S profesorom dr. Mujom Begićem razgovarali smo povodom predstavljanja njegovog najnovijeg istraživačkog djela Nastanak i djelovanje Autonomne pokrajine Zapadna Bosna.

STAV: U kojoj je mjeri do sada istražena ova problematika, šta Vas je motiviralo da pišete o tome i koja nova saznanja donosi Vaša knjiga?

BEGIĆ: Problem nastanka i djelovanja APZB  obrađivan je u nekoliko knjiga, koje nisu u značajnoj mjeri obrađivale i doticale se brojnih pitanja koja bi dale odgovore o nastanku i djelovanju ovog secesionističkog projekta. U našoj akademskoj i široj javnosti dolazilo je do pogrešnih interpretacija ovog fenomena. Često je pogrešno formuliran sukob jedinica Armije RBiH i Narodne odbrane APZB nazivajući ga međubošnjački ili međumuslimanski sukob, što ni u kom slučaju nije bilo. Ovo je bio jedan mnogo širi projekt u koji su bile uključene Savezna Republika Jugoslavija, Republika Hrvatska i dio međunarodne zajednice predvođene lordom Davidom Owenom.

Ovdje je bila klasična izdaja, klasična secesija i klasično zajedničko, udruženo djelovanje, s ciljem nestanka bošnjačkog naroda. Fikret Abdić samo je marioneta. Autonomija nije njegova izvorna i originalna ideja. On je samo bio pijun već prokazane velikosrpske politike. Ova ideja je nastala, operacionalizirana i u konačnici realizirana u Beogradu. Imala je zdušnu podršku u Zagrebu. Nažalost, imala je ogromnu podršku međunarodne zajednice. Ovdje je izvršena brutalna agresija. Mi smo se odbranili uprkos pet srpskih korpusa i uprkos secesiji.  Bosna i Hercegovina je opstala, a ovaj narod je pokazao ko je i koliko vrijedi.

Dosadašnja pisanja o nastanku i djelovanju APZB su, uglavnom, bila bazirana na sjećanjima pojedinih aktera i na ograničenoj i nedovoljno korištenoj arhivskoj građom. Sam Fikret Abdić je napisao knjigu o tome. Nastanak i djelovanje APZB još dugo će biti predmet istraživanja, rasprava, ocjena, kvalifikacija i različitih mišljenja u odnosu na suštinu nastanka i djelovanja APZB i posljedica koje su proizišle iz ovog protivustavnog, nerazumnog i nepotrebnog projekta na prostorima tadašnjeg Bihaćkog okruga.

Kao glavni cilj za pisanje ove knjige bio mi je da događaje nazovemo pravim imenom i da kroz brojnu arhivsku građu različite provenijencije pokušam iz naučnog ugla obraditi ovaj secesionistički čin. S druge strane, ovom knjigom sam želio pokazati svu silinu borbenih djelovanja u zaštićenoj zoni UN-a Bihać, koja je bila u opsadi 1.201 dan. Borba Armije RBiH protiv dijelova pet srpskih korpusa (1. i 2. krajiški korpus VRS, lički, kordunski i banijski korpus Vojske Republike srpske krajine) i snaga NO APZB u uslovima opsade jeste fenomen koji treba istraživati i izučavati šire. Istovremeno, kroz knjigu sam želio pokazati kolika je na ovim prostorima bila spremnost da se bori za državu Bosnu i Hercegovinu. Često sebi postavljam pitanje da li smo danas spremni da branimo Bosnu i Hercegovinu kao Krajišnici u toku agresije.

STAV: Knjiga Nastanak i djelovanje Autonomne pokrajine Zapadna Bosna jeste opširno i kvalitetno urađeno djelo. Kojim ste se metodama služili u istraživanjima i odakle ste crpili neophodnu građu?

BEGIĆ: Ova studija je naučno-istraživački projekt koji je trebalo sagledati s više aspekata. Morala se izvršiti cjelovita analiza vojnih, političkih, pravnih, socioloških pitanja kako bismo dali odgovore na ona ključna pitanja. Sve ovo bi bilo nemoguće bez brojnih izvora, građe i dosadašnjih pisanja o ovom projektu. Većina građe odnosi se na dokumente Vojske Jugoslavije, Vojske Republike Srpske, Vojske Republike Srpske krajine, Narodne odbrane APZB, građe iz arhiva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i drugih izvora. Osim toga, korištena je građa sa suđenja pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju iz više predmeta, arhivske građe Županijskog suda u Karlovcu i druge građe.

