fbpx

Vašar taštine i neznanja u Bodrumu

Ideja o strateškom značaju sjemena i cijeli narativ oko toga UKRADEN je od vladajuće partije, koja je od dolaska na vlast (2002) stimulirala domaću proizvodnju sjemena, tako da je u periodu između 2002. i 2018. ona povećana 4-5 puta. Projekt Ata Tohumu Projesi (Projekt sjemena predaka, pod pokroviteljstvom Emine Erdoğan, supruge predsjednika Republike Turske), projekt koji ovaj bodrumski pokušava simulirati, u okviru ratarskog i šumarskog ministarstva pokrenut je prije tri godine i u njega je uključeno 18 istraživačkih instituta iz svih krajeva Turske. Sve to što su CHP pajaci u Bodrumu izigravali da pokreću već postoji i funkcionira na višem, naučnom nivou

 

Piše: Bojan BUDIMAC

Mnogo puta pisao sam da opozicija u Turskoj živi u nekoj vrsti paralelne (ne)realnosti. To naročito važi za segment društva (sociološki) nazvan bijelim Turcima – plitko pozapadnjačen urbani sloj duboko uvjeren u sopstvenu superiornost na osnovu (i samo na osnovu) tzv. životnog stila. Ta umišljena superiornost ne dozvoljava im da vide napredak (džinovskim koracima) koji je zemlja napravila u posljednjih 18 godina samo zato što na vlasti nisu ljudi po njihovom (površnom) ukusu. Umišljena superiornost ne dozvoljava im ni da primijete ogromne društvene promjene tokom kojih je ta tzv. bijela elita izgubila davno postojeću prednost u, recimo, vrhunskom obrazovanju.

Sve gore navedeno dovelo je do zatvorenosti tog dijela društva u određeni privid u kojem je često moguće čuti da se “ništa nije promijenilo” u Turskoj ili, ako i jeste, to je nagore. Pri tome (što je najsmješnije) misle na stvari koje su lahko izmjerljive i provjerljive. Zato je, naprimjer, sasvim moguće da svojevremeni kandidat za predsjednika misli da se bor (hemijski element) isključivo izvozi kao sirovina, te da u Turskoj nema ni fabrike vatrostalnog stakla. Naravno, da bi se takav privid napravio, neophodno je imati i medije koji će ga propagirati. Ako (najsvežiji primjer) samo pet od petnaest dnevnih novina na naslovnoj strani objavi da je u nedjelju otvorena nova gradska (mega) bolnica u Istanbulu (Göztepe), koja je građena i opremljena po najnovijim svjetskim standardima, onda postaje jasno da ta neobaviještenost ustvari može biti stvarna.

Koliko je taj simulakrum udaljen od stvarnosti, možda se najbolje vidi na lokalnom nivou. Prošlog petka imao sam priliku da upadnem u CHP-ovsku paralelnu (ne)stvarnost na svega 500 metara od kuće mi. Naime, Općina Bodrum najavila je da će u petak u 17 časova gradonačelnik Ahmet Aras (CHP) otvoriti Bodrumski sjemenski centar, i to baš u selu u kojem živim (populacija = 600 duša). Znao sam da je to u pripremi. Na zapuštenom, zapravo minimum 15 godina nekorištenom fudbalskom terenu na obodu sela prije XY mjeseci počela je izgradnja dvije kućice. Nedavno su završene, a plac je ograđen novom ogradom i stavljena tabla s tim nazivom. Vraćajući se u petak prije podne iz kupovine, vidio sam da se svečanost priprema, da je podignuta ozbiljna konstrukcija za tendu, da govornici ne budu izloženi surovom septembarskom suncu, te da je sve dekorirano plavo-bijelim balonima (boje bodrumskog grba).

Također sam znao da priredba neće biti baš potpuno lokalnog karaktera, kad kažem lokalnog, mislim na tih 600 duša i eventualno bližu okolinu, jer sam na bodrumskim portalima vidio da će se organizirati prevoz iz mjesta u radijusu od 50 km. Ono što nisam znao jeste da će u otvaranju učestvovati čak pet zastupnika Parlamenta Turske – tri iz provincijskog centra Muğle, jedan iz Burse i jedan iz Istanbula, naravno svi CHP – što već poprilično prevazilazi okvire (samo) lokalnog, ali ostaje u isključivo partijskim okvirima.

Dobro, a šta je uopće “Bodrumski sjemenski centar”? Pa, kako ispada po “viziji” gradonačelnika i ostalih uključenih, to je ta jedna kućica (druga je javni toalet) u kojoj će se od zemljoradnika iz kraja skupljati originalna sjemena svih kultura kako bi se zaštitila od zaborava i nestajanja pred sve agresivnijom korporacijskom industrijom sjemena. Skupljeno sjeme bit će uredno stavljeno u tegle koje će biti pohranjene na lijepe bijele police u klimatiziranoj (obični klima-uređaj) prostoriji, a onda će ih (valjda) razmnožavati, na čitavih 6 dunuma bivšeg fudbalskog terena. “Prepoznavši” strategijsku važnost domaćeg sjemena kao faktora nezavisnosti države, pokrenuo je ovaj projekt.

