fbpx

UVODNIK STAVA: Zašto je general Mahmuljin časni vojnik, a general Jelić kukavica koja se krije iza crkvenih haljina

Zna li Milanović da su Bošnjaci masovno ginuli za Hrvatsku i dizali pobjedničke barjake

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Udrugu veterana Bošnjaka Domovinskog rata vodi Salih Huremović Zmaj, satnik HV-a i nekadašnji zapovjednik voda Specijalne policije “Alfe”, te će s dozom ponosa i pritajene rezignacije otkriti da su većinu važnijih zastava tokom Domovinskog rata spuštali ili skidali Bošnjaci, ali se o tome malo priča ili čak nikako. Šta to znači? Upravo to da je među čak 25 do 30 hiljada Bošnjaka koji su branili Hrvatsku bilo mnogo jurišnika i istinskih heroja, jer samo takvi mogu uopće doći u priliku da spuštaju ili dižu barjake. Od te brojke, prema službenoj statistici, u Domovinskom ratu u odbrani Hrvatske poginulo je 1.187 Bošnjaka, 80 je nestalih u akciji, 350 je teških invalida.

Suljo Ćehajić iz Specijalne jedinice “Alfe” digao je hrvatski stijeg na ceremoniji otvaranja Hrvatskog sabora, a slika tog događaja koji je polazišna tačka parlamentarne demokratije Republike Hrvatske predstavlja neizostavni dio historije te zemlje. Uz Sulju je bio Faik Mašić, ali i drugi Bošnjaci, također iz hrvatske policije. Suljo je pripadnik Počasnog voda Bošnjaka Republike Hrvatske, koji je pod komandiranjem Fahrudina Jašarevića Babe, prekaljenog specijalca “Alfi” i instruktora za specijalne namjene.

Suad Hadžić, danas pukovnik HV-a u mirovini, tada policajac u zagrebačkoj Policijskoj postaji Centar, skinuo je JNA zastavu s Vojnog suda u zagrebačkoj Gajevoj ulici. Bišćanin Hadžić teško je ranjen duboko u neprijateljskom teritoriju. Tri dana je ležao, svi su mislili da je mrtav. Digao se i nastavio. Trećina lobanje mu je plastična.

Ako bismo pitali hrvatsku politiku šta predstavljaju ovi ljudi, možda bi cinično odgovorili: “Mrtvi kapital!” Naime, većina pokušaja da se ova bolna statistika kapitalizira i uvaži s potrebnim dignitetom nažalost se ignorira. Nadalje, Alija Izetbegović zaustavljao je mobilizaciju u redove vojske koja je 1991. izvršila agresiju na Hrvatsku i davao je upute utjecajnim Bošnjacima u Hrvatskoj da se Bošnjaci masovno uključuju u redove branitelja Hrvatske. Politička elita u Hrvatskoj kukavički prešućuje te činjenice.

Štaviše, ovih se dana Hrvati i Srbi u Hrvatskoj mire, jedni idu na obilježavanje “Oluje”, a drugi na obilježavanje stradanja srpskih civila tokom “Oluje”. Iako je hrvatsko-srpska pomirba pozitivan događaj za demokratiju, štaviše, ipak govorimo o historijskom apsurdu, jer s Bošnjacima koji su dizali zastave i masovno krvarili za Hrvatsku, u isto vrijeme, vodi se medijski i verbalni rat. Razlog je dodjela odlikovanja predsjednika RH Zorana Milanovića gardijskim brigadama HVO-a i Specijalnoj policiji MUP-a Herceg-Bosna za iskazano junaštvo njihovih pripadnika u Domovinskom ratu. Odlikovanja će primiti njihov zapovjednik general Zlatan Mijo Jelić, bjegunac od pravde protiv kojeg je u BiH dignuta optužnica za teške ratne zločine. Mediji su krivo prenijeli da će odlikovanje dobiti lično Jelić, već je riječ o jedinicama kojima je komandirao, i to za period rata kada su bili u savezništvu s Armijom RBiH. Međutim, ne postoji opravdanje za Milanovića, jer da mu je bilo stalo ne dizati tenzije, odlikovanje nikada ne bi primao bjegunac i optuženik za ratne zločine. Uostalom, savjetnik Zorana Milanovića general je Marijan Mareković i dobro je hrvatski predsjednik znao kome šta daje i zašto to daje.

