Adisa Hadžihalilović obnaša dužnost potpredsjednice švedske političke stranke “Partiet Nyans”, koja se ističe po tome što se u njenom rukovodstvu nalaze još tri Bošnjaka: Elvir Begić, Sead Busuladžić i Mehmed Hamzić. S potpredsjednicom stranke “Partiet Nyans” Adisom Hadžihalilović razgovarali smo o važnosti političkog aktivizma Bošnjaka u dijaspori, stanju u Švedskoj, političkoj situaciji na Balkanu...

Govoreći o motiviranosti za bavljenjem politikom, Hadžihalilović kaže da je od rane mladosti bila zainteresirana za međuljudske odnose, sociologiju i psihologiju, a činjenica da je bosanskog porijekla i da je dijete koje je direktno bilo izloženo političkim igrama i ratu rodila je veliko interesiranje za uređenja društva i demokratske procese.

“Složit ćete se da mi kao nacija imamo tragičnu historiju od koje se ledi krv u žilama, ali koja nas je svakako nečemu naučila, a ponajviše nas je naučila tome da nismo i ne smijemo biti bespomoćni i da merhametluk ne dolazi od pasivnosti stanja nego iz blagosti u akciji i otporu protiv nepravde, a za opću dobrobit. U Švedskoj politici sam od 2013. kao aktivistica izučavala društveni sistem, a od 2015. godine član sam socijaldemokrata i prvo ulazim na lokalnom nivou, u općinsko vijeće i vijeće za stambena i infrastrukturna pitanja. Tu funkciju obnašam do kraja 2019, kada napuštam svoje mandate i prelazim u tada novoosnovanu 'Partiet Nyans'”, ističe Hadžihalilović.  

STAV: Jedna ste od rijetkih Bošnjakinja s hidžabom u dijaspori koja je politički aktivna. Koliko je to bila otežavajuća okolnost za Vas ako uzmemo u obzir da na švedskoj političkoj sceni postoje i radikalni desničari?  

HADŽIHALILOVIĆ: Švedska je zemlja vrlo homogenog društva, žene s hidžabom su zasigurno nešto strano i pomalo zastrašujuća pojava koja je postala gotovo politički alat da bi se društvo polariziralo. Mislim da nijedna žena koja nosi hidžab u ovoj zemlji nije pošteđena neugodnosti, posebno posljednjih godina od pojave ISIL-a. Moj hidžab nisam doživjela kao prepreku na mom političkom putu, međutim, na njega se nije gledalo ni kao resurs koji može doprinijeti približavanju i upoznavanju kultura i religija. Na njega se gledalo neutralno i gotovo zanemarujuće, unatoč tome što se stanje u društvu pogoršavalo, a krivac se traži u žrtvi. Desničari otvoreno napadaju manjine ove zemlje, muslimani i doseljenici izvan evropskih zemalja su najviše izloženi kritikama i neosnovanim tvrdnjama, dok ostale partije ne rade ništa da onemoguće taj razvoj događaja, nego bi se moglo reći da imaju isti cilj kao i desničari, ali svoje ciljeve postižu na nešto manje agresivan, a više suptilan način. To rade pod velom jednakosti svih građana, dok se odluke odnose na ograničavanje manjina koje desničari otvoreno napadaju. To je naravno i politička odluka de se ne izgubi glasačko tijelo jer globalna situacija na političkoj sceni ima jak učinak i na državnu politiku švedske.  

 

STAV: Zbog čega ste se baš opredijelili za “Partiet Nyans”?

