Šta nas očekuje, a šta nas može očekivati u novonormalnoj 2021. godini? Prvenstveno, osim konačnog sporazuma Britanije i Evropske unije o odnosima nakon “Brexita”, ništa novo ne započinje u 2021. Svi se problemi iz ove prenose u narednu godinu. Jedino je neizvjesna dinamika njihovog razvoja i/ili rješavanja. Izdvojili smo neke koji se čine najvažnijim iz naše perspektive.

PANDEMIJA

Naravno, pandemija Covid-19 globalna je tema i tiče se doista svih stanovnika planete. Pet dosad patentiranih i odobrenih cjepiva tokom naredne godine nastavit će se prodavati državama, a na njima je da odluče koja će i u kojim omjerima koristiti. Iako zdravstveni stručnjaci upozoravaju na to da samo visoka procijepljenost stanovništva garantira stjecanje imuniteta krda i time odumiranje virusa koji uzrokuje ovu bolest s vrlo različitim i nekonzistentnim simptomima, skoro odasvud, pa čak i iz krugova zdravstvenih radnika, dolaze najave da se neće cijepiti. To, uz dosadašnji višemjesečni imunitet 20 posto onih koji su preboljeli Covid-19, nalaže cijepljenje barem 60 posto stanovništva. Što će, kako stoje stvari s najavama o odbijanju cijepljenja, biti teško postići. Dodatan problem predstavlja nabavka i distribucija cjepiva u siromašnim ili slabo organiziranim državama, što globalnu procijepljenost smanjuje daleko ispod potrebnog minimuma od 80 posto. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) već dugo upozorava na ovaj problem, a i EU izrađuje program koji bi osigurao visoku procijepljenost. Kako će se to postići, i hoće li uopće, s obzirom na to da je cijepljenje dobrovoljno, vidjet ćemo tokom prva tri kvartala novonormalne 2021. godine. Sve se može dodatno zakomplicirati ako se pokaže da će se sezonski javljati novi sojevi virusa koji bi mogli zahtijevati godišnju revakcinaciju, poput cjepiva za gripu. Gdje je tu Bosna i Hercegovina? Može se reći – opet zaostaje. Umjesto da sklapa sporazume s kompanijama koje proizvode cjepiva, poput siročeta čeka da uđe u neke EU programe koji su, naravno, ograničeni, uz gotovo nemoguć “koordinacijski” mehanizam dogovora za odabir cjepiva i plaćanje. Dakle, kako sada stvari stoje, bosanskohercegovački građani će se, za razliku od građana susjednih zemalja, početi masovno cijepiti u drugoj polovini godine.

BRITANSKO-EVROPSKI SPORAZUM

Velika Britanija i Evropska unija uspjele su u posljednji čas dogovoriti trgovinski ugovor od 1.200 stranica koji će regulirati njihove buduće odnose. Najvažnije aspekte sažeo je BBC. Od 1. januara 2021. godine između EU i Velike Britanije neće se primjenjivati carine niti kvote. Na granicama će se provoditi pojačane sigurnosne i carinske kontrole. Velika Britanija gubi automatsko pravo pristupa evropskim finansijskim tržištima, no London tvrdi da je osigurao “značajan pristup tržištu, praktički u svim sektorima”. Nema više ni automatskog priznanja kvalifikacije (liječnika, medicinskih sestara, inžinjera raznih struka). Britanija može odlučivati o pristupu i ribarenju u svojim vodama, no brodovi EU moći će ih eksploatirati u tranzicijskom periodu od pet i po godina, uz smanjenje maksimalnog ulova za 25 posto. Ta količina ulova pripada Britaniji. Nakon tranzicijskog razdoblja, obje će strane redovito pregovarati o pristupu i kvotama. U aspektu sigurnosti Britanija gubi automatsko pravo pristupa ključnim bazama podataka, ali može dobiti pristup na zahtjev. Isto tako, prestaje biti članica Europola, ali će imati svoje zastupništvo u njegovu sjedištu. Više ne sudjeluje u “Erasmusu” nego će za nju vrijediti nova shema. To se ne odnosi na studente univerziteta u Sjevernoj Irskoj, koji će i dalje sudjelovati u tom programu razmjene studenata. Britanski državljani trebat će ishoditi vizu ako u EU žele ostati duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana. Podlijegat će i dodatnim kontrolama na granicama. Britanski će putnici i dalje imati mogućnost pristupa zdravstvenoj zaštiti, a do isteka će vrijediti i kartice evropskog zdravstvenog osiguranja. Navodno postoji dobra volja u kontekstu “poštene i transparentne cijene roaminga”, no ne postoji mehanizam koji sprečava dodatno naplaćivanje od bilo koje strane. Prema riječima premijera Borisa Johnsona, presude Evropskog suda više neće biti obavezujuće za Britaniju.

