Užas Al Hola

Riža, ulje i drugi proizvodi isporučuju se pod koordinacijom “Crvenog polumjeseca” i pred očima grupe boraca Sirijskih demokratskih snaga (SDS), koji ih ne gube iz vida. Žene čuvari gledaju na njih s posebnim nepovjerenjem. Nije čudno. U prošlosti su ih napadali noževima koje mnoge skrivaju ispod svojih haljina.

 

FOTO: El Pais

Da nije užasne stvarnosti iza rešetaka ženskog dijela u kampu Al Hol, da to nije drama koja prelazi granice Sirije, da to nije drama koja će godinama imati posljedice po svjetsku sigurnost, ta bi priča mogla biti sjajan filmski scenarij. Desetine tijela potpuno umotanih u crnu odjeću, stotine djece koja se kreću oko njih, kližu poput neke vrste plesača kroz pustinju.

Jedino što to mjesto razlikuje od Baguza, posljednje enklave Islamske države, iz koje su mnogi izašli početkom godine i gdje su također živjeli u šatorima s iskopanim rupama unutar njih, jeste to što su ovdje okruženi dvostrukom ogradom i što na njih pazi velika skupina naoružanih stražara. “Samo želim znati šta planiraju učiniti s nama”, kaže visoka žena kojoj se jedva vide smeđe oči. Ona je iz Trinidada i Tobaga, jedna od mnogih koji stižu s Karipskog otoka. Ona je jedna od desetina žena koje svako jutro dolaze blizu kapije, okružene stotinama djece. Jedan od tih mališana gleda, smiješi se i prstom pokazuje kako će nam odsjeći glavu.

Dan je distribucije hrane, ali i raspitivanje o vijestima. Rečeno im je da je Al-Bagdadi mrtav, ali žene kažu da ne znaju ništa, da nema televizije, nema interneta, ne znaju šta se događa. Mnogi odbijaju vjerovati da je Al-Bagdadi mrtav. Reakcije nisu uvijek iste. “To je naš emir, naš princ, ako on umre, zamijenit će ga”, kaže jedna i nestaje u polju, gdje se miješa s desecima drugih žena koje stoje u redu za obrok. “Nije me briga, Dawla je gotova”, kaže 21-godišnja Malezijka koja je prije pet godina završila u Siriji. Majka ju je dovela sa sobom.

Riža, ulje i drugi proizvodi isporučuju se pod koordinacijom “Crvenog polumjeseca” i pred očima grupe boraca Sirijskih demokratskih snaga (SDS), koji ih ne gube iz vida. Žene čuvari gledaju na njih s posebnim nepovjerenjem. Nije čudno. U prošlosti su ih napadali noževima koje mnoge skrivaju ispod svojih haljina.

Samo prošlog mjeseca pronašli su tri mrtve žene unutar logora, a jedno je tijelo raskomadano. Čuvare zovu “svinje”, kako kaže Um Jindula, žena iz Trinidada, koja za sebe kaže da je dio tvrdog krila unutar zatvorskog halifata. “Ove krmače ne daju nam ništa, tretiraju nas kao pse”, kaže Um Jindula.

Žene iz IS-a kažu da stražari često pucaju i da se djeca boje. Ne želi se vratiti u svoju zemlju, putovala je otamo da svoju djecu “podari islamu”, da žive na mjestu gdje nije bilo alkohola ili tjelesnih iskušenja, golih žena. “A to je mjesto Dawla (IS)”, dodaje. Nikada im se budućnost nije činila tako neizvjesnom. Trenutno su pod kontrolom SDS-a, ali niko ne zna šta će se dalje dogoditi. Ne brinu jedino radikali poput žene iz Trinidada.

Sirijka je, ima 72 sata života, ali još uvijek nema ime. U inkubatoru će ostati kako bi preživjela prvih sedam dana. Ona je posljednja beba koja je primljena u bolnicu u Hasaki, na sjeveroistoku Sirije, koja je stigla iz kampa Al-Hol.

“Imamo sedam beba, od kojih troje siročadi”, objašnjava Sahra, jedna od sestara. “Peterica su Sirijci, jedan je Iračanin i ovaj za kojeg ne znamo odakle je budući da je siroče”, dodaje, pokazujući na crvenokoso dijete. Zovu ga Haidar i on je već redovit u bolnici zbog teške neuhranjenosti zbog koje su njegove nožice tako tanke da nisu u stanju poduprijeti njegovo tijelo.

Oni su još tu, za razliku od 100 djece koje su neke evropske države vratile k sebi. Qaisser je mali plavooki Iračanin koji već deset dana pati od visoke temperature. Nije navršio godinu, ali je često u bolnici. Do sada je 460 beba izgubilo život zbog respiratornih bolesti, pothranjenosti ili kolere. To potvrđuju mali nasipi pijeska raštrkani u pustinji ili na groblju kampa Al-Hol.

“Prije nekoliko mjeseci svakodnevno smo primali između 30 i 40 pacijenata između žena i djece, ali otkad su otvorili terenske bolnice u obiteljskim naseljima ISIL-a, dobili smo samo najozbiljnije slučajeve”, objašnjava hirurg Saad Ali, direktor bolnice. Iza rešetaka njihovih ružičastih krevetića možete osjetiti traumu u očima ovih bića koja dahću poput psića. Puni tjeskobe, čvrsto se drže za svačiju ruku koja krene prema njima.

Medicinska sestra koja se brine o Haidaru na mobilnom telefonu pušta tehno-pjesmu na koju dijete reagira plešući rukama u zraku. Posljednjih je dana dobio na težini i, kad se jednom oporavi, vratit će se u sirotište kojim upravlja UNICEF i spasiti se logora Al-Hol, gdje je 160 nesretnika sličnih njemu, rođeni poput njega od roditelja džihadista koji su došli na poziv samoproglašenog halifata sa svih strana planete.

“Registrirali smo još 300 siročadi koja se nalaze s porodicama na okolnim poljima”, kaže Mohamed, upravni direktor Al-Hola. Više od 6.000 djece stranih ratnika nalazi se u okviru ovog kampa. Mali bezimeni u inkubatoru jedan je od posljednjih 350 rođenih u Al-Holu nakon pada halifata 23. marta.

Strana siročad, stigmatizirana svojim porijeklom, nemaju pojma ko će se brinuti za njih. “Neka sirijska porodica poput onih koji su dočekali napuštenu siročad Jazida”, kažu u kampu.

 

 

PROČITAJTE I...

U devetnaestom i dvadesetom stoljeću upravo su franjevci osnovali bolnicu u Tangeru, rezerviranu za kršćansko stanovništvo, a zatim izložba prikazuje stvaranje štampe i pionirske studije o dijalektima arapskog jezika. Fra José Lerchundi, koji je služio u Tangeru, napisao je prvi dijalektni rječnik nazvan Rudimenti vulgarnog arapskog jezika koji se govori u Marokanskom carstvu, napisan 1872. i ponovo štampan početkom 20. stoljeća.

Muhammed, a. s., iz svoje bi sobe provirivao i gledao ashabe kako klanjaju. Nije im se mogao pridružiti. Tek ponekad bi ga izveli među sobom. Drhtavim glasom im je rekao: “Tako mi Allaha, ne bojim se da će vas uništiti siromaštvo. Bojim se dunjaluka za kojim ćete trčati kao što su trčali oni prije vas pa će vas uništiti kao što je i njih uništio”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!