HADŽIHALILOVIĆ: Moje angažovanje u politici preklapa se s periodom izbjegličke krize u Evropi i neslaganja članica Evropske unije kako će se djelovati da se kriza prevaziđe stvorila su jako nezadovoljstvo kod građana. Tada stranka kojoj sam ja pripadala uvodi nehumane mjere i kontrole da bi smanjila opterećenje koje je potresalo razne odjele izvršne vlasti. Nažalost, tu se ne završava ta dehumanizacija nego se nastavlja s odlukama o privremenim dozvolama, otežanim mogućnostima da se djeca spoje sa svojim roditeljima, procesi i donošenje odluka u migrantskim pitanjima uzimaju enormno dugo vremena, da bi nakon nekoliko godina dobili negativnu odluku, a možda najstrašnija stvar od svega jeste da se na te doseljenike gledalo kao na opterećenje koje švedsko društvo ne želi. Čitava desničarska koalicija svoju migrantsku i integracijsku politiku zasniva na ograničenjima i optuživanju migranata za probleme na svim nivoima, od problema sa zdravstvom do kriminalitete i školstva. Kao da vlasti nemaju nikakva ovlaštenja i kao da je taj mali procenat ljudi koji je u ovoj zemlji jedan kratak period stvorio probleme preko noći svojim prisustvom. Zbog takvih reakcija vlasti, koja je ljevičarska u većini pitanja, ja se odlučujem za ovu partiju, koja je partija svih manjina ove zemlje. Ona ima za krajnji cilj da se demokratski procesi poštuju i da manjine ne budu uskraćene od svojih prava nego da većine daju priliku manjinama na ravnopravnosti i jednakosti u svim aspektima. To i jeste smisao demkratije, ali kada vlast izgubi kompas, onda se traži žrtveno janje da bi se ostalo na vlasti. Partija kojoj pripadam ima fokus da kriminalizira islamofobiju i afrofobiju, kao i antisemitizam, zatim da poboljša stambenu politiku, centralizaciju zdravstva, kao i školstva, potom integracije i kriminalitet. Mislim da je naš politički program sveobuhvatan i da je fokusom na rješavanje aktuelnih problema prihvatljiv ne samo švedskim i doseljenicima nego i većinskom stanovništvu. Mogli bismo reći da je cilj “Partiet Nyans” da baš, kako i sam naziv govori, nijansira političku scenu i da smanji politički vakuum uvođenjem reprezentativne demokratije.  

STAV: Kakvim vidite politički aktivizam Bošnjaka u dijaspori?  

HADŽIHALILOVIĆ: Stava sam da svaki Bošnjak i Bošnjakinja trebaju da su upućeni u političku situaciju zemlje u kojoj žive i djeluju. Politika je nešto što je ključno za svako društvo i za budućnost naše djece i novih generacija. Dijaspora ima kapacitet i kadar da bude ravnopravan dio društva zemlje u kojoj žive. Poznato mi je da se bošnjački narod umorio i ratnim događajima i poslijeratnom situacijom, ali nove generacije sa svojim identitetom, kreativnošću  i željom za bolju budućnost svakako imaju jaku snagu i trebaju samo da uzmu prostor koji im pripada. Nažalost, ja imam iskustvo da djelovanje u postojećim strankama može otežati put ka uspjehu zbog nedostatka interesiranja za promjene koje su neophodne za zdravo društvo, a tiču se manjih grupa. Švedska je imala najmlađu ministricu školstva porijeklom iz Bosne i Hercegovine, pripada socijaldemokratima, koja je svojevremeno javno izjavila da se u Švedskoj rukuje bez obzira na to kojoj vjeri pripadali i na taj način umanjila prava muslimana koji se ne rukuju u određenim situacijama. To se može argumentirati pravom na jednakosti, ali pravo jednakosti se ne gradi na prisiljavanju jednakosti nego mogućnosti jednakog djelovanja bez obzira na različitosti. To što želim reći jeste da, ako političko djelovanje bude ograničeno, uvijek postoji mogućnost za novu partiju i djelovanje na političkoj sceni na principu vrijednosti i uvjerenja koje možete zastupati.  

 

STAV: U Švedskoj živi oko 150.000 hiljada građana porijeklom iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka. U kojoj mjeri oni mogu pomoći svojoj domovini?  

HADŽIHALILOVIĆ: Švedska je tokom rata, a i poslije, primila izvjestan broj ljudi s Balkana, tako i iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Postoji veliki interes te grupe za kontakt i saradnju s matičnom državom, a to se može primijetiti i kroz politički program partije kojoj pripadam. Mi želimo da uvedemo negiranja Genocida u Srebrenici za kažnjivo djelo i da se to tretira kao prekršaj, pored toga, želimo da Bosna i Hercegovina bude članica Evropske unije i da se započne proces priključenja. Stava sam da se još mnogo toga može postići saradnjom i da se ta saradnja možda treba definirati i od strane domaće vlasti.  

STAV: Razgovarate li sa svojim kolegama političarima o situaciji u Bosni i Hercegovini? Kakav je njihov stav o napadima na državnost Bosne i Hercegovine?  

HADŽIHALILOVIĆ: Naravno da pratimo političku situaciju u Bosni i Hercegovini i da pričamo o generalnom stanju, kao i aktuelnom stanje povodom zadnjih dešavanja. Najlakše je injektirati jedno društvo mržnjom i nesuglasicama, za to ne treba biti ni političar, ali to omogućava samo ličnu dobit, nikako dobrobit zemlje. Umjetnost je izgraditi zdravo društvo na ostavštini rata, a to se još nije dogodilo, ali ja sam optimista i vjerujem da globalnim osvještavanjem društava, prihvatanjem onoga što se desilo kao jedna velika škola za sve i postavkom ljudi koji su u stanju da se fokusiraju na zajedničke interese i prava svih građana Bosna i Hercegovina može napraviti velike promjene.