Naslušao sam se mnogo himni. Pozivali su me u svojstvu ambasadora Bosne i Hercegovine na razne prijeme koji države obilježavaju kao 'National day'. Po vlastitom nahođenju u stavu 'mirno' odslušao bih himnu, kao izraz poštovanja prema važnom državnom simbolu. Isto očekujem od drugih. Svečani ton himne uvijek probudi neka osjećanja bez obzira da li se radi o vašoj ili tuđoj himni. Himna je lijep doživljaj koji izaziva snažan osjećaj pripadnosti, daje svakom događaju svečarski karakter i notu ushićenja. Uvijek bi se oduševio kad god bih čuo ljude da srčano pjevaju svoju himnu. Često bi i mene 'ponijelo' da im se pridružim. Sve himne su lijepe na svoj način: italijanska, francuska, britanska, turska, ruska, iranska, američka, njemačka itd. Kao da muzikom i tekstom 'besjede o duši' njihovih naroda. Kad sam prvi put čuo stihove poljske himne 'Mazurka Dabrowski' toliko me je podsjetila na himnu bivše Jugoslavije 'Hej Sloveni' da sam pomislio kako je tu neko-nekoga opasno 'pođonio'. Poslije sam pročitao da je poljska himna zapravo inspirirala autora jugoslovenske himne. Svejedno, obje su lijepe. Naši susjedi Hrvatska i Srbija imaju jako lijepe himne. Nema jezičkih barijera, pa možete u potpunosti doživjeti  tekst i muziku. Hrvati pjevaju o ljepoti svoje domovine, slavi, junaštvu i narodu koji Hrvat ljubi. Krasno zvuči. Tekst himne Srbije se vremenom mijenjao. Pozivaju Boga pravde za slogu i spasenje srpskog roda. Molbe su ponizne, ali moćno zvuče. Upotreba obje himne u Bosni i Hercegovini u posebnim prilikama morala bi se precizno propisati državnim zakonom, radi mira u našoj kući. Ako se himna zloupotrebljava kao provokacija  onda može postati ozbiljan uzrok napetosti, pa čak i sukoba. Nadam se da ovakva svijest preovladava kod svih naših naroda.

Bosna i Hercegovina ima himnu koja se zove 'Intermezzo'. To je naziv za kraći muzički komad, međučin. Naš intermezzo se odužio preko četvrt stoljeća. Himna nema teksta. Kad god pomislim na to i ja ostanem bez teksta. Ne znam nijedan valjan argument zbog čega je tako. U pozadini je politička opstrukcija koja predugo traje. Politika se nipošto ne bi smjela izroditi u čisti pasjaluk. Tekst obavezno treba biti prihvatljiv svakom građaninu.

Kad bih se ja pitao državna himna bila bi fantastični marš/koračnica 'Die Bosniaken kommen !' uz prigodan tekst. Ovaj vrhunski vojni marš je komponovao austrijski kompozitor Eduard Wagnes 1895. godine u Grazu u čast velikog junaštva, hrabrosti i ratničkih vještina proslavljenih bosanskohercegovačkih regimenti u sklopu austrougarske vojske. Regimente su bile multietničke, mada su veliku većinu činili Bošnjaci, muslimani, ali ne i komandni kadar. Ovo je  jedan je od najpopularnijih vojnih marševa, koji se svira u posebnim prilikama. Znam da je ova ideja utopija, ali morao sam je zapisati, makar iz pijeteta prema pokojnom Rajku Zakariji, kapelniku trebinjske gradske limene muzike, koji me je u Starom Gradu-Kastelu kao dječaka podučavao sviranju trube. Njegovo solo izvođenje ovog marša, a svirao je sve duhačke instrumente, bilo je nezaboravno.