STAV: Kroz svoja istraživanja analizirali ste oko 15.000 stranica. Ima li nešto što Vas se posebno dojmilo i što je dodatno zaintrigiralo Vašu radoznalost?

BEGIĆ: Moje višegodišnje istraživanje i prikupljanje građe rezultiralo je analizom i obradom više hiljada stranica dokumenata. U knjizi su prvi put objavljeni brojni dokumenti s kojima nije upoznata naša naučna i šira javnost. Prilikom prikupljanja i analize ove građe naišao sam na dokumente koji govore o planovima najvišeg vrha SRJ koji se odnose na prostore tadašnjeg Bihaćkog okruga, o važnosti ovog kraja za njegovo zauzimanje ili uništenje. Iako sam bio aktivni sudionik tih događaja, obavljajući značajne komandne dužnosti u 5. korpusu ARBiH, pronalaskom brojnih dokumenata zapravo sam shvatio da gotovo ništa nisam znao o pripremama, planovima, snagama i sredstvima koja su bila usmjerena na uništavanje 5. korpusa ARBiH. Oni koji budu čitali knjigu moći će čitati o ulozi SRJ, Republike Hrvatske, vojnih i policijski struktura, operacijama “Pauk”, “Mač 1”, o operaciji “Tigar – Sloboda '94”. Moći će naći brojne dokumente koji govore čiji je i gdje je nastao taj projekt.

STAV: Da li se moglo spriječiti stvaranje paradržavne tvorevine APZB? Ko je ovdje najviše zakazao i na koji način?

BEGIĆ: Danas kada imamo na raspolaganju brojne dokumente, sudske presude i vremenski otklon može se objektivno sagledati i analizirati ukupnost ovog fenomena i dati kvalitetni zaključci. Autonomna pokrajina Zapadna Bosna ne bi mogla opstati kao samostalni politički niti vojni subjekt bez pomoći iz Zagreba i Beograda. Sigurno je da se moglo i drugačije reagovati i djelovati i da bi rezultati ovog secesionističkog čina bili drugačiji. Izostalo je odlučno djelovanje kako državnih, tako i lokalnih političkih i vojnih struktura. Ja bih rekao da su krive procjene u početku nastanka i djelovanja APZB i nepoduzimanje adekvatnih mjera omogućile da se ideja APZB operacionalizira.

STAV: Krajišnicima često prebacuju odgovornost za nastanak Abdićeve paradržavne tvorevine, međutim, sasvim je očito da su u njegovo tzv. “šejtansko kolo” bili upleteni pojedinci iz drugih krajeva BiH, pa čak i iz drugih zemalja. Možete li nešto reći o tome?

BEGIĆ: Ideja o nastanku APZB nije originalna ideja Fikreta Abdića. Prije toga stvoreno je nekoliko srpskih autonomnih oblasti, ali i hrvatskih, koje su u svojoj osnovi bile protivustavni projekti. Cilj ovih projekata bila je destrukcija Bosne i Hercegovine kao države. Na tom fonu i po tom obrascu uz mentorstvu i podršku Beograda, Zagreba, Pala i Gruda, Fikret Abdić je krenuo u realizaciju ovog projekta. Svakako je imao i djelimičnu podršku međunarodne zajednice. Ako se samo Krajišnicima prebacuje odgovornost za nastanak APZB, mislim da je to pogrešno. S druge strane, treba postaviti pitanje ko je porazio ovu ideju na vojnom i političkom planu.

Suprotstavljanje srpskoj agresiji na Bihaćki okrug, borba sa secesionističkom politikom, spremnost da su puca u oca, sina, brata, da se odrekne svega za državu Bosnu i Hercegovinu pokazuje koliko Krajišnici vole svoju domovinu. Na koncu, 5. korpus je, oslobađajući krajiške gradove, oslobađajući 3.500 km2,  primjerom pokazao svoje herojstvo i patriotizam. Krajišnici su sami, zahvaljujući svom junaštvu i ustrajnosti, porazili bolesnu ideju o autonomiji.

Nažalost, ostale su posljedice. Pored ljudskih gubitaka i materijalnih razaranja, najveće posljedice ove pogubne politike jesu da je ideja o APZB djelimično uništila povjerenje, pokidala rodbinske i komšijske veze i ostavila trajni pečat na ovim prostorima. Ovdje su podjele vidljive i danas. Potrebno je naći odgovor na pitanje ko i šta treba učiniti da rane zacijele, da se vrati povjerenje i obnove rodbinske i komšijske veze.