Gazi Husrev-begove biblioteka oprostila se od jednog izuzetnog kolege, prijatelja i velikog čovjeka, Housseina Lutumbe Mankangua poznatijeg kao hadžija Abas, koji nakon dugogodišnjeg predanog rada odlazi u zasluženu penziju. Hadžija Abas je osoba koja je obilježila Biblioteku na toliko posebnih načina, postajući primjer istrajnosti, dobrote i topline.
Abas Lutumba je odrastao u Kongu u kršćanskoj porodici, a nakon što se kao mladić zainteresirao za islam, odlučio je krenuti na sudbonosni put kako bi saznao više o principima vjere koju je prihvatio. Nakon boravka u nekoliko zemalja, sudbina ga dovodi u Bosnu i Hercegovinu gdje je završio Gazi Husrev-begovu medresu. Put koji je odabrao nije bio jednostavan. Ostavio je porodicu, prijatelje, poznati krajolik svog djetinjstva i krenuo ka nepoznatom. Posebna snaga njegove ličnosti, čelična volja i nepokolebljiva vjera u Allaha, džellešanuhu, kojom je uvijek zračio, bili su samo neki od razloga zbog kojih smo ga svi poštovali i voljeli i koji su mu pomagali na putu koji je odabrao.
Njegov dom postalo je Sarajevo u kojem je proživio skoro cijeli život, a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci radio je više od 35 godina. Obavljao je dužnost noćnog čuvara a kasnije pomoćnika u Odjelu za konzervaciju i restauraciju.
Uspješno se prilagodio kolektivu, ali i bosanskom ambijentu i društvu koje mu je u početku bilo strano. Njegova posebnost nije bila samo u tome što je dolazio izdaleka već i u karakteru, iskrenoj brizi za svakoga i nenametljivoj toplini i radoznalosti. Pored kolegica i kolega u Biblioteci, njegov odlazak sigurno će primijetiti i džemat Begove džamije, kojem se priključivao kad god je mogao i po tome svima služio kao primjer.
Hadžija Abas je ovdje izgradio i svoj privatni život, sagradio je kuću, zasnovao porodicu i dom, a u Biblioteci je stekao prijatelje, ali i veliki krug poznanika među korisnicima Biblioteke.
“Zahvalnost mu dugujemo i zbog još jednog, hrabrog čina. Naime, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992-1995, u najtežim trenucima za naš grad i državu, iako je imao priliku da ode, hadžija Abas je odlučio ostati i dijeliti sudbinu sa svojim kolegama i komšijama. Ostao je pod opsadom, rizikujući svoj život da bi bio dio zajednice za koju je vezao svoj životni put. Njegova odluka da ostane u opkoljenom Sarajevu predstavlja trajno svjedočanstvo njegove nesebičnosti, hrabrosti i istinske odanosti”, navode iz Gazi Husrev-begove biblioteke.
