Nakon 22 mjeseca saučesništva i šutnje, čini se da su glavni zapadni mediji doživjeli prosvjetljenje u vezi s genocidom u Pojasu Gaze koji se prenosio uživo. Ipak, s obzirom na to da se ova promjena poklopila sa sličnom promjenom retorike zapadnih lidera, nije primljena onako kako su se nadali i kako ne bi trebali biti.
Možda ste primijetili zaokret od gotovo 180 stepeni u načinu na koji zapadni mediji izvještavaju o izraelskim akcijama u Pojasu Gaze. Prije samo nekoliko mjeseci, BBC, Sky News, CNN, AP, pa čak i popularni komentatori poput Piersa Morgana, svi su genocid predstavljali kao izraelski "odbrambeni" rat protiv Hamasa.
Sada, ista ta medijska mašinerija izaziva izraelske zvaničnike, suprotstavlja se cionističkoj propagandi i, u mnogim slučajevima, osuđuje politiku Tel Aviva onakvom kakva jeste, u skladu sa izvještajima grupa za ljudska prava i UN-a.
U četvrtak su BBC, AP, AFP i Reuters čak objavili zajedničko saopćenje u kojem izražavaju zabrinutost za svoje kolege novinare u Pojasu Gaze, navodeći da se "oni (novinari iz Gaze) sada suočavaju sa istim teškim okolnostima kao i oni o kojima izvještavaju".
Dok su neki obasipali hvalospjevima ove medije i ličnosti što su se iznenada suprotstavili, mnogi su to prozreli. Stoga je u svjetlu ovoga važno objasniti zašto je sve ovo, zapravo, performativno i, iskreno, krajnje uvredljivo.
Za početak, čini se da je iznenadna promjena opravdana u zapadnim mainstream medijima na osnovu tromjesečne potpune blokade Gaze od strane Izraela i nedavnih izjava visokih zvaničnika, posebno ministra finansija Bezalela Smotricha.
Da bismo procijenili da li je ovo bila kap koja je prelila čašu i iznenada izazvala buđenje, moramo pogledati koliko je istina da se situacija na terenu u Gazi tako dramatično promijenila.
Što se tiče izjava istaknutih članova vlade izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, očigledno je lažno da je u posljednjih nekoliko mjeseci došlo do bilo kakve veće promjene u retorici. U stvari, dovoljno je samo pogledati podnesak Južne Afrike Međunarodnom sudu pravde (ICJ) krajem decembra 2023. godine da bi se dobio potpuni popis genocidnih izjava.
Kada su se u januaru 2024. godine održala saslušanja o slučaju genocida pred Međunarodnim sudom pravde, jedan od najuvjerljivijih argumenata koje je iznio pravni tim Južne Afrike bila je činjenica da su svi, od izraelskog premijera, predsjednika i ministra odbrane, do medijskih ličnosti, davali genocidne izjave, koje su vojnici na terenu potom protumačili kao naredbe za počinjenje genocida.
Dana 9. oktobra 2023. godine, tadašnji izraelski ministar odbrane Yoav Gallant izjavio je da se njegova vojska bori protiv "ljudskih životinja" i da je "naredio potpunu opsadu Pojasa Gaze. Neće biti struje, hrane, goriva, sve je zatvoreno".
To nas dovodi do sljedećeg glavnog razloga koji se navodi za navodno kolektivno prosvjetljenje u cijelom spektru korporativnih medija, a to je izraelska politika izgladnjivanja. Da, Izrael je nametnuo potpunu opsadu Gaze više od 80 dana, ali tokom tog perioda, koji je uslijedio nakon što je Izrael odlučio proizvoljno odustati od sporazuma o prekidu vatre, do promjene u medijima još nije došlo.
Broj ljudi koji umiru od gladi u Pojasu Gaze nesumnjivo je dostigao nivo kakav ranije nije viđen. Iako treba napomenuti da ovo zapravo nije period kada se dogodio najveći broj ukupnih dnevnih smrtnih slučajeva.
Nije istina ni da je politika izgladnjivanja nešto novo. Sada, kako bi se suprotstavili ovome, neki bi mogli uzvratiti tvrdnjom da je ovaj put to očito rezultat mnogo promišljenijeg pristupa.
Ipak, time bi se zanemarila činjenica da je u aprilu 2024. godine, izraelska vodeća grupa za ljudska prava B'Tselem objavila izvještaj pod nazivom "Izazivanje gladi" u kojem optužuju Izrael da namjerno provodi politike usmjerene na izazivanje gladi; što se zapravo počelo odvijati prije nego što su Izraelci na kraju bili prisiljeni dozvoliti ulazak određene pomoći u Gazu.
