović demantira sve navode ranije pomenutog narativa, a kao cilj tog narativa vidi rušenje Alijinog autoriteta. Također, profesor Mulaosmanović upozorava i na to da negativni narativ nije usmjeren samo na Izetbegovića već na sve bošnjačke autoritete: političke, intelektualne, vjerske, vojne, te da je konačna namjera i cilj onih koji stoje iza tog narativa da kroz uništavanje autoriteta, obezglave bošnjački korpus i olakšaju rušenje Bosne i Hercegovine.
Nažalost, zbog ove nametnute teme malo je prostora bilo da profesor Mulaosmanović govori o Izetbegoviću kao državniku i misliocu, što su zapravo glavne i najvažnije odrednice njegovog javnog djelovanja i ne samo u vrijeme političkog angažmana već od rane mladosti pa sve do kraja života.
Druga tema razgovora s profesorom Mulaosmanovićem bile su globalne geopolitičke promjene u svijetu s refleksijama na Bosnu i Hercegovinu. U toj temi profesor Mulaosmanović ističe da promjena svjetskog društvenog poretka traje već neko vrijeme, da je s novom administraciom u Americi ubrzana, te donosi svoje viđenje ishoda tih globalnih političkih promjena.
Bosna i Hercegovina je mala zemlja, ali bošnjački političari moraju imati svoju viziju i svoj stav, ponuditi neku poziciju za Bosnu u novom poretku, a ne biti samo slijepi posmatrači, smatra profesor Mulaosmanović i dodaje da su Bošnjaci najbrojniji narod u Bosni, da su se dominantno Bošnjaci odbranili državu i izborili se za njenu samostalnost i njen suverenitet i da se političari u vremenu mira moraju ozbiljnije baviti interesima države.

