Mnogo bliže istini su podaci iz Ankete o radnoj snazi. Prema ovim podacima, u 2020. godini u Bosni i Hercegovini aktivnog stanovništva je bilo 1.394.000 osoba od kojih je 1,17 miliona (84,1%) zaposlenih i 221.000 (15,9%) nezaposlenih osoba. Dakle, broj nezaposlenih, prema anketi, dvostruko je manji u odnosu na registrovanu nezaposlenost, dok je istovremeno, broj zaposlenih veći za više od 300.000.

U istom periodu, u neaktivnom stanovništvu bilo je 1,53 miliona osoba. U 2020. godini, stopa aktivnosti bila je 47,7%, stopa zaposlenosti 40,1%, stopa nezaposlenosti 15,9% i stopa neaktivnosti 52,3%. Neaktivno stanovništvo uključuje one koji ne traže posao iz bilo kojeg razloga – penzioneri, učenici, studenti, domaćice i oni koji, jednostavno rečeno, ne žele da rade.

Podaci iz Ankete o radnoj snazi otkrivaju da imamo 300.000 više zaposlenih nego što ih je registrirano, što bi moglo značiti da rade na crno, odnosno oko 200.000 manje nezaposlenih nego što je registrovano, što opet znači da su zaposleni samo nisu registrovani.

Starosna struktura neaktivnih osoba potvrđuje nam ono što već odavno znamo o našem društvu i što je dobrim dijelom posljedica rata. Naime, 26,3 posto nekativnih osoba u starosnoj  je grupi od 50 do 64 godine starosti. U ovoj grupi veliki je broj ratnih vojnih invalida, demobilisanih boraca koji su morali u prijevremenu penziju ili su odustali od traženja posla. Najveću starosnu grupu čine nekativni koji imaju više od 65 godina, uglavnom penzioneri. Prilično velika starosna grupa neaktivnih osoba jesu oni od 25 do 49 godina, njih je 19,4 posto, a ova grupa vjerovatno obuhvata i neke koji su zaposleni na crno, domaćice... Učenika i studenata, dakle starosne grupe od 15 do 24 godine, u nekativnom stanovništvu je 18,2 posto.