EU INTEGRACIJSKI PROCESI

Protekla godina počela je deklarativnim zamahom prema ubrzanju procesa pristupanja zemalja Zapadnog Balkana EU, a završila se još jednom blokadom, onom Bugarske prema Sjevernoj Makedoniji, osvrnuo se Deutsche Welle na evrointegracije Zapadnog Balkana.

EU birokrati pozivaju se katkad na Winstona Churchilla, koji je jednom prilikom rekao da “Balkan proizvodi više historije nego što može podnijeti”. Balkanski je paradoks da su odnosi u njemu saturirani viškom historije, koju njegovi stanovnici uglavnom ne poznaju. Želja Crne Gore jeste da postane 28. članica EU, a to bi se optimalno moglo postići 2025. godine, poručio je novi crnogorski premijer Zdravko Krivokapić tokom svoje prve posjete Bruxellesu. On smatra da bi Podgorica do 2023. godine mogla zatvoriti sva pregovaračka poglavlja i krenuti u proces ratifikacije pristupnog sporazuma s EU. Međutim, mnoge su se računice u procesu pristupanja EU do sada pokazale pogrešnima, a politika proširenja postala je složenija i nepredvidivija, pa i neodlučnija nego ikada.

U vanrednim okolnostima ove godine ostala je u sjeni pandemije i ekonomske krize. Početkom je godine na dužnost stupila nova Evropska komisija na čelu s Ursulom von der Leyen. Jedna od poruka nove EU administracije bila je da će joj Zapadni Balkan i politika proširenja biti prioritet. Komesar za proširenje Olivér Várhelyi tada je izjavio da bi na kraju petogodišnjeg mandata barem jedna zemlja trebala biti spremna da uđe u EU.

Kada su zemlje članice EU početkom maja 2020. na takozvanom Zagrebačkom samitu potvrdile evropsku perspektivu za zemlje Zapadnog Balkana, ali i odluku Vijeća EU o otvaranju pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, malo ko je pretpostavljao da će godina završiti blokadom pregovaračkih okvira sa Skopljem i Tiranom te izostankom konsenzusa zemalja članica o politici proširenja, i to zbog bilateralnih odnosa. Koncept da se bilateralni odnosi više ne smiju zloupotrebljavati u pristupanju zemlje aspirantice u EU, tzv. nova metodologija, dobio je zeleno svjetlo, ali ne i implementaciju u željenom smjeru, a najnoviji primjer bugarskih ucjena, nakon što je Makedonija napravila historijski ustupak Grčkoj, pokazuje šta tek čeka Bosnu i Hercegovinu, posebno ako Srbija prije nje pristupi EU. Nova metodologija zapravo je dodatno zakomplicirala interpretacije uvjeta. Pažljivije čitanje deklaracije sa Zagrebačkog samita pokazalo je kako je riječ samo o površnoj bella figuri koja je trebala EU, ali i političkom Zagrebu da pokaže kako barem nečim (kada ničim drugim nije) zaslužuje predsjedati Evropskim vijećem. Bilo je jasno odmah da taj dokument ne predstavlja ništa i da nikakav napredak neće biti moguć. Jedino se niko nije usudio uskliknuti da je car gol.

No, nije ni Njemačka, koja je 1. jula od Hrvatske preuzela predsjedanje Unijom, uspjela ostvariti značajan pomak, opterećena sporazumom s Britanijom te usvajanjem sedmogodišnjeg budžeta i paketa pomoći za ekonomije pogođene krizom čiji je okidač bila pandemija Covid-19. Njemački državni sekretar za Evropu Michael Roth izrazio je frustraciju i duboko razočaranje, upozorivši da se čini ozbiljna politička greška koja bi mogla ugroziti sigurnost i stabilnost ne samo Zapadnog Balkana nego i cijele Evrope. No, bez obzira na frustracije evropskih birokrata, Bruxelles naglašava da se proširenje na Zapadni Balkan nastavlja, uprkos preprekama kojih će, kako kažu, uvijek biti. I to sve više, kako se čini.

