fbpx

VELŠKI TIGAR JOŠ NIJE ZA STAROG GVOŽĐA

Tom Jones se s lakoćom snalazio u svakom od stilskih odvojaka – bila to crnačka glazba soul i R'n'B , potom klasični rock, pa country uspješnice ili pak čisti croonerski repertoar – ali uvijek s vlastitim stilom i s onim neponovljivim, lavljim glasom koji je rušio sve barijere, između njega i žena ponajviše. I opet legenda kaže, Tom će se oženiti kad nije bio još ni punoljetan, a u braku će ostati sve do danas

 

Piše: Ognjen TVRTKOVIĆ

Legenda kaže otprilike ovako: menadžment bosonoge pjevačice Sandie Show odbit će pjesmu It’s Not Unusual, koju je otpjevao netko drugi na demo-snimku, onda će autori odlučiti da taj pjevač snimi tu pjesmu i za singl-ploču. Ona će se brzo, a autori su joj bili Gordon Mills i Les Reed, u veljači 1965. godine popeti na prvo mjesto engleskih rang-lista, prodati se u više miliona primjeraka, poharati top-liste diljem svijeta te dobiti niz nagrada i biti snimana dalje i dalje. Pjevač snažnog glasa, seksi izgleda i spreman da osvoji srca svih žena svijeta bio je Tom Jones i u nedjelju, 7. lipnja, ove godine napunio je časnih 80 godina koje se i ovdje, usprkos svemu, slave s dostojnom pažnjom. Thomas Jones Woodward, rođen u rudarskom velškom naselju Pontypridd, nastavio je redati uspjehe sve do danas.

Zadnjih 20-tak i više godina otkako se iz Amerike vratio u Veliku Britaniju, u njemu dragi Wales posebno, bile su godine fenomenalnih uspjeha, novih snimaka, suradnje s mlađim snagama, koncerata koje je održao na najvećim pozornicama, legendarnih koncerata u nekoliko gradova Walesa i koješta još. Jah, i promijenivši imidž i pustivši kosu da osrebreni i bradu (“silver fox” imidž, kažu), te bivajući popularni sudac u engleskoj verziji “The Voice UK”, još se više približio mladima. U punoj pjevačkoj formi on najavljuje veliku turneju koju će održati naredne godine, a vijesti kažu da su karte za nju već skoro rasprodane. Kažemo vam, popularni tigar iz Walesa nije za staro gvožđe i od njega treba očekivati još puno dobre glazbe.

Tko nije bio u Waledsu ne može shvatiti otkud izviru ti mnogobrojni pjevači od kojih je sada već Tom Jones tek vrh vrhova. Svaka kuća ondje ima neki instrument, klavir i orgulje posebno, svatko pjeva, zborovi su im sjajni, narodna glazba pjevana na velškom jeziku neobična i bogata, vrlo su otvoreni i komunikativni, mnogo je toga usporedivo s Bosnom i Hercegovinom. U rudarskom kraju, u koji su 50-tih dolazile glazbe iz svih krajeva svijeta, mali Tomica propjevao je po pubovima. Sve odreda, i šlagere, i country pjesme, ali posebno nadolazeći rock‑and-roll personificiran u liku kralja Elvisa, kao i soul glazbu, koja je polako nadirala s onima koji su je donosili s morskih putovanja. Početkom 60-tih vodi grupu “Tommy Scott & The Senators”, odlazi u London da snima, ali uspjeh je izostao iako su iza njih stajali neki od važnih ljudi zabavljačke industrije. Vraća se u rodni Wales, mijenja ime u Tom Jones i kreće u solističku karijeru.

