Vrijeme je za novi Bliski istok. Ovakav je natpis prošlog mjeseca osvanuo na ogromnom bilbordu u Tel Avivu. No, iza optimistične poruke krije se kompleksna igra moći između Washingtona i Tel Aviva.

Uključivanje novih zemalja

Nakon nedavnog dvanaestodnevnog sukoba između Izraela i Irana, ponovno se otvara mogućnost proširenja Abrahamovog sporazuma na Bliskom istoku. Sjedinjene Američke Države i Izrael su, odmah po okončanju sukoba, izrazili hitni optimizam glede širenja ovog okvira.

Postoji potencijal za uključivanje novih zemalja poput Sirije, Saudijske Arabije, Omana i Libana, što bi značajno promijenilo geopolitičku sliku regije. Ostaje da se vidi hoće li ovaj optimizam rezultirati konkretnim potezima i hoće li se navedene države zaista pridružiti sporazumu.

Izraelski premijer

Netanyahu: Palestinci trebaju imati slobodu izbora da napuste Gazu, nikoga ne protjerujemo

Najprije je, zahvaljujući intervenciji Sjedinjenih Američkih Država, došlo do pauze u direktnim neprijateljstvima između Izraela i Irana, čime je resetirana regionalna ravnoteža. Taj je period iskorišten za pokretanje pregovora o normalizaciji između američkih i izraelskih lidera. Naposljetku, okrenuli su se institucionalnim i diplomatskim polugama kako bi učvrstili antiteheransko savezništvo, postavljajući temelje za potencijalno dugoročnu promjenu u regionalnoj dinamici.

Srž ovog pristupa leži u formalizaciji antiiranskog savezništva putem priznanja i legitimizacije Izraela. Promoviranjem izraelske normalizacije kao regionalnog standarda, Washington i Tel Aviv nastoje ugraditi opoziciju Iranu u širi i trajniji regionalni poredak.

Novi regionalni poredak

Brzi američki udar na iranska nuklearna postrojenja, koji je uslijedio nakon izraelskih operacija, značajno je oslabio vojnu strategiju Teherana i potvrdio američku vojnu dominaciju. Ovo resetiranje ravnoteže snaga daje Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu značajan diplomatski kapital da insistiraju na široj arapsko-izraelskoj normalizaciji dok je Iran u defanzivi.

S povratkom Trumpa u Bijelu kuću, primjetan je koncertiran napor da se "vojne pobjede" pretoče u trajni politički poredak. Američki kreatori politike vide prošireni okvir Abrahamovog sporazuma kao okosnicu novog regionalnog sigurnosnog aranžmana. Cilj je ujediniti Izrael, zaljevske države i druge regionalne partnere pod američkim nadzorom kako bi se odvratila svaka buduća iranska agresija.

Javno mnijenje i sigurnosni rizici

Međutim, dobivanje podrške arapskog naroda za ovakav razvoj događaja moglo bi biti znatno teže. Nedavno istraživanje Arab Barometer iz marta 2024. godine otkriva značajan otpor. Čak 98 posto Saudijaca izrazilo je negativno mišljenje o proširenju normalizacije na svoju zemlju, s tek 2 posto podrške. Slične su brojke i u Libanu. Iako se situacija razlikuje u Omanu, gdje 39 posto podržava, a 61 posto se protivi normalizaciji, opći trend ukazuje na značajan jaz između političkih aspiracija i javnog mnijenja.

Opasne namjere

"Dobrovoljna migracija": Izrael planira izgraditi "humanitarni grad" u Rafahu kako bi preselio Palestince

Istovremeno, intenzivirani napadi Huta u Crvenom moru dodatno kompliciraju sigurnosni budžet zaljevskih država u pogledu bližih veza s Izraelom. Ovi napadi primorali su stotine brodova da preusmjere put oko Rta dobre nade, što je rezultiralo dodatnim danima tranzitnog vremena i milijardama dolara ekstra troškova za gorivo, osiguranje i otpremu po putovanju. Ova situacija postavlja dodatne izazove i otvara pitanja o dugoročnoj stabilnosti i troškovima povezivanja u širi regionalni sigurnosni aranžman.

Potencijalni potpisnici Abrahamovog sporazuma

Proširenje Abrahamovog sporazuma na nove potpisnike ambiciozan je cilj Washingtona i Tel Aviva, no svaki od potencijalnih kandidata suočava se s jedinstvenim izazovima. Pogledajmo detaljnije ključne aktere i prepreke koje stoje na putu normalizacije.

