Kako je navedeno u prijedlogu zakona koji će se naći pred entitetskim zastupnicima, predviđa se jedinstven pristup očuvanju jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma kao nematerijalnog kulturnog nasljeđa, a što podrazumijeva obavezu svih organa, organizacija i drugih pravnih lica da, prilikom korištenja ćirilice u pravnom prometu, koriste standardizovani oblik ćiriličkog pisma.

Takođe, kulturne i druge manifestacije koje se finansiraju ili sufinansiraju iz javnih sredstava, obavezne su da imaju logo i naziv manifestacije ispisan na ćirilici.

Predviđene su i određene poreske i administrativne olakšice za preduzeća i druge subjekte koji se odluče da u svom poslovanju koriste ćirilicu, a za one koji ne budu poštovali zakonske odredbe, propisane su prekršajne novčane kazne od 1.000 do 5.000 KM.

U razlozima za donošenje ovog zakona, navodi se da će imati pozitivan utjecaj jer se "osigurava zaštita i očuvanje jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma kao nematerijalnog kulturnog nasljeđa", te prenošenje budućim generacijama.

"Zakon će imati pozitivan utjecaj i na obrazovanje iz razloga što podstiče pravilno izražavanje, poznavanje i pravilnu upotrebu jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma" objasnio je predlagač.

No već na prvi pogled je jasno da ovaj zakon u sebi nosi i diskriminatorne elemente jer u nepovoljan položaj stavlja sve one koji ne govore srpski jezik. Iako su i bosanski i hrvatski jezik službeni jezici manjeg bh. entiteta, sve organizacije koje se sufinansiraju iz javnih sredstava morat će imati logo i naziv na ćirilici. To je dvostruka diskrimnacija, jer ne samo da Bošnjaci i Hrvati koji žive na prostoru manjeg bh. entiteta pune budžet baš kao i Srbi, a za to dobijaju ovakve zakone, već će sada i njihove organizacije i manifestacije morati da imaju logo i naziv na ćirilici.

Također, preduzeća u vlasništvu osoba koje ne koriste ćirilicu neće dobiti poreske i administrativne olakšice, a moguće je da će i biti kažnjavani novčanim kaznama. Da li su to ti "pozitivni utjecaji" koji se očekuju i u školstvu gdje su bošnjačka djeca već diskriminirana jer im se ne dozovoljava da se u vlastitoj domovini i na pradjedovskom ognjištu obrazuju na svome bosanskom jeziku? 

Već sada je jasno da ovaj zakon ima malo veze sa očuvanjem srpskog, a mnogo više sa marginalizacijom bosanskog i hrvatsko jezika.