I onda dolazi prva uspješnica koja ga lansira u sam vrh britanske narastajuće pop scene. Odmah iza prve uspješnice slijedi pjesma With Those Hands, opet snimljena za etiketu “Decca”, uzima potom filmsku temu What’s New Pussycat slavnog američkog tandema Burta Bacharacha i Hala Davida i od nje pravi još jednu uspješnicu – sve u istoj 1965. godini, koja ga plasira i u Americi. A onda dolazi neka stanka koju će njegov impresario Gordon Mills iskoristiti da rekreira njegov imidž, okrenuvši se više publici srednje dobi, ženama posebno. Ono razdrljena košulja, divlji izgled mačo-muškarca, seksi pjesme i Tom Jones se vraća na scenu naredne godine, kad bilježi seriju uspjeha s country pjesmama, među kojima je, naravno, Green, Green Grass Of Home, koja 1966. godine hara top-listama. Slijede Detroit City, pa Funny, Familiar, Forgotten Feeling i opet još jedna vanvremena uspješnica I’ll Never Fall in Love Again, te I’m Coming Home i, na koncu, 1867. legendarna Delilah, a do konca 60-tih i još nekoliko snimaka koji će se s lakoćom penjati na top-listama diljem svijeta. Tom Jones se s lakoćom snalazio u svakom od stilskih odvojaka – bila to crnačka glazba soul i R’n’B, potom klasični rock, pa country uspješnice ili pak čisti croonerski repertoar – ali uvijek s vlastitim stilom i s onim neponovljivim, lavljim glasom koji je rušio sve barijere, između njega i žena ponajviše. I opet legenda kaže, Tom će se oženiti kad nije bio još ni punoljetan, s dozvolom roditelja, a sa svojom ženom ostat će u braku sve do danas.

Knjige s top-listama govore i o uspjesima s početka 70-tih godina, recimo sjajna pjesma She’s a Lady i druge, a onda ta niska prestaje. Njegov ga impresario Gordon Mills vodi u Hollywood i ondje nastavlja raditi, ali bez velikih novih pjesama. Vodi TV šou, surađuje s najboljima iz svih žanrova, recimo sa svojim idolom Elvisom Presleyem ili s Janis Joplin čak, a unosni nastupi u Las Vegasu bili su iznimno finansijski uspješni. S tim da je sve to vrijeme gostovao po cijelom svijetu i održavao vrhunsku pjevačku i izvođačku formu. Snima i odlične albume koji bilježe veliku prodaju, posebno koncertne, a onda će njegov kompozitor i impresario Gordon Mills nenadano preseliti i 1986. godine njegovu karijeru u svoje ruke preuzima sin mu Mark. On odmah mijenja strategiju i Tom će snimiti pjesmu naredne godine The Boy From Nowhere, koja ga vraća na top-liste 1987. godine, a malo prije, 1983. godine, trijumfalno se vraća u rodni Wales i biva dočekan furiozno od nove generacije poklonika.

Dapače, na albumu iz tih godina Things That Matter Most To Me Jones se uspješno ogledao i kao autor, a narednih će godina i da surađuje na nekoliko filmova i redovito koncertirati u rodnom Walesu izvodeći najrazličitiju glazbu, kao i po cijelom svijetu, ali sada mnogo više utemeljenu u crnačkim glazbenim odiomima, plus naravno ona religijska gospel, koju će redovito pjevati za praznike sa zborovima i okružen mlađim glazbenicima s kojima uspostavlja izvanrednu komunikaciju. Sada se već znalo; on je tatica velške glazbe, koja je na koncu prošlog desetljeća izbacivala sjajne grupe (“Manic Street Preachers”, “Catatonia”, “Stereophincs”, “Super Fury Animals”) i oni su sami ukazivali na to i s njim rado i nekako lagano surađivali. Pa će se s njima udružiti i ponovo snimiti neke od njemu najdražih pjesama na albumu Reload, koji doseže visoke tiraže na prijelazu iz milenija u milenij, zapravo najviše u njegovoj karijeri. Paralelno nastupa i snima s velikim orkestrom koji predvodi TV zvijezda i odlični pijanista Jools Holland, jedan je od onih koji posuđuju glas kad se snimala drama u stihovima njegovog suzemljaka Dylana Thomasa Under Milk Wood, a koncerti na prijelazu iz tih godina ocjenjuju se kao neki od najboljih.