Evropska komisija naglašava da je ove godine osigurala pomoć u borbi protiv pandemije, donijela Ekonomsko-investicijski plan za dugoročni oporavak zemalja regije i usvojila novu metodologiju pristupnih procedura koja je trebala deblokirati i ubrzati pregovore o pristupanju. Do toga nije došlo jer je i procedura suštinski ista, a uvjeti koji se postavljaju pred zemlje aspirantice znatno teži, ne samo od onih koje su imale Bugarska i Rumunija ili Hrvatska već i od onih koje su postavljeni zemljama iz vala proširenja 2005. godine. Postavlja se pitanje koja bi to današnja članica EU zadovoljila uvjete, makar i iz “nove metodologije”. Vrlo je teško očekivati da će 2021. godina donijeti neke značajnije, vidljivije pomake.

Bosna i Hercegovina i dalje treba ispuniti četrnaest prioritetnih zadataka koje joj je postavila Evropska komisija kao uvjet za pokretanje postupka pristupnih pregovora. Naravno, ovdje se svima isporučuje ista faktura krivice, iako je jasno da uporno odbijanje srpske i hrvatske strane da se pristupi ispunjenju jednog od najvažnijih – izmjenama Ustava kako bi se omogućila implementacija presuda Evropskog suda za ljudska prava, ali i ostalih uvjeta, jeste razlog izostanka bilo kakvog napretka. No, “frustrirani” evropski birokrati to uporno vide, ali ne žele priznati ili nešto poduzeti.

Crna Gora sa svim otvorenim poglavljima i dalje ne postiže željene pomake u reformama najvažnijih područja vladavine prava. Srbija u ovoj godini nije otvorila niti jedno poglavlje, a vladavina prava i Beogradu je najveća prepreka, uz nikakav napredak u dijalogu s Prištinom, što se čini nesavladivim jer u konačnici pretpostavlja srbijansko priznanje Kosova. Političke podjele na Kosovu usporavaju ili blokiraju samo pokretanje traženih reformi, uključivši dijalog s Beogradom, koji je jedan od uvjeta za napredak obiju strana na putu evrointegracija. Albanija je i dalje blokirana zahtjevima Holandije, Francuske i Danske koje traže dodatni napredak u području vladavine prava i borbe protiv korupcije, dok se Sjeverna Makedonija, nakon svega što je od nje traženo i isporučeno, još jednom našla pred zatvorenim vratima, ovog puta zbog bugarskih ucjena kojima se traži odricanje od kulturnog i historijskog identiteta zemlje. Ispunjenje nedopustivih bugarskih uvjeta za Makedoniju nije neprihvatljivo. Gdje je tu “nova metodologija”, koju je pompezno najavljivao galski pjetlić na mjestu predsjednika Francuske Emanuel Macron?

Na koncu, inicijativa tzv. malog Šengena, koja je zamaskirana u Berlinski proces EU integracija pod nazivom CRM (Common Regional Market – zajedničko regionalno tržište), također će se, s više ili manje entuzijazma, posebno onih kojima paše, a to nije Bosna i Hercegovina, forsirati kao dio procesa EU integracija, o čemu Bosna i Hercegovina itekako mora voditi računa i pripremati neke odbrambene i amortizacijske mehanizme.

MIGRANTSKA KRIZA

Migrantska kriza traje od 2015. godine s većim ili manjim intenzitetom te izmjenama migrantskih putova, u ovisnosti o preprekama koje postavljaju pojedine zemlje EU – sve države vladavine prava koje poštuju međunarodne pravne standarde postavljanjem bodljikavih žica, naprimjer. Pandemija Covid-19 smanjila je broj migranata, no nisu eliminirani uzroci migracija, a još su manje usvojeni načini smještaja, integracije i repatrijacije između zemalja EU. Ovdje se radi o podvojenom procesu u kojem razvijene zemlje EU trebaju još radne snage, ali ne žele organizirati njihovu integraciju, već “filtriranje” ostavljaju manje razvijenima, koji se onda brane sredstvima upitnima sa stanovišta ljudskih prava.