Saudijska Arabija ostaje najznačajniji potencijalni potpisnik, ali formalno pristupanje u bliskoj budućnosti i dalje se čini malo vjerovatnim. Rijad je više puta uvjetovao normalizaciju s "kredibilnim napretkom prema palestinskoj državi", pozivajući se na Arapsku mirovnu inicijativu. Izričito inzistiraju na dogovorenim parametrima za rješenje dvije države i čvrstim američkim sigurnosnim garancijama prije bilo kakve javne ceremonije potpisivanja.

Eskalacija napada

Američko-izraelsko ciljanje Irana: Plan Trumpa i Netanyahua za odvraćanje pažnje svijetu od genocida u Gazi?

Štaviše, saudijski donositelji odluka i dalje pažljivo razmatraju odnose s Iranom, gdje su i komunikacija i strateško nadmetanje aktivni. Nagli prelazak ka Izraelu bio bi politički i regionalno opasan. Glavne prepreke za Saudijce su: palestinski preduvjet - jasan, provediv putokaz ka državnosti, američke odbrambene garancije - moraju biti prihvatljive Rijadu, balansiranje s Iranom - upravljanje osjetljivom ravnotežom s Teheranom i senzibilitetima domaćeg vjerskog establišmenta.

Kontakti iza kulisa

Sirija vjerovatno predstavlja najneposredniji izgled među četiri zemlje. Iza kulisa, kontakti, navodno posredovani od strane američkih, egipatskih i jordanskih izaslanika, fokusirali su se na sekvenciranje normalizacije s djelomičnim izraelskim povlačenjem s Golanske visoravni i faznom ekonomskom pomoći za rekonstrukciju.

Javna otvorenost privremenog predsjednika Ahmeda al-Share za indirektne razgovore, uparena s vlastitim strateškim interesom Washingtona za slabljenje iranskog uporišta u Siriji, dala je zamah ovim diskusijama. Glavne prepreke za Sirijce su: status Golanske visoravni i teritorijalni suverenitet, te pozicija Damaska u odnosu na Teheran i Hezbollah.

Imaju uvjete

Lider poručuje: Hezbollah je spreman na mir, ali nećemo položiti oružje dok traje agresija Izraela

Oman se dugo pozicionirao kao diskretan posrednik, a ne kao direktan kandidat za normalizaciju. Njegova povijesna neutralnost i dobri odnosi s Iranom, SAD-om i Izraelom znače da bi, iako bi mogao unaprijediti svoj ured za vezu u Izraelu u ambasadu, javno pristupanje Abrahamovom sporazumu riskiralo otuđenje ključnih partnera u Teheranu i unutar domaće, konzervativne politike.

Dodatno, uloga Omana u jemenskom ratu i njegov utjecaj na Hute, koji posljednje 2,5 godine napadaju Izrael, mogli bi izazvati daljnje komplikacije.

Glavne prepreke za Oman su: očuvanje osjetljive ravnoteže u odnosima s Iranom, ograničena podrška javnosti za normalizaciju unutar zemlje i nedostatak snažnih ekonomskih poticaja kakvi su ponuđeni susjedima poput UAE-a i Bahreina.

Liban ima najnižu mogućnost za pristupanje. Političke institucije zemlje ostaju duboko rascjepkane, a Hezbollah se žestoko protivi svakom približavanju Izraelu iz ideoloških i strateških razloga. Čak bi se i prozapadna vlada borila da se nosi s domaćim reakcijama i sigurnosnim rizicima formalnih veza.

Put ka ratu

Da li SAD i Izrael planiraju drugi napad na Iran? Mossad i američki WINEP ne miruju

Iako je materijalna moć Hezbollaha možda smanjena nakon oktobra 2023., njegovo ukorijenjeno prisustvo u politici, birokratiji, pa čak i dijelovima vojske, opstaje. To omogućava grupi da djeluje sa strateškom suzdržanošću dok održava odlučujući utjecaj. Ova strukturalna ukorijenjenost pojačava njeno pravo veta na odluke vanjske politike, dodatno komplicirano krhkošću vladajućih koalicija i neriješenim sporovima oko pomorskih i graničnih demarkacija s Izraelom.