Plemenita ideja, kojoj se ništa per se ne može prigovoriti (o njenoj originalnosti kasnije). No, to do koje se mjere plemenita ideja lokalnog projekta može ispolitizirati, iznenadilo je i mene, koji sam već prilično oguglao na politizaciju svega i svačega od strane ovdašnje opozicije.

Voditeljica programa započela je čitanjem poruka gradonačelnika Istanbula, koji neizmjerno žali što ne prisustvuje historijskom događaju, te mnogo kraće i manje pompezne gradonačelnika Ankare. Od tog momenta sam već naslutio šta slijedi, ali, kako već rekoh, ipak sam ostao iznenađen. Uslijedilo je pet minuta folklora neke prelijepe dječice. Loše strukturiran, predug (da ne kažem dosadan) govor gradonačelnika bio je 60 posto napada na vladu, 30 posto veličanje vizije o domaćem sjemenu i 10 posto trabunjanja kako su seljani zaboravili stvari “koje su znale naše mame, te ih moramo naučiti tome”. Slušajući ga, neko ko ne zna skoriju historiju Bodruma pomislio bi da je CHP prošle godine na lokalnim izborima preuzeo vlast od neke druge partije, a ne da se desila primopredaja vlasti unutar CHP-a.

Slijedili su govori četiri zastupnika, različiti po količini vitriola i dužini, ali šnur je svakako odnio Orhan Sarıbal, poslanik iz Burse koji je po obrazovanju agronom. Turska poljoprivreda samo što nije propala, ali će je Bodrumski sjemenski centar spasiti. O proklinjanju kapitalizma, imperijalizma i globalnih korporacija da ne govorimo. Uzgred, teško je bilo ne primijetiti da je negdje oko kraja gradonačelnikovog govora ona ozbiljna konstrukcija s tendom postala besmislena, jer je sunce palo nisko (konstrukcija je bila previsoka) te je tuklo pravo u oči govornicima (toliko o planiranju).

Nakon toga, svi iz protokola zaboli su po jedno sjeme nečega u unaprijed pripremljene lijehe i zatim presjekli crvenu vrpcu. Manjak makaza pri toj ceremoniji učinio je da se pravila tzv. socijalne distance zaborave (nekoliko ruku na jednim makazama).

Lažno ljevičarenje CHP-a najbolje se vidjelo po parkingu na kojem su preovladavali BMW, audi, skupi terenci, gdje je jedan (slovima i brojevima) traktor štrčao kao podsjetnik da je sve to zapravo za “dobro” zemljoradnje i zemljoradnika.

A zašto je sve to simulakrum, neko će se upitati. Pa, vrlo jednostavno, prije svega ideja o strateškom značaju sjemena i cijeli narativ oko toga UKRADEN je od vladajuće partije, koja je od dolaska na vlast (2002) stimulirala domaću proizvodnju sjemena, tako da je u periodu između 2002. i 2018. ona povećana 4-5 puta. Projekt Ata Tohumu Projesi (Projekt sjemena predaka, pod pokroviteljstvom Emine Erdoğan, supruge predsjednika Republike Turske), projekt koji ovaj bodrumski pokušava simulirati, u okviru ratarskog i šumarskog ministarstva pokrenut je prije tri godine i u njega je uključeno 18 istraživačkih instituta iz svih krajeva Turske. Osim toga, a u okviru istog programa, osnovane su dvije banke sjemenskih gena, jedna u Ankari, druga u Izmiru, gdje se u specijalnim uvjetima na -18 stepeni čuva (podaci za prošlu godinu) 105.476 uzoraka sjemena za približno 3.400 vrsta.

Dakle, sve to što su pajaci u Bodrumu izigravali da pokreću već postoji i funkcionira na beskrajno višem, ozbiljnom, naučnom nivou, tako da treba biti ili strašno neinformiran ili pokvaren da bi se taj cirkus u zaseoku pored Bodruma nazvao bomba haber, kako je to učinio izuzetno toksičan žurnalista CNN-Türk Cem Seymen, koji je bio specijalna zvanica (i koji tokom svih govorancija nije oči skinuo s mobitela). Istina, samo na svom nalogu na Instagramu i.e. za svoju ličnu publiku (koja nije mala), jer ipak bi bio prozvan od “obavještenijih” (čitaj, poštenijih) kolega ako bi pokušao da proda taj rog za svijeću.

Sve vrijeme sam se zapravo pitao da li ti ljudi vjeruju u to što govore i šta rade. S obzirom na to da bi već samo pitanje bila jasna konfrontacija, suzdržao sam se i bio nijemi posmatrač. No, sve vrijeme sam na umu imao onu “vid’la žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu”.

PROČITAJTE I...

Mahir Dević, šef Kluba SDA u Skupštini KS, nakon usvajanja spomenutih zaključaka, izjavio je za Faktor da su usvojeni zaključci nezakoniti i da će Klub zastupnika SDA pokrenuti apelaciju prema Ustavnom sudu FBiH, jer smatraju da ovaj zaključak nije u skladu s Ustavom ni zakonskim propisima

Iz današnje perspektive, moglo bi se reći da se sabornici IZ mogu smatrati sretnim što Tandir nije potegao pride i svoje čekiće za meso kako bi svima u glavu utuvio bespogovornu poslušnost i poštovanje spram “profesora, doktora, muftije, predsednika, velikog vođe” i, srećom, nesuđenog reisa – Muamera Zukorlića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!