Pad vlade Bashara al-Assada pred ofanzivom pobunjeničkih milicija koje su u nedjelju zauzele glavni grad te zemlje otvorio je novo razdoblje neizvjesnosti u Siriji. Milicija koja je vodila operaciju, Hayat Tahrir Al Sham (HTS, bivši ogranak Al Qaide), tvrdi da ima planove za političku tranziciju u civilnu vladu koja uključuje sve manjine u zemlji.

Međutim, ostaje nejasno hoće li savezničke milicije koje su učestvovale u ofanzivi, uglavnom islamističke frakcije koje podržava Turska, zadržati svoju podršku u ovoj novoj fazi. Čelnik HTS-a Abu Mohamed Al Jolani dao je intervjue stranim medijima kako bi objasnio svoj projekat, pokušavajući dobiti međunarodni legitimitet.

Njemu i njegovoj organizaciji otisnuta je etiketa terorističke organizacije, što bi moglo omesti priznavanje novih struktura vlasti koje su dogovorene nakon Assadovog odlaska. S obzirom na brzo napredovanje pobunjenih militanata, koji su svrgnuli vladu u samo 12 dana, nije jasno kakav odnos HTS ima s kurdsko-sirijskim milicijama prisutnim na sjeveroistoku zemlje ili da li strane zemlje poput Rusije, Sjedinjenih Država, Irana ili Turske ostaju na sirijskom tlu.

Usred svih ovih pitanja, postoji zabrinutost da će vakuum moći koji je ostavio Assad dovesti do haosa i dodatnog nasilja u zemlji. Sirija otvara novu stranicu u svojoj historiji i mora se suočiti s nekoliko problema.

HTS je milicija koja duže od pet godina vlada u gradu Idlibu, koji je donedavno bio bastion opozicije protiv Assada. Ima iskustva u stvaranju vladinih struktura u nestabilnim okolnostima - uspješno je implementirala sistem praćenja zdravlja tokom pandemije - ali nije oslobođena optužbi nevladinih organizacija za zloupotrebu i autoritarnost.

Nakon što je u nedjelju objavila pad Assada, koalicija pobunjeničkih snaga pozvala je na smirivanje objavom projekta obnove zemlje. "Velika sirijska revolucija prešla je iz faze borbe za svrgavanje Assadovog režima u borbu za zajedničku izgradnju Sirije koja je opravdana žrtvama svog naroda", rekla je koalicija pobunjeničkih snaga u priopćenju o prenosu vlasti.

Zauzimanjem Halepa, drugog najvećeg grada u Siriji, u prvim danima ofanzive, njihov vođa Jolani je poslao tim u grad da procijeni potrebe građana te je bio otvoren u pogledu mogućih pritužbi na njegovu operaciju. Ponudio je elektranu timu stručnjaka i na tom području rasporedio sigurnosne snage, uz naredbu da ne nose borbeno oružje i uniforme kako ne bi prestrašili civilno stanovništvo. Takođe je inzistirao na izbjegavanju pod svaku cijenu moguće pljačke ili uništavanja javne infrastrukture pod prijetnjom kazne i ponovio svoju predanost manjinama u zemlji. Iako je Jolani izjavio da nema namjeru vladati i da će vlast prepustiti civilnoj vladi, još nije iznio detalje o tome kako će se taj proces provesti. Za sada su vlade u regiji poslale pozitivne poruke uoči događaja i pozvale na političku tranziciju koja uključuje sve strane.

Neizvjesna je i budućnost kurdsko-sirijskih milicija. Sirijske demokratske snage (SDF), koje su većinom Kurdi i maju podršku SAD-a u borbi protiv Islamske države, doživjele su nazadovanje posljednjih dana, suočene s prijetnjom snaga koje podržava Turska i koje su pokrenule operacije za zauzimanje nekoliko teritorija na sjeveru i sjeveroistoku zemlje. Tome se pridodaje ponovno oživljavanje takozvane Islamske države, koja bi se usred haosa i vakuuma moći koji je ostavio Assad, mogla pokušati ponovno aktivirati u središtu zemlje.

Ankara kurdsko-sirijske milicije smatra samo produžetkom kurdskih separatista prisutnih u Turskoj - koje smatra terorističkim organizacijama - i pokušala ih je odgurnuti od svoje granice raspoređujući svoje snage na nekoliko tačaka u sjevernoj Siriji. Posljednjih sati, dok su hiljade civila slavile pad Assada na ulicama gradova na zapadu zemlje, u Manbiju, sjeveroistočno od Halepa, snage koje podržava pokrenule su ofanzivu protiv kurdsko-sirijskih milicija.