Migrantski tokovi prolaze, a i dalje će, u narednoj i kasnijim godinama, prolaziti našom regijom. Situacija se u Bosni i Hercegovini usložnjava, opet svima vidljivim ponašanjem srbijanskih i hrvaćanskih vlasti. Prvi propuste migrante kroz Srbiju bez poštivanja procedura, vlasti u malom entitetu pruže uslugu prijevoza do Federacije, koja postaje kamp za trajan smještaj migranata te samoposlugu u kojoj će se odabirati optimalni useljenici za EU, dok Hrvatska dokumentiranim metodama fizičkog nasilja (pushbackom) vraća migrante nazad, također bez poštivanja međunarodnih procedura. Za to joj je EU bezgranično zahvalna i o tome itekako treba voditi računa kada se promatra položaj Hrvatske u EU.



Naravno, zbog migrantskog pritiska, sve su veće frustracije i manipulacije u Federaciji, posebno u Unsko-sanskom kantonu, koji ima manji broj migranata nego Kanton Sarajevo, a situacija može izmaći kontroli, što je krajnji cilj ove srpsko-hrvatske prekogranične saradnje. EU govori o uvjetima, vladavini prava, četirima slobodama, a zaboravlja na vlastitu odgovornost u migrantskoj krizi, posebno u odnosu prema ponašanju Srbije i Hrvatske, Mađarske i Grčke, ali i nedostatak trajnijeg rješenja za problem koji je prebačen na pleća, najviše Bosni i Hercegovini.

PROMJENA U SAD I GLOBALNA EKONOMIJA

Bidenovom pobjedom na novembarskim izborima u SAD-u najavljen je novi, zajednički pristup EU i SAD rješenju zastoja u Bosni i Hercegovini. Najavljuje se i aktivnija njemačka uloga imenovanjem novog visokog predstavnika iz redova njezinih političara. Bude li to Christian Schmidt, onda nije naodmet očekivati njegove malo prohvraćanske stavove jer ga je Plenković odlikovao Ordenom Ante Starčevića, što nosi više simbolizma od pukog odlikovanja. Njemačka neće moći previše forsirati hrvaćanske i hrvatske pozicije zbog SADa, ostatka EU, te posebno zbog Rusije i Turske u PIC-u.

Spekulacija da na čelo OHR-a dolazi njemački političar da bi se spriječio sukob SAD-a i Rusije na Balkanu nije uvjerljiva jer taj sukob tinja u Crnoj Gori, Kosovu, u ruskom komšiluku. Gruzijski parlament usvojio je deklaraciju o pristupanju NATO paktu, pa će Rusija i dalje koristiti ono što joj je na raspolaganju na Balkanu – Čović, Dodik te stavovi Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini – za remećenje zapadnih interesa kako ih ona tumači. Hrvatska će dalje insistirati na zadovoljavanju Čovićevih želja, a Srbija će jačati RS, odnosno podržavati Dodika ili druge srpske stranke da maksimalno opstruiraju potrebne korake za pristup EU i NATO-u (vojna imovina, četrnaest uvjeta, Sejdić-Finci i ostale presude Evropskog suda, tzv. izvorni Dayton...). Koliko god to može. Ništa se bitno tokom 2021. godine neće dogoditi, osim što će vrlo vjerovatno SAD i EU obnoviti partnerstvo i u politici prema Bosni i Hercegovini. Brze i efikasne rezultate ne treba očekivati tokom naredne godine. Jedino će biti zamjetna promjena trenda.

Oporavak globalne i nacionalnih ekonomija u 2021. godini prema V krivulji pokazao se tipičnom nebulozom novovjekih ekonomista. Umjesto naglog rasta u idućoj godini, svijet čeka dug i težak oporavak, uz nužnu promjenu paradigme. Znatno je povećan javni dug zbog potpora i manjih budžetskih prihoda, poduzetnici nisu optimistični... I EU i Biden najavili su green ekonomiju, što će u praksi značiti nove spekulacije preko greenbonds i balon za novi hiperniflatorni udar i krizu te deindustrijalizaciju, pad zaposlenosti, uz sve manje energije per capita, posebno energije gušćeg energetskog toka za pokretanje industrije i proizvodnje za zadovoljavanje potreba stanovništva.

