Bliži se kraj mandata najgore Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, koja nam je pokazala u praksi šta znači ono naroda "da uvijek može gore". Kroz ove četiri godine imali smo priliku uvidjeti da je glavni cilj interesne grupacije okupljene oko Trojke i HDZ-a bila raspodjela pozicija, dok se o državnim interesima nije vodilo previše računa. Ništa manje štetna nije bila niti državna vlast, koju su sačinjavali potonji akteri uz Dodikove Srbe i njihove privjeske, izabrane od strane Trojke, jer vrijedi podsjetiti da je postojala određena šansa za alternativu.

Nisam zagovornik kritikovanja procesa bez činjeničnih podataka, te se nastojim držati isključljivo onoga što je lahko provjerljivo, a tiče se ne(rada) Vlade entiteta Federacije Bosne i Hercegovine. To me je valjda naučio i put kroz nauku, gdje se oslanjam isključivo samo na izvore i činjenice, bez vjerovanja u mitomanske predodžbe.

Krenimo redom, gašenje Željezare i Koksare znači kraj nakon 130 godina tradicije, a kakve su posljedice jednostavno je pojasniti podatkom da je bez posla ostalo oko 2.500 ljudi! Takozvana neradna nedjelja, koja zahtjeva modificiranje i prilagođavanje provjerenim modelima poput onog u Sloveniji, dovela je do pada prometa i to je činjenica, ne insinuacija! Ovdje vrijedi istaći kako najjača evropska ekonomija Njemačka, razmatra da nakon više od stotinu godina, preispita doneseni zakon iz 1919. godine, a koji definište neradnu nedjelju. Valjda je Vlada FBiH likvidnija i ekonomski stabilnija od Njemačke, pa ona ide u kontra smjeru.

Namjenska industrija očigledno stagnira, u određenim slučajevima propada! Dozvoliti sebi takvo nešto u ovako turbulentnom i izazovnom geopolitičkom trenutku je nedostatak državničke vizije! Oko nas u regionu svi razvijaju namjensku industriju, naoružavaju se, a Vlada FBiH sumira gubitke!

Zaostala i neadekvatna putna infrastruktura unutar Federacije Bosne i Hercegovine gdje su Bošnjaci većina, osjetna je svima koji putuju našom lijepom državom. Hranjen, koji bi Bosansko-podrinjskom i Kantonu Sarajevo olakšao život i povećao standard, kasni i nema naznaka kada će biti završen. Putevi prema Krajini i Tuzli nisu bili prioritet Vlade FBiH, ali zato jesu oni koji Hercegovinu povezuju sa Hrvatskom!

Diplomatija "ni na Istok ni na Zapad", a da je tako još uvijek vlast slavi kao najveću pobjedu Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kao da nakon toga više ništa ne treba raditi, dok se oko nas dešava politika, a mi je samo posmatramo i čekamo tuđu zaštitu i vjerujemo poput Bećirovića u međunarodne garancije!

U kontekstu zaduživanja, e tu je vlast obuhvatila i Istok i Zapad, zadužujemo se u Londonu, Briselu, a kroz određene aranžmane izgleda da ćemo i u Pekingu. Kamate će plaćati građani u godinama koje su pred nama!

Koliko se diletantski i bez rezone Vlada FBiH odnosila prema krucijalnim pitanjama govori njihovo držanje u kontekstu Južne interkonekcije, koju su u početku odlučno i argumentovano branili, da bi kasnije kada su uvidjeli da su drugoj strani sve dali badava, počeli da se posipaju pepelom i javnosti nude naknadnu pamet.

Možda se iz ovog slučaja i najbolje vidi šta je grupacija predvođena Nerminom Nikšićem i Vojinom Mijatovićem radila tokom prethodnog mandata – ništa!

Odnos prema dijaspori i regionalnim državama gdje žive Bošnjaci, sveden na kurtoazne sastanke i zaključke da može bolje, ali napredak se ne vidi! Bećirović osjeća susramlje prema Bošnjacima iz regiona poput Forte, ali javno se ne distancira od Bošnjaka i bošnjaštva poput Forte. Ipak, ostat će zabilježen sastanak Bećirovića sa političkim predstavnicima Bošnjaka iz regiona, kada Bošnjacima Kosova nije želio izaći u susret i fotografisati se/snimiti se za potrebe kampanje popisa stanovništva. U Sandžaku ga s druge strane, ne možemo zamisliti ni u svojstvu turiste.

O svim propustima u prethodnom mandatu aktuelne vlasti bi se mogao napisati dobar naučni rad s referencama koje ukazuju na nestručnost i opredjeljenost za zaduživanja, ali na ovom mjestu nemamo prostor za ukazivanje na sve propuste vladajuće političke elite, koja je u konačnici oslabila Bošnjake i njihovu teško stečenu političku poziciju.

Sve navedene teze u ovom tekstu su podložne provjeri čitateljima, koji veoma lahko mogu uvidjeti u kojem smjeru nas je odvela servilna politika Trojke i partnera. Shodno tome, važno je zaustaviti dalju dekadenciju i krenuti sa popravljanjem načinjene štete!