Na današnji dan, prije tačno stotinu godina, FK Željezničar odigrao je protiv SAŠK Napretka prvu od dvije zvanične utakmice koje su mu bile uslov za zvanično registriranje. Utakmica protiv tada favoriziranog SAŠK-a, završila je 1:5. Druga utakmica protiv istog protivnika odigrana je dan kasnije, nakon čega su ispunjeni svi uslovi za registriranje. Tadašnji savez 19. septembra i zvanično potvrđuje aplikaciju Željezničara, te zbog toga u Statutu FK Željezničar 19. septembar biva uzet kao zvanični rođendan kluba.
Prvi pogodak u historiji Željezničara i jedini na utakmici postigao je Dimitrije Dimitrijević, koji je bio i jedan od glavnih idejnih tvoraca sarajevskog Željezničara.
Naime, Dimitrijević je sa svojim prijateljem Ludvigom Lepleom još krajem 1920. godine došao na ideju da formiraju fudbalski klub u kojem bi igrali radnici zaposleni na Željeznici, ali finansijske okolnosti su uvjetovale tome da prva Skupština na kojem je Željezničar osnovan bude održana 4. maja 1921. godine.
Od tog trenutka, radnici kreću u realizaciju ideje zvane Željezničar, koja se ostvaruje na jesen 1921. godine. Prve treninge ovaj klub je imao na tadašnjem vojnom vježbalištu Egzercir, koje se nalazilo na Čengić Vili I, otprilike između današnje tramvajske okretaljke i zgrade stometarke.
U godinama nakon toga, Željo je svoje utakmice i treninge igrao na Kovačićima i Pofalićima, sve do izgradnje vlastitog stadiona Grbavica, početkom pedesetih godina prošloga stoljeća.
Zanimljivo je da u vremenu kada je Željezničar osnovan, na teritoriji Sarajeva egzistiraju nacionalni klubovi puput Slavije, SAŠK-a, Đerzeleza i Barkohba, dok je Željezničar bio radnički, o čemu govori njegov šaroliki igrački kadar i upravljačka struktura.
Klub je do početka Drugog svjetskog rata imao promjenjiv uspjeh na terenu, a zbog neriješenog modela finansiranja. U Drugom svjetskom ratu nisu igrali NDH ligu, što ih je nakon oslobođenja i dolaska komunističke vlasti "spasilo" od gašenja, što je bila sudbina svih klubova koji su se takmičili u ligi fašističke marionetske Nezavisne Države Hrvatske.
Prvo prvenstvo SR Bosne i Hercegovine održano je odmah nakon oslobođenja, a osim u BiH, prvenstva su odigrana i u ostalim jugoslovenskim republikama.
Željo je redom pobjeđivao Udarnik i Slobodu, klubove od kojih je kasnije formiran Torpedo - današnji FK Sarajevo. Kao pobjednici sarajevske regije igrali su s Veležom i Borcem i kao osvajači republičkog prvenstva plasirali su se u prvo prvenstvo Jugoslavije.
Ova titula Željezničara još uvijek je u procesu priznavanja od strane FS BiH, dok su savezi Hrvatske i Srbije, Hajduku, odnosno Crvenoj Zvezdi priznali ove republičke titule.
Fiskulturni savez BiH odlučio je i 1946. godine da za novoformirani Torpedo trebaju nastupiti Konjevod, Lazarević, Lovrić, Alajbegović, Šilić, Rajlica, Golca i Domorocki, tadašnji igrač Željezničara. Pozivu se jedini nije odazvao Domorocki, dok su ostali igrači pristupili Torpedu. Ovaj slijed događaja ozbiljno je naštetio Željezničaru koji je narednih sezona "kuburio" sa ispadanjima i povratcima u društvo najboljih.
Tokom 1954. godine, plavi su nakon godina podstanarstva konačno uselili na svoju novoizgrađenu Grbavicu. U svojoj "Dolini Ćupova" igrali su do 1968. godina, kada prelaze na Koševo zbog renoviranja tadašnjih drvenih konstrukcija.
Tokom šezdesetih i početkom sedamdesetih Željo je imao značajan rezultatski napredak o čemu govori kontinuirano prisustvo u vrhu i borba za prvaka Jugoslavije. Tokom sezone 1963/1964., Željo igra i svoju prvu evropsku utakmicu protiv Austrije iz Beča u okviru Mitropa Cupa, dok su kasnije uslijedili mečevi Kupa Uefa, gdje je Željo imao zapaženije rezultate.
Prvaci Jugoslavije postali su 1972. godine, što je bila ujedno i jedina titula u okviru Jugoslavije. U tom periodu Željo igra i 1/4 finale Kupa Uefa u kojem ispada od mađarskog Ferencvarosa.
Mađari su za Želju bili kobni i 1985. godine kada u 1/2 ovog takmičenja plavo-bijeli gube od Videotona, što je do sada ostao najveći uspjeh klubskog fudbala u BiH.
Period agresije na Bosnu i Hercegovinu posebno je pogodio Željezničar, čija je Grbavica više od tri godine bila pod opsadom srpskog agresora uslijed čega je i spaljena. Prva utakmica na oslobođenoj Grbavici odigrana je 4. maja 1996. godine između Željezničara i Sarajeva. Rezultat je bio nerješen, pred skoro 20. 000 gledalaca bilo je 1:1. Za Želju je pogodio Bulent Biščević, a za Sarajevo Dženan Uščuplić. Susret je početnim udarcem otvorio predsjednik Alija Izetbegović.
U godinama nakon toga. Željo je osvojio 6 titula prvak Bosne i Hercegovine, a na međunarodnoj sceni najveći poslijeratni uspjeh još uvijek je utakmica protiv Newcastlea iz 2002. godine.
Danas, kada Željezničar puni 100 godina, klub se može pohvaliti modernim stadionom ali je i u finansijskim problemima, koji diktiraju rezultate ovog kluba, čije ambicije ove sezone nisu ni blizu onih od prije nekoliko godina.
Na kraju, stotinu godina predstavlja veliki jubilej, kojim se ne mogu pohvaliti ni neki od najvećih fudbalskih ekipa današnjice. Stoga, "Željina stotka" zaslužuje poštovanje od svih navijača, bez obzira koji klub privatno favoriziraju.