Republika Bosna i Hercegovina je imala himnu 'Jedna si jedina' koja je bila usvojena 24. novembra 1995. godine. Dino Merlin je napisao njen tekst, na instrumentalu narodne pjesme 'S one strane Plive'. Visoki predstavnik Carlos Westendorp svojom odlukom iz 1999. je nametnuo Zakon o državnoj himni Bosne i Hercegovine. Parlamentarna skupština BiH je usvojila ovaj zakon u istom obliku sa muzikom nes(p)retno nazvanom ‘Intermezzo’, autora Dušana Šestića. Radi domaćih međuetničkih 'razigravanja' nije nevažno reći da je ovaj kompozitor Srbin iz Banja Luke. Nisam siguran da to nešto znači Dodiku i njegovoj političkoj družini. Himna Republike Bosne i Hercegovine "Jedna si jedina" gurnuta je u historiju, ali nije otišla iz srca ljudi koji vole svoju zemlju. Zato je i danas pjevaju na sportskim tribinama i u raznim prigodama. Bošnjaci su tada progutali gorku pilulu, zato što su dobili invalidnu himnu bez teksta, sve zarad mira i dogovora u zajedničkoj kući. Odrekli su se također, grba i zastave Republike Bosne i Hercegovine koja se zavihorila na jarbolu ispred zgrade Ujedinjenih nacija u New Yorku prilikom prijema države u UN. Vrijeme je pokazalo da politički predstavnici drugih konstitutivnih naroda nisu pokazali previše razumijevanja za goleme bošnjačke ustupke. A trebali su, zaista !

Bosna i Hercegovina do danas nije dobila tekst himne, iako je bilo pokušaja. Pisac ovog teksta bio je zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministar sigurnosti 2008-2009 kada smo bili nadomak rješenja. Komisija za izbor teksta himne je strukturirana na odgovarajući način, a određeno je da jedan od glavnih kriterija za ocjenjivanja bude taj da se sa izabranim stihovima mogu identificirati svi građani Bosne i Hercegovine. Komisija je jednoglasno usvojila rad dvojice tekstopisaca Benjamina Isovića, (sina rahmetli Safeta Isovića) i Dušana Šestića, kompozitora. Sjećam se da smo na jednoj sjednici Vijeća ministara BiH razmatrali prvu verziju teksta himne. Bariša Čolak, ministar pravde (HDZ), u razboritoj diskusiji, iznio je dvije primjedbe odnosno dopune. Kazao je da se u himni spominju planine i rijeke, ali da mi imamo i lijepo JADRANSKO MORE, te da ga treba ugraditi u tekst. Kao zagriženi Hercegovac Bariša je rekao da se uz Bosnu treba spomenuti i HERCEGOVINA, jer je dio naziva države. Ja sam poslije njega diskutirao i podržao  prijedlog otprilike ovim riječima: ’Svi volimo more i treba da se pohvalimo što ga imamo, a pošto sam i ja rodom iz Hercegovine, onda se slažem da je treba spomenuti u tekstu himne. Nije bilo drugih primjedbi. Vijeće ministara BiH sačinjeno od ministara iz SDA, Stranke za BiH, SNSD-a i HDZ-a, je jednoglasno prihvatilo tekst himne uz preporuku autorima teksta da u tekst unesu riječi ‘Jadransko more’ i ‘Hercegovina’. Autori su prihvatili preporuku i u novu veziju odlično uklopili tražene dopune. Evo teksta obje verzije.

Nažalost Parlament BiH nije usvojio prijedlog Vijeća ministara. S  ove distance mislim da su tadašnji čelnici vodećih stranaka trebali uložiti više napora da se tekst himne usvoji. Tekst je jednostavan, lijep, pitak, pjevan i budi lijepe emocije. Da se naježiš. Prava je oda našoj prekrasnoj domovini /otadžbini i ujedno poziv na zajedništvo. Siguran sam da bi nas obuzimao ponos kada bi je pjevali. To rade svi narodi koji drže do sebe. Nije u redu ako se neki u Parlamentarnoj skupštini BiH opet budu nerazumno inatili u vezi teksta himne, a u 'svojoj avliji' provocirali izvođenjem tuđih. Logika političkog kompromisa onda nalaže dogovor o raspisivanju referenduma na kojem bi se svi građani naše zemlje mogli izjasnili o tekstu državne himne. Alternativa je da nam visoki predstavnik odredi i šta ćemo pjevati?! Zato je ovaj članak poziv svim izabranim i imenovanim predstavnicima građana i naroda, zaštitnicima njihovih vitalnih nacionalnih interesa, da ovaj prijedlog prihvate. Sramota je da nam himna bude intermezzo, kao kraća muzička pauza između dvije emisije na televiziji.