 

 

U međuvremenu, teroristička grupa PKK/YPG, koja je držala pod kontrolom neka područja u Siriji nakon intenziviranja sukoba 27. novembra, potisnuta je nakon oslobađanja Manbija i područja duž Deir ez-Zor fronta, javlja Anadolu.

Tokom sukoba u Siriji 27. novembra, pošto su snage lojalne režimu Bashara al-Assada brzo izgubile kontrolu u zemlji, teroristička organizacija PKK/YPG proširila je svoju kontrolu nad mnogim istočnim naseljima koja su prethodno napustile režimske snage.

Nakon opkoljavanja Damaska ​​i pada režima Bashara al-Assada, plemenske snage iz Deir ez-Zora, u saradnji sa grupama koje su zbacile režim, počele su potiskivati ​​terorističku grupu PKK/YPG duž linija fronta Deir ez-Zor i Eufrat. Ove snage su uspjele istjerati terorističku organizaciju PKK/YPG iz glavnog grada provincije Deir ez-Zor, kao i okruga Al-Bukamal i Al-Mayadin duž granice između Iraka i Sirije.

Opoziciona Sirijska nacionalna armija (SNA) u ponedjeljak je oslobodila okrug Manbij od terorističke grupe PKK/YPG koju podržavaju Sjedinjene Američke Države (SAD), očistivši najveće uporište terorista zapadno od rijeke Eufrat. U međuvremenu, teroristička grupa PKK/YPG pucala je na antirežimske demonstrante u provinciji Raqqa, ranivši četiri osobe.

Region koji se proteže od centra grada Deir ez-Zora do Al-Bukamala, u blizini granice između Sirije i Iraka, bio je u velikoj prisutnosti grupa koje podržava Iran. Dok je gotovo sva zemlja istočno od rijeke Eufrat u Deir ez-Zoru bila pod kontrolom terorista PKK/YPG, glavni grad provincije i druga ruralna područja držali su snage Assadovog režima i grupe koje podržava Iran.

Iranska revolucionarna garda održavala je koridor za opskrbu kroz Irak prema Siriji, s pristupom centru Deir ez-Zora preko Al-Bukamala, olakšavajući iranski doseg u unutrašnjost Sirije.

kada su Rusi u pitanju, Moskva je izgubila značajno kada je u pitanju njeno prisustvo na Mediteranu, a posljedice tog gubitka su još neizvjesne, dok je utjecaj Irana u regiji oslabljen padom Assada u Siriji, državo koju je Teheran koristio kao opskrbnu mrežu za milicije koje djeluju pod njenim utjecajem. Bez kontrole ruta za Liban kroz Siriju, sposobnost Irana da ojača Hezbollah, oslabljen nakon 13 mjeseci rata protiv Izraela, ozbiljno je ograničena.

Nakon povlačenja Assadovih snaga s juga zemlje, Izrael je odlučio pojačati svoju prisutnost na okupiranoj Golanskoj visoravni i zauzeti susjednu planinu. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu posjetio je okupirano područje kako bi proslavio pad Assada i poslao poruku protiv njegovog saveznika, Irana, ponavljajući potrebu zaštite ovog područja nakon pada režima. Posljednjih mjeseci već je zauzeo tampon zone u regiji pod izgovorom izgradnje sigurnosnog zida. Nakon Netanyahuove posjete, izraelske zračne snage bombardovale su sirijske gradove, navodi Human Rights Watch, koji ima široku mrežu izvora na terenu.

Samo je jedna stvar jasna u Siriji, to da je šiitska osovina doživjela propast. Sve ostalo je neizvjesno. Mnogi su u strahu da će zemlja utonuti u haos sličan onom koji karakterizira Libiju od pada Mohameda Gaddafija 2011. godine. U ovom haosu, međutim, Hayat Tahrir al-Sham će dominirati. Oni su sunitski muslimani kao i velika većina stanovništva Sirije, gdje alavita, kao ni svrgnutog Assada, nema ni 10%. Za sada pokazuju relativnu toleranciju, društvenim mrežama kružile su snimke misa držanih u crkvama u Halepu, prvom većem gradu koji su osvojili te kako na ulicama sreću kršćane i izražavaju poštovanje prema njihovoj vjeri.

Ono što mnogi iščekuju jeste kakav će biti njihov odnos prema Izraelu jer njihova retorika do sada nije bila osobito antiizraelska. Oni će postati opasnost, posebno za Izrael, ako povrate hemijsko oružje koje je Bashar al-Assad imao u svojim skladištima. Ovu je hipotezu već počela koristiti izraelska štampa, pozivajući se na obavještajne izvore.