U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopano više od četiri stotine maloljetnika. Svaka 14. žrtva genocida je dijete. Na dženazi 11. jula ove godine dva maloljetnika naći će svoj konačan smiraj. Azmir Osmanović imao je 16 godina kada je ubijen, a Fikret Kiverić je imao svega 17 godina. Azmir je s ocem Azizom pokušao preko šuma da dođe do slobodne teritorije, a Fikret je spas s ocem Ramizom tražio u bazi UN-a u Potočarima.
FIKRET KIVERIĆ
Porodica Kiverić je nakon protjerivanja iz sela Jagodnja (Bratunac) spas pronašla u Srebrenici, gdje su na okupu bili do 1993. godine. Tokom te godine jedan dio izbjeglica evakuiran je konvojima iz Srebrenice za Tuzlu. Tako se porodica Kiverić razdvojila. Ramiz i njegov sin Fikret ostali su u Srebrenici, dok je ostatak porodice (majka i dvije kćerke) konvojima otišao u Tuzlu.
Kada je Srebrenica pala, Ramiz i Fikret su spas pokušali naći u bazi UN-a u Potočarima. Uspjeli su ući unutar baze, ali im to nije spasilo živote.
Naime, na zahtjev Ratka Mladića, napravljen je od strane Holandskog bataljona spisak vojno sposobnih muškaraca koji su se nalazili u bazi. Na spisku su se našla imena Ramiza i Fikreta, koji nije imao punih 17 godina.
Osobe čija su imena bila na spisku predate su vojnicima VRS-a. Ti se ljudi nikada više nisu vratili, odvedeni su i ubijeni, a među njima i sedamnaestogodišnji Fikret.
“Mi smo Fikreta pronašli u Kamenici 2008. godine, s tim da je identifikacija bila 2013. godine. Tijelo nije bilo kompletno i mi kao porodica nismo bili saglasni da se obavi dženaza zbog toga što nije bilo cjelokupnog skeleta pa smo se nadali da će se naći. Međutim, godine su prolazile, mi smo živjeli u nadi da će se pronaći još kostiju, ali ništa. Od mog brata su pronađene donja vilica, lijeva ruka, dio desne ruke, od koje fali nadlaktica. I ono što je pronađeno bilo je podrobljeno”, govori Fikretova sestra Azra Smajlović, koja danas živi u Sloveniji.
Prema riječima Azre, njen otac i brat spas su pokušali pronaći u bazi UN-a u Potočarima.
“Oni su predati iz baze UN-a Srbima. Imamo informacije da su odatle odvedeni u Bratunac, a nakon čega su ih odveli i strijeljali. Moj otac je imao povez oko očiju i žicu na rukama. Njegova lobanja je probušena metkom. Tako su nam potvrdili na identifikaciji”, priča Azra, čiji je otac Ramiz identificiran i ukopan 2011. godine.
Azra kaže da čuva sjećanje na svog brata, a da je odrastanje bez oca i brata bilo teško. Ostala joj je tek jedna mutna bratova fotografija koju je uspjela nabaviti nakon rata. Za brata kaže da je bio “divan dječak koji nikom nije želio zlo”.
Fikret Kiverić
“Pamtim ga kao dječaka jer je to i bio kad smo se rastali. Bili smo djeca u tim ratnim godinama. I ako bi govorila o djetinjstvu sad kao odrasla osoba, ne bih se imala čega sjetiti jer su mi uzeli sve ono što je najvrednije. Knjige bi se mogle napisati o patnji i svemu onom što nas je snašlo. Nakon rata nisam odustajala, nego su mi uvijek u mislima bili otac i brat, koji ne bi sigurno željeli da odustanem ili da me problemi slome. Tako su oni uvijek tu sa mnom, s majkom”, kaže Azra.
Pored Fikreta Kiverića, iz baze UN-a u Potočarima u julu 1995. godine vojsci VRS-a predati su maloljetnici: Meho Hasanović, Damir Jusić, Mensur Musić, Zildžija Begić, Samir Begić, Kadir Suljić, Behadil Hasanović, Meharis Gušić, Mihret Lolić, Suad Bektić, Dahmo Krdžić, Esad Mujić, Elvis Alić, Nurija Smajlović, Senad Sirvić, Sabahudin Beganović, Sevdahet Salkić, Muhidin Duraković, Elvis Alić, Ahmo Jusić, Dževad Mujić, Admir Mujić, Nedžib Huremović, Tahir Bajramović i Abdulah Salihović. Svi su ubijeni.
Mnogi dječaci su odvojeni od majki u Potočarima od strane vojnika VRS-a. Vahida Avdića odvojili su od majke Hamide, Rijada Fejzića od majke Sabahete. U Potočarima su od majki odvojeni i Dževad Hafizović, Amer Bošnjaković i mnogi drugi. U genocidu su ubijeni i dječaci Zejd Omić, braća Samir i Jasmin Mujkanović i mnogi drugi.
AZMIR OSMANOVIĆ
Mnogi su maloljetnici sa svojim očevima ili samostalno krenuli preko šuma u nadi da će stići do slobodne teritorije. Jedan od njih bio je i Azmir Osmanović. Imao je 16 godina kada je krenuo putem smrti iz Srebrenice u julu 1995. godine.
Azmirov brat Azir u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ispričao je da su njegov “brat i otac Aziz otišli preko šuma u nadi da će stići do slobodne teritorije”.
“Sestra, mlađi brat, mama i ja smo krenuli prema Potočarima. Brat Azmir se kod prve zasjede na Kameničkom brdu izgubio od oca, lutao je po šumama s grupom dječaka koji su s njim išli u srednju školu. Mislili su da idu prema Tuzli, a ustvari su se vratili nazad, upali u minsko polje i moj brat je tu poginuo, blizu sela Šušnjari, odakle je krenula kolona ljudi”, ispričao je Azir, koji je godine proveo u potrazi za bratom. Azirov i Azmirov otac Aziz preživio je genocid, ali nažalost, prije nekoliko godina je umro i nije dočekao da pronađe i dostojno ukopa svog sina Azmira.
Nakon rata, Azir Osmanović vratio se u Srebrenicu, gdje je formirao porodicu, a već više od 12 godina radi kao kustos u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari. Ovaj magistar historije napisao je knjigu Od Srebrenice do svjetla na kraju tunela, u kojoj je opisao golgotu svoje porodice.
UKOP 19 ŽRTAVA GENOCIDA
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari 11. jula konačan smiraj će, pored Azmira i Fikreta, pronaći još 17 žrtava genocida. Nezir Dautović iz mjesta Šubin kod Srebrenice kada je ubijen imao je 26 godina. Iza njega su ostale supruga i kćerka.
Nezir Dautović
“Nakon 26 godina, našli su nekoliko kostiju na području Kamenice – Dolina masovnih grobnica. Dragi moj učenik Nezir Dautović, još jedno ubijeno dijete Srebrenice”, napisala je Nezirova nastavnica iz osnovne škole Sevleta Arnautović Osmanović.
Muamer Mujić i Esnaf Halilović imali su po 19 godina kada su ubijeni, a Muhidin Mehmedović je napunio tek 18. Dženaza će biti klanjana ocu i sinu Hajri i Jusufu Aljiću, te Vejsilu Hamzabegoviću, Ramizu Selimoviću, Mehmedu Begenoviću, Zajimu Hasanoviću, Asimu Nuhiću, Ibrahimu Avdagiću, Jusufu Haliloviću, Salihu Džananoviću, Mehi Karahodžiću, Huseinu Kurbašiću i Zilhi Delić, koja je imala 24 godine kada je ubijena.
