Komisija koju je fornirala Vlada RS tvrdi da je u Srebrenici stradalo ne više od 3500 Bošnjaka i 2000 Srba. Uprkos međunarodnim presudama, predstavnici Nezavisne međunarodna komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godina, koju je prije dvije godine formirala Vlada tog entiteta, zaključila je "da se u Srebrenici nije dogodio niti pojedinačni zločin genocida, niti genocid uopće". Ovaj izvještaj na više od 1000 strana je javnosti postao dostupan danas, na dan kada je prije 13 godina uhapšen ratni zločinac Radovan Karadžić. 

Ova komisija, oformljena s ciljem da se negira genocid u Srebrenici, "uvažava činjenicu da su hiljade ljudi, uglavnom ratnih zarobljenika, ubijene na najstrašniji način i da odgovorne za ove gnusne zločine treba kazniti", a što je navedeno i u generalnim zaključcima Izvještaja.

- Činjenica je da je postojao plan Vojske Republike Srpske da preuzme kontrolu nad teritorijom same enklave Srebrenica, ali logičan zaključak je da je takva akcija bila od vojnog značaja iz više razloga. Već je rečeno da je to područje bilo pod kontrolom naoružanih brigada 28. divizije Armije Republike BiH čije je sjedište bilo u Srebrenici, stoga je jasno da su snage Vojske RS smatrale da trebaju da imaju kontrolu nad istim. Stalno je postojala prijetnja od naoružane 28. divizije pod komandom Nasera Orića, a jasno je da te trupe nisu samo postizale vojne uspjehe već su počinile i ratne zločine nad srpskim stanovništvom u njihovim selima. Upravo su Direktive 7 i 7/1 VRS donesene zbog prijetećih napada od strane hrvatskih i muslimanskih snaga. Najzad, analizirajući Direktive postaje jasno da je napad na enklavu bio zasnovan na vojnoj nužnosti, odnosno da je glavni cilj bio potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe čime se trebalo spriječiti pojedinačno komuniciranje između ovih enklava – piše u Izvještaju.

Generalni zaključci otkrivaju da nije postojala namjera da se zarobe i ubiju muslimani.

– Da je uistinu postojala demilitarizovana enklava Srebrenica pod zaštitom Ujedinjenih nacija, kako je i trebalo biti, takva situacija odgovarala bi rukovodstvu Vojske Republike Srpske, s obzirom na činjenicu da bi im to omogućilo raspoređivanje vojnika na nekom drugom frontu i zasigurno ne bi planirali akciju zauzimanja Srebrenice – navodi ova komisija.

Tvrde da je iz pravne perspektive važno razlikovati vojni napad na Srebrenicu od masovnih ubistava koja su uslijedila nakon napada.

– Utvrđeno je da je ultimatum koji je Ratko Mladić objavio bio u skladu sa jednogodišnjom praksom, uvedenom već u Direktivi 4 donesenoj u novembru 1992. godine, gdje je navedeno da se razoružaju vojno sposobni i naoružani muškarci, a ukoliko ne pristanu, naređeno je da ih se uništi. Masovna pogubljenja nakon 12. jula lako se mogu prihvatiti kao stravična posljedica odbijanja predaje – navedeno je u zaključnim razmatranjima.

Međunarodna komisija tvrdi  da nalazi Tribunala u Hagu o genocidu neće izdržati test vremena jer je Komisija uvjerena da se zločini u Srebrenici "ne mogu smatrati genocidom prema odredbi Člana VIa Rimskog statuta u kombinaciji sa obrazloženjem da se takvo ponašanje mora dogoditi u kontekstu obrasca sličnih postupaka usmjerenih protiv te grupe ili da je to ponašanje samo po sebi moglo prouzrokovati takvo uništenje".

– U širem smislu, od presudnog značaja za prevenciju budućih genocida je da se pojam genocida kao zločina nad zločinima ne smije razvodniti. Ako bi se taj termin tako olako koristio, kao u slučaju događaja u Srebrenici tokom jula 1995. godine, na kraju bi postao besmislen. Ako se takvo pravno razumijevanje ostvari u budućnosti, navodi o genocidu postali bi redovni saputnici svake vojske i zajednički za sve sukobe i što je najvažnije nosili bi sa sobom male posljedice – navodi se u Izvještaju Komisije.

Ova komisija bavila se i brojem stradalih u srebreničkoj regiji, prvenstveno "brojem ubijenih mislimana". Napominju da je do sada bilo široko prihvaćeno tumačenje da ubistvo 8.000 muslimanskih muškaraca nalikuje genocidnim zločinima koje su počinili nacisti, sistematski odvajavši Jevreje i druge manjine od ostatka stanovništva, da bi ih potom ubili.

– Nalazi Komisije pokazuju da se zločin takve prirode nije dogodio. Štaviše, Komisija je utvrdila da su muslimanske snage 28. divizije Armije Republike BiH unutar Srebrenice formirale vojnu kolonu sa više od 12.000 pripadnika vojske koja se probila kroz formacije srpske vojske i krenula prema muslimanskoj teritoriji. Napadi na ovu kolonu, koji su prouzrokovali smrt približno četiri do pet hiljada pripadnika 28. divizije Armije Republike BiH, mogu se smatrati legitimnim vojnim akcijama. Međutim, pogubljenje 2.500-3.000 vojnih zatvorenika, uključujući nekoliko stotina muških civila iz baze Potočari, pored nekoliko stotina razmijenjenih vojnika, predstavlja ratni zločin. Komisija ne sumnja u zločinačku prirodu ovih ubistava – navodi se u zaključcima.

I kao što je to urađeno u Izvještaju ove komisije o stradanju Srba u Sarajevu, tako je i u ovom za Srebrenicu, analiziran period Osmanlija, Austrougarske vlasti, Kraljevine SHS, raspad Jugoslavije... Srebrenica i Podrinje kroz historiju, analizirane haške i presude domaćih sudova.

Prije tri godine Vlada RS je stavila van snage dsvoj dotadašnji izvještaj o Srebrenici, što je Skupština RS kasnije i potvrdila. Nakon toga formirane su dvije komisije, jedna za stradanje Srba u Sarajevu tijekom proteklog rata i druga, koja je trebala da utvrdi obim stradanja i događaje u Srebrenici za tri godine rata.

Komisiju za Srebrenicu činili su predsjednik Gideon Greif iz Izraela, a članovi su bili Adenrele Shinaba iz Nigerije, Yuki Osa iz Japana, Roger Bayard iz Australije, Zeng Yi iz Kine, Giuseppe Zaccharia iz Italije, Markus Goldbach iz Njemačke, Laurence Armand French iz SAD-a i Marija Đurić iz Srbije.

Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici potvrđen je brojnim presudama, od Međunarodnog suda pravde u Hagu, preko Haškog tribunala, do sudova u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj.

Do sada je osuđeno 47 osoba na više od 700 godina zatvora i četiri doživotne kazne.

U Potočarima je do sada ukopano 6.690 žrtava genocida dok je na drugim lokacijama, a prema željama porodica žrtava, ukopano još 237. Još se traga za oko 1.000 nestalih.