Biden će, osim najava novog zamaha politike, prvo morati pokušati izvršiti popravke Trumpovih šteta, od kojih su neke nepopravljive ili teško popravljive. Posebno se to odnosi na makar inicijalnu reafirmaciju multilateralizma koji je Trumpova administracija potpuno zanemarila i ugrozila.

Ekstremistički izraelski premijer već se oglasio i zaprijetio Bidenu da nema povratka u multilateralni sporazum s Iranom. Zbog toga će se u Bosni i Hercegovini malo pričekati s novim pristupom, dok bi jako optimistična očekivanja bošnjačke javnosti trebalo svesti u realne okvire odnosa Rusije s EU (posebno energetskih s Njemačkom) i SAD-a, geopolitike na Bliskom istoku (Turska, Iran, Saudijska Arabija, SAD i Rusija, te svakako agresivna okupacijska politika cionističkog entiteta polagahnog uništenja Palestinaca) te slaganja prioriteta – da li prije Balkan ili Bliski istok i kako. Odlazeća administracija planira napade na Iran ne bi li dolila još benzina na vatru, a ne treba zaboraviti akt državnog terorizma američkog ubistva iranskog generala na tlu Iraka te izraelskog ubistva još jednog vodećeg iranskog nuklearnog fizičara na tlu Irana. Nije samo Trumpova vanjska politika problem Bidenu već i razarajući efekti unutarnje – pomilovanja notornih zločinaca, rascijepljena nacija, probuđeni rasizmi i šovinizmi, posebno ekstremni bjelački supremacizam, radikalizacija ultralijevih Antifa i rasističkih desnih pokreta i organizacija koje sve više ratuju na ulicama američkih gradova. To sve dovodi u pitanje vodeću ulogu u svijetu na koju su SAD navikle.

STRATEŠKI ODNOSI

Kina će, bez obzira na sve vidljivije demografske probleme i usporavanje rasta, nastaviti svoju politiku ispitivanja granica utjecaja, posebno u vodama Južnog kineskog mora, što će nužno dovoditi do tenzija sa SAD-om, ali i ostalim zemljama u regiji, pa će to Bidenovoj administraciji biti vrlo važno pitanje, odnosno problem. U sjeni kineskih globalnih pomjeranja ostat će trajno kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda, poput koncentracijskih logora za muslimane, na koje većina muslimanskih zemalja glasno šuti. Na našu sramotu, ti će logori nastaviti egzistirati u 2021. godini i godinama koje dolaze. Kao što će se nastaviti tragedija Rohinja muslimana u Burmi, koji će sve više nestajati iz globalne perspektive dok trajno ne nestanu s lica zemlje.

I da, nastavit će se sukobi širom svijeta, od onih ratnih u Siriji, paramilitarnih u Afganistanu i Iraku, građanskih s većim ili manjim ratnim potencijalom u Etiopiji, Sudanu, Centralnoafričkoj Republici. I svi će oni proizvoditi nove izbjeglice i migrante koji će prelaziti granice ilegalno, tražiti put spasa u, propagandom lokalnih razbojnika i bezdušnih krijumčara ljudi, lažno prikazanom evropskom raju. Nastavit će se zveckanje oružjem, pa i nuklearnim, posebno od totalitarnog režima Sjeverne Koreje. Niti jedan svjetski sukob, nažalost, neće biti riješen u novoj godini, čak je teško pretpostaviti da će biti pokrenuti neki međunarodni mehanizmi. Više je razloga za to.

Soliranjem SAD-a u devedesetima, kompromitiran je sistem svjetske sigurnosti i međunarodne saradnje u kriznim žarištima kroz Ujedinjene nacije. Jačanjem drugih država i njihovih ekonomskih i političkih te vojnih potencijala počeo je proces pomalo haotične multipolarizacije svijeta, a Trumpova je administracija svojom nekonzistentnom, katkad opasno amaterskom međunarodnom politikom to ohrabrila. Ekonomska kriza, kojoj je pandemija Covid-19 bila okidačem, dodatno je potentne države nagnala na soliranje i građenje što povoljnijih pozicija, a time su se sukobi zaoštrili.

Dakle, zaključno, čeka nas novonormalna godina sa svim što takvo stanje nosi. Ne treba biti pesimističan, ali preporučljiv je umjereni optimizam i realno sagledavanje stanja.