Dakle, dolazimo do ovih izjava u kojima se Izrael poziva da dozvoli pomoć Gazi i izražava zabrinutost za novinare.
Osvrnimo se na izjave o zabrinutosti, poput izjava BBC-a, AP-a, AFP-a i Reutersa. Ponovo, razmislimo o ideji da se novinari u Gazi "sada suočavaju s istim teškim okolnostima kao i oni o kojima izvještavaju".
To bi bilo istina da je objavljeno prije 22 mjeseca. Tek "sada" pate zbog okolnosti onih o kojima izvještavaju? Ne. Oni pate potpuno isto kao i ostatak stanovništva od početka genocida.
Ovim novinarima nisu potrebne izjave o zabrinutosti; zaslužuju izvinjenje od BBC-a, Reutersa, AP-a i AFP-a za užasne izvještaje koje su svi objavili tokom genocida, a koji su u mnogim slučajevima poslužili za prikrivanje i opravdavanje izraelskih postupaka.
Izrael je od 7. oktobra 2023. godine ubio najmanje 217 palestinskih novinara, što ovaj rat u Gazi čini najsmrtonosnijim ratom za novinare u ljudskoj historiji. To je više novinara koji su poginuli izvještavajući o genocidu nego što ih je umrlo u Drugom svjetskom ratu i Vijetnamskom ratu zajedno.
Ako promjenu u izvještavanju ovih medija uporedimo s promjenom retorike njihovih vlada, ili barem glavnih političkih stranaka s kojima se slažu, počinje imati smisla šta se ovdje zaista dešava.
Hilary Clinton bila je jedna od zagovornica prevare "Sistematska kampanja masovnog silovanja Hamasa", koja je služila za opravdavanje kontinuiranog klanja civila u ime napada na Hamas, uprkos tome što nije bilo dokaza koji bi podržali ovu tvrdnju. Sada poziva na ulazak humanitarne pomoći u Gazu.
Britanski premijer Keir Starmer također je održao obraćanje u kojem je pozvao na okončanje patnje u Gazi i pozvao Izrael da omogući slobodan protok pomoći u opkoljenu obalnu teritoriju. Istovremeno, međutim, on nastavlja prodavati komponente oružja izraelskoj vojsci i kažnjava aktiviste u zemlji zbog toga što su ometali ulogu industrije oružja u genocidu.
Dovoljno je reći da ovo nije autentično; sve je performativno. Zašto? To se svodi na nekoliko različitih razloga. Prvi je da su razmjere gladi u Gazi postale loša slika za izraelske saveznike. Za razliku od bombardiranja, doslovno ne postoji izgovor koji opravdava sprječavanje dolaska hrane do civilnog stanovništva.
Zatim, tu je i aspekt svega toga koji zapadne vlade i mediji prikazuju kao predstavu, osjećajući da je genocid u svojoj završnoj fazi. Vlade daju prazne izjave, bez stvarnih akcija koje bi ih pratile, dok zapadni mediji pokušavaju spasiti svoj narušeni imidž.
Cijeli svijet je gledao kako svaki medij, nekada smatran zlatnim standardom novinarstva, tako očito laže i radi kao stenografkinja za izraelsko ministarstvo vanjskih poslova. Dakle, sada, da bi postali relevantni po ovoj temi, moraju se predstaviti kao da Izraelce pozivaju na odgovornost.
Ovo im također otvara vrata da počnu oblikovati granice prihvatljivog diskursa o tom pitanju, nakon što je ono očito izmaklo njihovoj kontroli. Od desnice do ljevice, do politički neopredjeljenih, svi glavni influenseri na društvenim mrežama i nezavisni novinari sada upoređuju Izrael s nacistima i ono što se dešava u Gazi nazivaju genocidom.
Ove usporedbe, prije samo godinu dana, smatrane su društveno neprihvatljivim; sada je normalno da ljudi porede Benjamina Netanyahua s Adolfom Hitlerom.
Maska je pala sa zapadnog rukovodstva i njihove korporativne medijske mašinerije. Nije im dozvoljeno da se odjednom pretvaraju kao da nisu saučesnici u genocidu u Gazi.
U najmanju ruku, svi se moraju izviniti, ne vlastitoj javnosti koju su prevarili i lagali, već Palestincima koji su do sada uspjeli preživjeti ovaj holokaust.
(Robert Inlakesh je novinar, pisac i dokumentarista. Fokusira se na Bliski istok, specijaliziran za Palestinu. Ovaj članak je napisao za The Palestine Chronicle)


