Širenje nepovjerenja prema vlastima usred mjera karantene posebno je problematično iz aspekta zaštite ljudskih života. Već se sada naziru pogubni efekti takve prakse jer mnogi će svoje ideološko neslaganje s vlastima poistovjetiti s mjerama koje vlast izdaje u svrhu zaštite života i zdravlja građana. Ako se tome doda proizvodnja raznih teorija zavjera, da je korona u biti izmišljena i da je rezultat urote nekih centara moći, tada je moguće da proizvodnja nepovjerenja prema mjerama vlasti i posljedično buntovništvo mnoge koštaju života.
, gdje je, za razliku od Francuske, izlaznost bila veća nego na prošlim izborima. Mjere zaštite bile su visoke, građani su nosili svoje hemijske olovke, ulazili ograničeno i imali na sebi zaštitne maske i rukavice, a kancelarka Merkel uvela je dan nakon izbora strožije mjere u vidu ograničavanja kretanja.</p>
<p>U Italiji, zemlji koja je najteže u Evropi pogođena virusom korona, u martu i aprilu trebali su biti održani referendum o ustavnim promjenama i lokalni izbori, ali Vlada ih je odgodila ne specificirajući novi datum. I u Velikoj Britaniji na rasporedu su lokalni izbori 7. maja, ali već sada vlada konsenzus da se oni odgode za jednu godinu. Bez obzira na različitosti političkih sustava i kultura, jasna je tendencija odgađanja izbora ili prolongiranje roka održavanja. Trenutno se nalazimo u žarištu krize i očito se niti u jednoj zemlji slobodnog svijeta ne održavaju izbori iako su ranije bili zakazani. Sve vlade fokusirane su isključivo na rješavanje i borbu s virusom i njegovim posljedicama, a u većini slučajeva uživaju i racionalnu potporu opozicijskih stranaka.</p>
<p>Osim toga, na političkoj sceni vladaju potpuno drugačije teme od onih na koje smo navikli i građanima su se prirodno nametnule teme poput korona profiterstva, petokoronaštva i <em>covididiotizma</em> te ekscesivnog medijskog bombardiranja nazvanog infodemija. Dakle, fokus jeste i mora biti na ponašanju vladajućih struktura i na načinima kako se nose s različitim aspektima krize, ali jasno je da se kriza koristi u dnevnopolitičke svrhe te da će mnogi pokušati politički profitirati u situaciji nastaloj korona krizom. Višestruki problemi s kojima se susreće društvo, primjerice ono bosanskohercegovačko, time se multipliciraju, i to najčešće kroz djelovanje nedoraslih opozicijskih političara i njihovih prikolica u vidu navodno nezavisnih analitičara, ali i onih navodnih dušebrižnika koji provode političke agende zamaskirani u zdravstvene stručnjake.</p>
<p>Kako će se približavati vrijeme lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, ali i vrijeme izbora u susjedne dvije države, može se očekivati niz subverzivnih djelatnosti koje će znatno otežati ionako bremenitu političko-društvenu scenu u Bosni i Hercegovini. Vlast nije nepogrešiva, ona se mora kritički promatrati radi poboljšanja njene efikasnosti i osjećaja da je odgovorna javnosti, ali ako će se pokrenuti ustaljeni mehanizmi opozicije u Bosni i Hercegovini da “traži dlaku u jajetu”, moguće su nesagledive posljedice koje mogu izazvati stanje kolapsa i anarhije. A ako zavlada anarhija, ona će utjecati na sve, a ne samo na vladajuću garnituru.</p>
<p>U tom smislu, širenje nepovjerenja prema vlastima usred mjera karantene posebno je problematično iz aspekta zaštite ljudskih života. Već se sada naziru pogubni efekti takve prakse jer mnogi će svoje ideološko neslaganje s vlastima poistovjetiti s mjerama koje vlast izdaje u svrhu zaštite života i zdravlja građana. Ako se tome doda proizvodnja raznih teorija zavjera, da je korona u biti izmišljena i da je rezultat urote nekih centara moći, tada je moguće da proizvodnja nepovjerenja prema mjerama vlasti i posljedično buntovništvo mnoge koštaju života.</p>
<p>Ako govorimo o demokratiji i ljudskim pravima u doba korone, onda je svakako interesantna i tema opravdanosti nadzora građana, odnosno smije li neka vlada nadzirati kretanje ljudi koji trebaju boraviti u samoizolaciji. Izrael je, naprimjer, tehnologiju za borbu protiv terorizma počeo koristiti za nadzor građana u okolnostima izvanrednog stanja. Filozof Giorgio Agamben o tome je rekao: “Jedan od paradoksa vanrednog stanja jeste da je u njemu nemoguće razlikovati kršenje zakona od njegova izvršenja, tako da se bez ostatka prekriva ono što je sukladno s normom i ono što je krši.”</p>
<p>Agamben navodi i primjer za takvo stanje: “Onaj ko šeće za vrijeme policijskog sata ne krši zakon u većoj mjeri nego što izvršava zakon vojnik koji ga možda ubije.” Dakle, vanredno stanje je za diktatorski tip političara ujedno i izvanredna prilika da provede ono što u normalnim okolnostima ne bi mogao ni sanjati. Zasigurno je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić primjer takvog političara, a rigoroznost vojno-policijskih mjera koje uvodi, uz produkciju vlastite narcisoidnosti u medijima, moglo bi mu se vratiti kao bumerang kada masa izađe iz karantene na ulicu.</p>
<p>S druge strane, istinske demokrate iskoristit će vanredno stanje isključivo kao priliku da zaštite živote građana, a istinski humanisti među političarima moći će pokazati svoje čovjekoljublje, brižnost i požrtvovnost, što bi glasači na koncu trebali prepoznati i nagraditi. Što se tiče korona profitera i petokoronaša, njih je potrebno uporno i bez ostatka razotkrivati, argumentima naravno, jer njihovo djelovanje doslovno može građane doći glave. Nedvojbeno je da se demokratija nalazi na najtežem ispitu do sada, a njezinu jačinu i vrijednosti moći ćemo valorizirati kada se stvari vrate u “normalu” – kako god ta “normala” izgledala.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Solidarnost građana s državom u vrijeme Agresije na BiHSljedeći članak
IZ NAŠE HISTORIJE: Devetstosedamnaesta…
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.