Nema opravdanja jer, ako Milanović, baš kao i hrvatski HDZ, tvrdi da poštuju integritet BiH, onda to valjda podrazumijeva i poštivanje njenih pravosudnih institucija, zar ne?! To zasigurno najbolje zna HDZ BiH, bolje od Milanovića, jer njihov je ministar desetljećima na čelnoj poziciji Ministarstva pravde BiH.

Ali neka je nama Dragan Čović ovih dana ponovo objasnio ulogu HVO-a u odbrani i BiH i Hrvatske i tome kako su spasili Bihać da ne postane nova Srebrenica. Isti onaj Dragan Čović koji je bošnjačke logoraše izvodio na prisilni rad, za što je, među ostalim, optužen i general Jelić.

Međutim, možemo shvatiti zašto je hrvatski nacionalni interes negiranje udruženog zločinačkog poduhvata, ali UZP postoji i haška je kvalifikacija, presuđena, nisu je izmislili Bošnjaci ni u BiH ni u Hrvatskoj. Bošnjaci je neće ni mijenjati ni negirati ni prešutjeti, tamam posla. No, sam Čović je poručio što poručuju gotovo svi hrvatski političari: da oni nikada neće odustati od vlastite interpretacije karaktera rata. Poneki naivac obveselio se Milanovićevom dolasku na mjesto predsjednika RH, misleći da će ljevičar na toj poziciji značiti drugačiji odnos prema BiH, ne razumijevajući da hrvatski nacionalni interes ima nepromijenjen kurs bili na toj poziciji desničari ili ljevičari. Dakle, i Milanović je na obilježavanju “Oluje” direktno nijekao hašku presudu, sramno, nijekajući time i institucije međunarodnog sudišta. Neki Bošnjaci to teško mogu shvatiti jer većina naših ljevičara iz dna duše mrzi svaki spomen nacionalnog, za razliku od hrvatskih ljevičara koji su crveni, ali nacionalno crveni, ponekad i krvavo crveni.

No, o čemu je ovdje riječ, zašto donekle možemo razumjeti barem osjećaj, iako se s njime ne slažemo jer nam visi nad glavom i nema opravdanih činjeničnih uporišta ni u historiji događaja ni u međunarodnim presudama, tog famoznog hrvatskog nacionalnog interesa u vezi s karakterom rata u BiH?! Pa zato što postoje optužnice i suđenja protiv generala Armije RBiH – Sakiba Mahmuljina, Atifa Dudakovića, Nehrua Ganića i Ramiza Drekovića. Zadnje ročište generalu Mahmuljinu nedavno je održano i, bude li presuda nepovoljna, većina Bošnjaka je s pravom neće prihvatiti kao činjenično utemeljenu, kao opravdanu. No, Bošnjaci, uključivši sve pobrojane generale, priznaju Sud BiH i pravosudne institucije svoje zemlje, za razliku od Hrvata i Srba. I to je suštinska razlika između generala Mahmuljina i Jelića. Mahmuljin je od početka do kraja Agresije na BiH bio dio vojske koja je te institucije branila, a Jelić je bio dio vojske koja je u jednom trenutku protiv tih institucija provela udruženi zločinački poduhvat. Mahmuljin je časni vojnik svoje zemlje, nije bježao, priznaje Sud. Jelić je kukavica i bjegunac u drugu zemlju koji se krije iza crkvenih haljina i Milanovićevih retoričkih egzibicija.

PROČITAJTE I...

z današnje perspektive, moglo bi se reći da se sabornici IZ mogu smatrati sretnim što Tandir nije potegao pride i svoje čekiće za meso kako bi svima u glavu utuvio bespogovornu poslušnost i poštovanje spram “profesora, doktora, muftije, predsednika, velikog vođe” i, srećom, nesuđenog reisa – Muamera Zukorlića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!