Tom će koncem prošlog milenija s engleskom techno-grupom “Art of Noise” snimiti staru pjesmu Princea Kiss sa zanimljivim spotom koji također biva jedno od pogonskih goriva njegove obnovljene karijere. Usporedo postavlja i suradnju s novim autorima digitalne ere i s brojnim mlađim pjevačima s kojim rado pjeva i pomaže im da se situiraju na sceni. Za njega pišu i Jeff Lynn, i Trevor Horn, i Richard Perry i još neki, njegovi albumi ponovo se prodaju u ogromnim tiražima, zadnjih će godina biti i omiljeni, ali i šarmantni sudac u seriji “The Voice UK”. U ova dva desetljeća Tom Jones bilježit će sve odreda uspjehe; serija njegovih albuma započeta 2004. godine s izborom rock standarda u društvu s Joollsom Holandom slijedit će s još nekoliko vrhunskih snimanja, mnoga od njih s pjesmama poznatih autora i često realizirana direktno u studiju bez dodatnih nadsnimavanja. Mlađe će ga snage rado sretati i svirati s njim, koncerti koje održava na velikim pozornicama pokazuju ga u visokoj pjevačkoj formi, recimo kada nastupa kao headliner na najvećem festivalu u Glastonburyju 2009. godine, snima i svoju prvu veću filmsku ulogu a da ne igra samog sebe 2012. godine, njegov je suradnik sada mladi producent Ethan Jones, iste godine snima i odličan album Spirit in the Room, vraća se u seriju “The Voice UK”, sprema se na svjetsku turneju naredne godine, dakle ostaje u punom pogonu, sada u novom imidžu i omiljen kod svih, ali prije svega pjevački svjež. Dva dana prije njegovog visokog jubileja BBC TV Four svoj program posvetila je jednom od najvećih pjevača. Proslava se nastavila u skoro svim medijima.

Što reći, sretno prvih 80 godina, dragi Tomu Jonesu, s nadom da ćeš barem sada možda svrnuti i kod nas u grad na Miljacki, u kome je djelovao nekad Hamdija Čustović, zvani kolokvijalno “Tigar s Miljacke”, koji je imao slične pjevačke potencijale, ali ni do koljena slične uspjehe, čak i kad se govori u okvirima bivše nam domovine.

 

 

PROČITAJTE I...

“Globalizacija i tehnologija već su učinile svoje, tako da ljudima više ime i prezime skoro i ne treba, svi smo postali samo brojevi i svuda traže od nas da “ukucamo” neki svoj identifikacioni broj, pa ako niste neki broj, neki konto ili pasvord, ne pomaže vam pa da ste i sam Putin ili Trump. Kako stvari stoje, vlasnici moćnih tehnologija već nas uče da nam mozak i razmišljanje nisu ni potrebni, oni imaju sve za naše glave, istina za naše mukom zarađene pare”

Govor o bosanskohercegovačkoj, a samim tim i bošnjačkoj književnoj produkciji, u stvari, govor je o njenom nepostojanju. To nepostojanje je suštinsko iako nije apsolutno. Knjige i dalje postoje, i dalje se pišu i publiciraju, sve je veći broj “autora”, a svijet društvenih mreža, digitalne štampe i kopirnica na drukčiji način određuje kako se taj status stiče. O savremenoj bosanskohercegovačkoj književnoj produkciji promišljam sa stanovišta pomalo ciničnog i manje-više ogorčenog pogleda s čitateljske margine svog kontinuiranog ali, ipak, nepotpunog uvida u sve objavljene knjige. Rukovodimo se mišlju da je pojedine autore bolje izostaviti nego o njihovim djelima pisati “napamet”. Predstavit ću knjige koje su privukle moju pažnju, a koje su objavljene 2019. i 2020. godine, a pregled koji nudim je u dobroj mjeri reduciran, i trebao bi biti tek kopča za temeljitije preglede kojima bi se, po prirodi stvari, trebali baviti časopisi za književnost i kulturu.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!